Završilo je natjecanje po skupinama Eurobasketa koje, realno, nije ništa drugo nego tek još jedne dodatne glorificirane kvalifikacije pred pravu stvar, završni turnir u kojem nema mjesta za loše večeri. Eurobasket tako tek postaje zanimljiv, a namjera – ili, što bi Igor Štimac rekao, intencija – ovog teksta je pokušati pronaći odgovor na pitanje tko je u kakvoj formi pred ozbiljne utakmice, odnosno tko ima šanse dokopati se medalje.
A pronaći odgovor na to pitanje u kontekstu natjecanja koje nema favorita osim Španjolske, natjecanja koje je krcato momčadima koje imaju svoje vrline, ali i gomilu mana, zanimljivija je vježba nego inače kada je reprezentativna košarka u pitanju.
U pomoć smo stoga pozvali statistiku. Iako je prosječna koš-razlika sasvim solidan temelj za predviđanje budućih uspjeha, ne igraju sve momčadi istim stilom, stoga smo izračunali prosječan broj posjeda (pace) za svaku kako bi dobili napadački (ortg) i obrambeni (drtg) učinak. Iste smo prikazali kroz 100 posjeda kako bi lakše stekli dojam o tome koliko je netko uspješan u određenoj fazi igre, a usput smo dobili i razliku (net) između obrane i napada koja još bolje od koš-razlike prikazuje nečiji nivo igre. Na osnovu ovoga zadnjega momčadi su i poredane od 1. do 16.
Uzorak nije velik, radi se o samo pet utakmica, od čega ih je skoro svaka ozbiljna momčad imala barem dvije ili čak tri protiv nedoraslih konkurenata. Međutim, čak je i sposobnost gaženja slabijih od sebe, u sportu barem, dobar pokazatelj forme. Koliko god se crkvenjaci i komunisti s tim ne slagali, Darwin je gotovo uvijek u pravu.
1. ŠPANJOLSKA
Pace: 72
ORTG: 124.7
DRTG: 84.2
NET: +40.5
Po običaju rasturaju statistički, ali imaju felere koji se mogu iskoristiti. U teoriji. U praksi, teško da na turniru postoji momčad koja to može izvesti. Iako su gazili uglavnom jadnike koji ne mogu sastaviti poštenu petorku, problemi na koje su naišli pri prvoj prepreci (čitaj: klasičnom bljesku Hrvatske koji obično služi da pojača kasnije razočaranje) ipak su ukazali da nisu neranjivi. Koliko god imali talenta za osvojiti dvije medalje, na ovim natjecanjima, bez obzira koliko jezgra bila zajedno kroz godine, uvijek se rotacije i forma pojedinaca bruse kroz utakmice i tu je očito kao Španjolcima nedostaje ideja. Previše igraju s dva centra, što se još može razumjeti kada su na parketu braća Gasol, ali stvarno nema nikakvog razloga istovremeno držati na parketu Marca i Willya Hernangomeza. Pogotovo jer imaš kvalitetnu stretch četvorku u Juanu Hernangomezu.
Uz gomilanje centara na visokom postu, koji je bez obzira na šuterski im raspon ipak lokacija na kojoj se braća Gasol najbolje osjećaju, uporno guraju Rickyja Rubija u takve postave u kojima im onda očito nedostaje šuterskih opcija. Iako će većina kritičara prvo ukazati da su im problem viši igrači na bokovima, Fernando San Emeterio i Joan Sastre su solidni u 3&D roli. Problem je – ako uopće možemo govoriti o problemima kada je u pitanju momčad koja je pobjeđivala sa skoro 30 razlike u prosjeku – ta nekompatibilnost postava i loša produkcija šuterskih specijalista, gdje je zakazao Alex Abrines i gdje JC Navarro diše na škrge.
Opet, po razini talenta su klasa za sebe, tako da će se do zlata vjerojatno prošetati čisto na snagu. Imaju previše opcija u napadu da bi ih suparnici sve zagušili, a čak i ako zakažu na tom dijelu parketa, u obrani neće s Marcom Gasolom u sredini. Gotovo da ih možemo zakapariti za četvrti naslov na zadnjih pet europskih prvenstava. Obzirom na talent kojim konstantno osvježavaju roster, toj dominaciji ne nazire se skori kraj.
