BVB: Ovako to neće ići

Obrana Borussije Dortmund pod novim trenerom naprosto je neodrživa

Zadnja izmjena: rujan 14, 2017 Profimedia

Onog trenutka kad su u Dortmundu shvatili da je između kluba i trenera Thomasa Tuchela pukla i zadnja spona, bilo je jasno kako su upali u problem. Stvar je jednostavna, boljeg trenera od njega nisu mogli platiti, a takvi kalibri kao što je on ne rastu na grani da ih možete dovesti u dopunskoj selekciji. Međutim, sukobi u koje je Tuchel upao s upravom i dijelom igrača nisu bili održivi. Neovisno o tome tko je zapravo u pravu, a tko je u krivu – Tuchel je morao otići.

Na njegovo mjesto došao je Peter Bosz, koji tek mora dokazati kako je dorastao visokim standardima koje su dva prethodnika postavila. Utakmice kao što je ova u Londonu protiv Tottenhama mu i nisu neka reklama.

Praviti dramu od jednog poraza nema nikakvog smisla, posebno ako znamo da je čitav niz loših sudačkih odluka otišao na štetu Nijemaca. Uostalom, Borussia je igrala bez Juliana Weigla, koji je iznimno bitan u povezivanju obrane i napada – čovjek daje ritam u dodavanjima, a istovremeno krpa rupe koje ostavljaju njegovi suigrači. Uz njega, nedostajali su standardni članovi zadnje linije Marcel Schmelzer i Marc Bartra, uz Andréa Schürrlea, Erika Durma, Raphaëla Guerreira i Marca Reusa. U tim okvirima, Borussia nije odigrala loše koliko je loš rezultat.

„Golovi koje smo primili su bili previše mekani“, izjavio je na konferenciji za medije poslije utakmice Bosz. „Odradili smo dobar posao. Pritiskali smo vrlo visoko, ali onda obrana mora biti vrlo organizirana što večeras nije bio slučaj. Razočaran sam jer smo morali dobiti više iz ove utakmice.“

Struktura znači upravo to – biti u poziciji pokriti suigraču leđa. Borussia to nema

Bosz je u pravu, Borussia je zaslužila više jer nisu bili lošija od Tottenhama koliko rezultat pokazuje. Međutim, kad se odlučite za neki stil, taj stil igre dolazi s određenim posljedicama. Ako se momčad odluči na izrazito visoki presing – a Bosz je u skladu s Borussijinim identitetom to odlučio – onda je potrebno imati strukturu koja će pokrivati eventualna ispadanja. A BVB to u ovom trenutku nema. što je vidljivo iz golova koje prima.

Pokrivanje leđa suigraču

Tottenham se rješava visokog presinga dugom loptom koja od same gol linije ide na Heung-Min Sona, koji i nije primjer fizički impozantnog igrača. On skače potpuno sam i bez problema spušta loptu na Christiana Eriksena i to otkriva sve probleme koje Dortmund ima u organizaciji strukture koja će podržavati tako visok presing.

Borussijini igrači moraju donositi puno odluka – a kad prisiliš suparnika da konstantno donosi odluke, logično je kako će se događati pogreške. Što više odlučuju, to je margina za pogreške sve veća. U konkretnoj situaciji, Nuri Şahin mora birati hoće li ići u duel sa Sonom ili Eriksenom, a obojica se rješavaju lopte prebrzo za njega, što znači da nijedna od te dvije odluke ne donosi ništa, jer u toj brzini odigravanja imaju dovoljno mjesta za napadanje prostora. Łukasz Piszczek ima iza svojih leđa Bena Daviesa, ali mora hvatati i Sona. Znači, dva aktivna braniča razvučena su između tri napadačke opcije na širokom prostoru gdje ne mogu braniti jedan drugome leđa.

Uostalom, da se ne sakrivamo iza velikih riječi i bitnih pojmova, struktura znači upravo to – biti u poziciji pokriti suigraču leđa. To Borussia u ovoj fazi igre nema i kad se probije prva linija presinga ostane potpuno ogoljena suicidalno visoko podignuta zadnja linija.

Druga opcija korekcije ovako visokog presinga je elitna obrana jedan-na-jedan. Znači, u zadnjoj liniji bi u teoriji bilo potrebno imati elitne obrambene igrače koji će u suludo visokom postotku dobivati duele s napadačima i oduzimati im lopte.

Na ovako širokom prostoru, kad zadnja linija brani skoro 70 metara prostora, nijedan branič ne može konstantno zaustavljati obrambene igrače. Uparite Alessandra Nestu i Paola Maldinija iz najboljih dana, dajte im da trče unatrag pokrivajući prostor, hvataju napadače koji dolaze iz drugog plana i istodobno igraju na loptu pokušavajući je oduzetu – i njima će to biti nemoguća misija. Jednostavno, previše je zahtjeva odjednom u vrlo podređenoj situaciji gdje moraš reagirati na ono što ti protivnik zadaje, a cijelo vrijeme trčiš unatrag.

Ne treba ni govoriti da Borussijina obrana nije ni blizu toliko elitna koliko su bili Nesta i Maldini. A kad protivnik ima Harryja Kanea, koji može bez problema igrati sa stoperom na leđima, Tottenhamov napad ima referentnu točku prema kojoj se svi njegovi suigrači mogu ravnati.

Stil isključivo ovisan o napadu

Dva gola – prvi u kojima se otresao dva čuvara u maniri osmaša na treningu s petašima i drugi u kojem se inteligentno izvlači u poziciju odakle mu dva suigrača između linija mogu proslijediti loptu u poziciju iz koje može odmah realizirati šansu – dospjela su u naslove tekstova o ovoj utakmici. No, divota je što Kane donosi momčadi Mauricija Pochettina u fazi pripreme samih šansi i kako olakšava suigračima igru.

To je najbolje vidljivo baš kod Sonova gola. Spustio se na pravu poziciju kako bi spriječio iskakanje stopera u duel sa Sonom kad je iz obrane poslana duga lopta – dakle svojim je pozicioniranjem zaštitio suigrača. Onda nosi na leđima stopera, prima loptu od Eriksena, oslobađa se čuvara i gura loptu u prostor iza zadnje linije. Na kraju, opet odvlači suparničkog stopera, direktno napadajući peterac i tako sprječavajući da Borussia duplira Sona koji je vukao loptu 40-ak metara.

Možda bi stvari bile nešto drugačije da je umjesto Şahina bio Weigl, koji je puno bolji u čitanju igre i obrambenom pozicioniranju, ili da je umjesto Ömera Topraka igrao prilično brži Bartra. Nešto drugačije, ali ne drastično, jer igrati na trenutke bez ijednog igrača na svojoj polovici znači dovoditi se u situaciju gdje je svaka dubinska lopta protivnika izravna šansa. Stil je to koji ovisi isključivo o tome hoće li napad zabiti dovoljno – a kad nemate sreće sa zaleđima i kad naletite na vrhunsku momčad, onda to ne završi dobro.

Ne pomaže ni to što protivnik ima Harryja Kanea – čovjeka koji se kreće, razmišlja, a  k tome je iznimno jak i dobar finišer. Čovjeka koji će zauzeti naslovnice svojom odličnom igrom i sakriti činjenicu da je ovo što Bosz planira u obrambenom dijelu naprosto neodrživo. Barem u ovoj formi i s ovim igračima.

Ne propusti top članke