Deportivo Rudeš

Što malom kvartovskom klubu može donijeti partnerstvo sa španjolskim Alavésom?

Zadnja izmjena: lipanj 12, 2017 Marko Prpic/PIXSELL

Hrvatska nogometna obitelj, ako ćemo vjerovati Registru profesionalnih sportskih klubova Središnjeg državnog ureda za šport, ima ukupno 17 profesionalnih klubova. Prva hrvatska nogometna liga traži da svih deset sudionika budu profesionalni nogometni klubovi, ali – a to se potvrđuje svake godine – ima jedva šest ili sedam njih koji su u stanju vlastitim snagama stabilno sudjelovati u natjecanju.

Rezultat nikada nije glavni uzrok ispadanja i raspada, on je samo sušta posljedica gomile drugih okolnosti. Malo tržište koje onemogućava jake sponzorske ugovore, loša infrastruktura koja onemogućava potpuni razvoj talenta, te kombinacija tih i drugih faktora koja onemogućava širenje navijačke baze za posljedicu ima da uvijek imamo barem dva kluba koja plešu na rubu profesionalnosti.

Prošle smo godine svjedočili raspadu NK Zagreba, koji je u međuvremenu ispao iz druge lige. Ove godine istim putem je krenuo RNK Split, koji je čak preskočio stepenicu druge lige, odlukom Komisije za licenciranje izbačen u Treću HNL Jug. Igrom slučaja, Cibalia je ostala u ligi, u finišu sezone preskočivši Split, a onda uvjerljivo odradivši doigravanje protiv Gorice. Međutim, zar mislite da je Cibalia u zadnjih pet kola pronašla bunar stabilnosti koji im garantira da su daleko od scenarija koji je zadesio RNK ili Zagreb?

Novi hrvatski prvoligaš NK Rudeš se odlučio za malo drugačiju strategiju.

Shvatili su da nemaju igrački kadar koji će im omogućiti da budu konkurentni u konkurenciji Prve HNL, a da bi ih dodatna ulaganja u kadar gurnula prema scenariju Splita i Zagreba. Sponzore nemaju, niti su atraktivni da ih dohvate, navijačku bazu teško mogu proširiti, a infrastruktura je krajnje upitna. Uostalom, Rijeka je u Kupu iz prve ruke doživjela kako je igrati nogomet na oranici pripremljenoj za jesensku sjetvu. Shvatili su u Rudešu da im treba pomoć jer nisu u stanju vlastitim snagama sudjelovati u natjecanju, stoga su se odlučili za Lokomotivin manevar. Odlučili su se biti podružnica španjolskog Alavésa.

Prečica do stabilnosti

Deportivo Alavés baš i nije gigant španjolskog nogometa. Momčad je završila deveta u La Ligi, igrala je finale kupa protiv Barcelone, a još pamtimo Alavés iz 2001., koji je igrao fantastično finale Kupa UEFA protiv Liverpoola koje je izgubio zlatnim golom.

Ako u Rudešu znaju što traže, dobit će know-how koji će imati priliku kapitalizirati u ligi u kojoj stabilan klub jednostavno ne može ispasti

Teško je očekivati da će Alavés u Rudeš slati najvrjednije eksponate iz omladinske škole i igrače vrijedne par milijuna eura s kojima će Rudeš moći napadati titulu prvaka. Oni niti nemaju takvu financijsku moć kao što, recimo, ima Chelsea, koji može slati takve igrače u Vitesse, da ovi osvoje Kup i da konstantno budu pri vrhu nizozemskog nogometa. Uostalom, i Alavés posuđuje igrače – i to iz Real Madrida, Barcelone, Atlético Madrida, AC Milana i Manchester Cityja.

Međutim, baskijski klub itekako ima što ponuditi Rudešu, ako u klubu znaju što zapravo traže.

Za početak, Alavés je samo dio sportskog društva koji uključuje i košarkaški klub Saski Baskonia. Baskonia – prije poznata kao Taugrés, TAU Cerámica, Caja Laboral i Laboral Kutxa – jedan je od elitnih europskih košarkaških klubova koji već 15 godina bez prekida nastupa u Euroligi.

Alavés neće poslati gomilu igrača koji će pucati na naslov igrača sezone u HNL-u, ali Rudešu može pružiti podršku u gotovo svim organizacijskim sferama funkcioniranja kluba. Upravo to je bio interes Rudeša kad je klub početkom svibnja potpisao suradnju s Alavésom na 10 godina. Alavés svoju korist vidi u tome što će dobiti prioritet u odabiru domaćih talenata, ali i u tome što će proširiti skautsku službu na području koje je iznimno bogato talentom. Rudeš svoju priliku vidi u tome što će kroz suradnju dobiti priliku požuriti istinsko profesionaliziranje organizacije; dobit će priliku učiti nužno potrebna znanja kroz primjer i tuđa iskustva.