Ždrijeb im ne nudi prevelike izazove – redom imaju protivnike po mjeri, iako bi Latvija mogla biti nezgodna ako dođe do tog sudara u polufinalu. Španjolci ne šutiraju previše trica, uglavnom igraju kroz post i tu bi mogli upasti u probleme pratiti nekakvu suludu šutersku večer Latvijaca. Koji će pri tome itekako testirati spremnost Sergia Scariola da dira uhodanu rotaciju. Visoki šuteri sposobni izvući braću Gasol iz reketa mogli bi ponuditi izazov sličan onome kojega im je servirala Hrvatska. Vjerojatno s istim ishodom.
2. LITVA
Pace: 71.4
ORTG: 119.3
DRTG: 100.5
NET: +18.8
Ako su Španjolci klasa za sebe, onda Litva predvodi skupinu od pet momčadi koje imaju realne šanse za preostale dvije medalje. Litavci su uvijek tu negdje u zoni medalje, čak i na zadnjem Eurobasketu su se dokopali postolja iako nisu igrali ni približno ovako dobro, barem kada je estetika u pitanju.
Obrana je i dalje njihov forte, ali ono što im značajno podiže plafon su iskoraci u napadu. Odlaskom Jonasa Kazlauskasa otišla je i potreba da umrtve igru i uporno pokušavaju igrati kroz post na Jonasa Valančiunasa ili da traže od jadnog Mantasa Kalnietisa da uporno vrti pick & roll kroz zid. Naravno, to su i dalje dva bitna faktora u njihovoj igri, ali više nisu jedini.
Nakon katastrofalne epizode u Riju novi izbornik Dainius Adomaitis odrekao se nekih teretnih visokih i odlučio vratiti tricu u prvi plan, tako da je Litva danas puno spremnija zasuti vas s perimetra, čak i kroz smallball postave. Jasno, raširene obrane istovremeno otvaraju puno više prostora i za Kalnietisa i Valančiunasa, tako da su svi na dobitku.
Uz modernije postave još jedan bitan pomak je davanje puno većih ovlasti u igri Mindaugasu Kuzminskasu, koji tako više nije samo podizač energije u tranziciji već i ozbiljan kreator s loptom. Praktički, preskočio je na hranidbenom lancu Jonasa Mačiulisa koji je obično bio taj ključni sekundarni kreator i čovjek koji izmišlja poene kada sve drugo stane.
Razigrani napad definitivno je napucao momčad pozitivnom energijom, što je vidljivo i u obrani koja je također puno modernija nego smo navikli. Nema više toliko kampiranja u sredini s centrom, igraju s puno više rizika prilikom izlazaka na pick ili preuzimanja, pa iako to nije Valanciunasova jača strana, ovdje funkcionira.
Imat će zajeban put do medalje – Grci mogu biti dosadni ako nekim čudom ubace dovoljno trica, a neće biti lako ni protiv Hrvatske i Srbije, međutim dobar balans između linija i pouzdane opcije u oba smjera daju im pravo za nadati se novom nastupu u finalu. I opet protiv Španjolske.
3. HRVATSKA
Pace: 70.8
ORTG: 112.1
DRTG: 94.9
NET: +17.2
Zaboravimo na mučenje uvodnih utakmica, gdje je očito bilo da Hrvatska nema dovoljno sporednih opcija koje konstantno mogu odrađivati posao i tako olakšati nositeljima. Protiv Španjolske dalo se vidjeti zašto ova reprezentacija ipak ima izglede za medalju i zašto nije puno defektnija od drugih.
Postava s Dragonom Benderom i Homiejem Šarićem ne samo da donosi potrebnu širinu u napadu, gdje omogućuje puno više kretanja i izmjena uloga koje stvaraju višak na perimetru, već su tu i dva lucidna dodavača s visokog posta u stanju stvoriti višak u sredini brzim dodavanjem. Usto, Bojan Bogdanović kao lažna četvorka je dodatno oružje protiv ekipa sklonih smallballu i da, Aco Petrović je spreman koristiti takvu postavu čak i protiv puno većeg suparnika. Ne, nemamo sistem s dovoljno principa pokretne košarke i dovoljno flex akcija koji bi kreirao kaos – po običaju ovo je jedna od slabijih reprezentacija što se tiče asistiranih poena – ali talent koji može stvoriti nešto iz ničega je ipak tu.
Obrana je također solidna, iako se odustalo od principa koji su je činili solidnom na prethodnom natjecanju. Teško je reći koliko je lagan raspored pomogao ostavljanju takvog dojma, ali odluka da se reket ponekad ostavi praznim kako bi se zatvorili ulaz i šut pokazala se dobrom. Nema ovdje plivanja kao u doba Jasmina Repeše, kada su centri izlazili van bez da im je itko čuvao leđa – rotacije su brže, a prilagodbe pravovremene. O koheziji unutar momčadi najbolje govori sposobnost da se od posjeda do posjeda bez prevelikog upliva klupe mijenja taktika za određene akcije, što opet govori da smo najbolji kada improviziramo. Često se preuzima i to uopće ne izgleda loše.
To su dobre strane, a sada idemo na loše.
Hrvatska ima problema s defenzivnim skokom, što protiv Rusa možda neće biti važno – ali preskočiti Litvu bez ikakvog učinka centara? Teško i nikako. Stoga je sve veća Benderova rola ogromni pomak – on sigurno neće riješiti probleme u skoku, ali barem će natjerati protivnika da radi u obrani. I da, ovo je ipak potvrda da su Ivica Zubac i/ili Ante Žižić već sada bili nasušno potrebni, jer s njima bi imali tu opciju više i potencijalno brigu manje.
Ako se problemi u kontroli skoka pokažu prevelikima, to može natjerati struku da previše minuta pruži beskorisnim centrima, što će definitivno otežati ionako kilav protok lopte u napadu. Bogdanović, doduše, može zabiti i u ovim uvjetima, ali Šarić ipak puno, puno bolje funkcionira na širokom prostoru gdje manje dolazi do izražaja njegov kilavi šut i čak i na ovoj razini nedovoljan atleticizam za čovjeka koji troši toliko posjeda.
Problem s previše izolacijske košarke je i to što Bogdanović i Šarić često ulaze u situacije u kojima ih je prelako uloviti u zamku, što rezultira gomilom nepotrebno izgubljenih lopti. Uglavnom, ako se više bude igralo s postavama iz prve tri utakmice, a manje s ovima koje smo gledali protiv Španjolske, proporcionalno padaju i šanse za pothvat.
Iako se kroz ovih pet dodatnih pripremnih utakmica došlo i do nekakve rotacije – točnije, skupine igrača zadatka koji mogu pomoći – ipak je i dalje prevelik teret na Bogdanoviću i Šariću. Marko Tomas uglavnom daje onu 3&D kvalitetu kakvu je lani donosio Luka Babić i to je ogromni plus, ali tko zna kako će reagirati od utakmice do utakmice. Roko Ukić, Luka Žorić i Marko Popović pouzdani su otprilike kao Fiat Uno na temperaturama ispod 0, a kako stvari stoje i Kruno Simon sve je bliži ovom društvu bivših haklera.
Može se tako i reći da je ovako dobar učinak rezultat stvarno povoljnog konteksta, jer malo je tko imao ovako slabe treće i četvrte momčadi u skupini kao Španjolska i Hrvatska. Možda je ovo stvarno i dalje osrednja momčad od koje ne treba očekivati ništa više od četvrtfinala – što, s obzirom na sve, a posebice težak ždrijeb, i ne bi bilo loše. Izgledi za medalju tako nisu veliki, ali postoje i definitivno nisu na toliko klimavim temeljima kako se činilo nakon tri prve utakmice.