Suludo je očekivati da će Španjolci riješiti sve Rudešove probleme i izbaciti ga u borbu za naslov. Neće dobiti reprezentativce Španjolske nego igrače na kaljenje, ne treba očekivati ni financijsku injekciju i dvije torbe novca, ali dobit će prečicu do naprednije razine organizacije, što je važnije od instant-pojačanja na kojima ionako ne bi ništa zaradili. Ako u Rudešu znaju što traže, dobit će know-how koji će imati priliku kapitalizirati u ligi u kojoj stabilan klub jednostavno ne može ispasti, jer uvijek postoje barem dva koja će krpati kraj s krajem.

Iskustva iz druge kulture

S druge strane, mogu računati i na pomoć u situacijama krize.

Baš se takva krizna situacija dogodila kad je klupu Rudeša napustio Igor Bišćan, koji je preuzeo ljubljansku Olimpiju. Desetak dana prije početka priprema Rudeš se našao bez trenera i morao se snalaziti u vrlo delikatnoj situaciji. Klub se okrenuo partnerima u Alavésu, koji su mu poslali trenera Iñakija Alonsa.

Novom se treneru u biografiji ističe to da je vodio niz španjolskih niželigaša i da je izbacio Real Madrid iz kupa s klubom Real Unión, rezultatom 3:2. Usprkos tom zanimljivom detalju, novi stručnjak ne dolazi s referencama koje bi bacale u nesvijest i izazivale paniku kod konkurencije.

Međutim, bitnije od referenci je činjenica da donosi druga iskustva.

Zaista nije potrebno razvijati nekakav autokolonijalni mentalitet u kojem ćemo uvjeravati da su svi drugi bolji od nas jer su, eto, stranci. To je luzerski način razmišljanja koji graniči s rasizmom, ali s diskriminacijom. Jednako je to opasno kao i zatvoriti se u kukuljicu jednoumlja u kojem si sam sebi dovoljan. Ni jedno ni drugo ne vodi razvoju, jer da bi se napravio napredak treba biti svjestan svojih ograničenja i tuđih vrlina, uz sve potencijale i prijetnje uspjehu.

Španjolska nogometna kultura jedna je od najnaprednijih na svijetu. Španjolske nogometne škole stvaraju tehnički profinjene igrače sposobne igrati u više različitih sustava igre, forsira se proaktivna igra u kojoj je cilj stvoriti šanse i zabijati golove. Bez ikakve sumnje, Španjolci mogu podignuti razinu našeg nogometa. Rudešu ne bi cilj trebao biti kopirati njihov sustav rada i procese obrazovanja igrača, jer kopija, koliko god bila vjerna, nikad neće biti dobra kao original. Cilj bi trebao biti unaprijediti svoj model rada kroz obogaćivanje tuđim znanjem i prihvaćanjem dobrih ideja. Upravo kao što je to svojedobno napravila Barcelona kad je kroz prilagođeni nizozemski model stvorila prepoznatljivu kulturu nogometa superiornu svim drugim klubovima.

Nema garancija

Rudeš ima priliku u svoje modele rada unijeti dio španjolskog znanja i ideja. Hrvatsku nogometnu kulturu, sa svim svojim dogmama i obrascima ponašanja, obogatiti nekim novim znanjima i idejama. Preuzeti iskustva i kroz njih napredovati u stvaranju nove vrijednosti. Upravo to je glavna odrednica potpisane suradnje i ono čemu se u Rudešu mogu nadati. Sve ima svoje prednosti i mane, nijedan put nije unaprijed dobar ili loš, ali dugoročno gledano Rudeš nema nikakve šanse ako će biti pasivan partner.

Lokomotivi u hrvatskoj ligi odgovara biti jednosmjerni partner Dinamu, ali Rudeš bi svoju korist trebao gledati kroz razvijanje kluba i širenje vidika uz pomoć Alavésa. Ako gledaju na Španjolce kao na spasitelje, ovo je već sada promašen projekt; moraju u Rudešu biti svjesni svojih ograničenja, ali i vrlina. Moraju tražiti pomoć ne samo da prežive krizu kad ode trener, nego da razviju svoje potencijale u pravom smjeru i izvuku dugoročnu korist. Oni i hrvatski nogomet skupa s njima.

Imaju li u Rudešu kakvu garanciju da će suradnja s Alavés biti uspješna i da će donijeti stabilnost koja im je potrebna da budu sposobni sudjelovati u natjecanju kakvo je Prva HNL? Pa nemaju, jer nogomet nije igra koja dolazi s garancijama. Međutim, oni su barem prepoznali svoja ograničenja i potražili pomoć.

A to je prvi korak prema uspjehu.