4. SLOVENIJA
Pace: 84
ORTG: 106.1
DRTG: 91.4
NET: +14.7
Slično Hrvatima, i Slovenci dosta improviziraju, iako je kod njih manje-više neupitno da su glavni improvizatori bekovi, što je uvijek plus u ovim skučenim okvirima. Goran Dragić se usprkos zonama poigrava s ovim obranama, Luka Dončić je već vrlo blizu razine da se i za njega može reći nešto slično i to je manje-više to. Diktiraju suludi tempo, samo Latvija igra takav run and gun i njihov međusobni sudar mogao bi biti poslastica četvrtfinala.
Kao što napadački učinak pokazuje, nisu pretjerano efikasni u toj trci, ali dok ima tranzicije i prostora za ulaze ove dvojice u sredinu, napad će biti koliko-toliko podmazan. Obrana je pak izuzetno solidna, za što je opet uglavnom zaslužan tempo kojim igraju i u kojem presingom tjeraju protivnike na gomilu izgubljenih lopti. Možda nemaju centarsku liniju za nositi se sa Španjolskom ili Litvom, ali definitivno su spremni skupo prodati kožu čak i na tom dijelu parketa.
5. SRBIJA
Pace: 70.8
ORTG: 113
DRTG: 99.7
NET: +13.3
Usprkos svim otkazima, nekako su se dočekali na noge. Jasno je kako će živjeti i umirati s Bogdanom Bogdanovićem, ali su po običaju našli i način kako maksimizirati ovo što imaju. Igraju temeljito i nesebično, s dosta kretanja, koriste duboku rotaciju te jašu dvije petorke kao da nikakvih otkaza nije bilo i to dovoljno govori koliko je bitno imati ne samo bazen talenta, već i jasan sustav igre i definiran identitet u kojega se onda i taj talent puno lakše uklopi. Naravno da nemaju dovoljno kreacije – čak ni šuta – da bi mogli računati na medalju, koja bi im praktički bila garantirana da su tu Miloš Teodosić i barem Miroslav Raduljica pod košem, ali ždrijeb im je dosta lagan i praktički imaju otvoren put do polufinala s Litvom.
6. LATVIJA
Pace: 79.4
ORTG: 111.8
DRTG: 99.7
NET: +12.1
Njihov recept s pet šutera na perimetru i gomilom smallballa danas više nije iznimka nego gotovo pravilo, ali to što više nisu toliko egzotični ne znači da nisu bolji nego ikada. Konačno imaju Kristapsa Porzingisa u punom pogonu i to je ono što ih je lansiralo u razred više. Kvragu, toliko se dobro osjećaju u svojoj koži da više ne igraju na mali broj posjeda, jer se ne fokusiraju na načine kako smanjiti broj pogrešaka, već jednostavno haklaju. To je potvrda da više nisu mala reprezentacija.
Uz run and gun i izuzetnu sposobnost trpanja poena s perimetra, ono što ih čini posebnima je dovoljni broj sekundarnih kreatora i brzi protok lopte koji gotovo da garantiraju kako im napad neće imati loše večeri. Defenzivno pak nisu toliko moćni, nedostaje im tijela u rotaciji, pogotovo pod košem, ali ako je prolazak Španjolske gotovo nemoguć, put do bronce itekako je ostvariv.
7. ITALIJA
Pace: 67.4
ORTG: 102.7
DRTG: 95.5
NET: +7.2
Njima su otkazi kvazi-zvijezda dobro došli, jer sada je Ettore Messina mogao puno lakše posložiti rotaciju. Iako je Marco Belinelli udarni kreator, a Luigi Datome ključni ispušni ventil oko čije spot-up igre se vrti većina akcija, glavna zvijezda ovdje je izbornik. Talijani utakmice odvlače u blato, držeći se taktike tipične za autsajderske momčadi u kojima je trener alfa i omega – vrte duge napade, šutiraju dosta trica i nadaju se da će ih pogoditi dovoljno u samoj završnici, ako je dožive. Da su Gruzijci bili u stanju gađati trice kao prosječna momčad, možda sada o njima ne bismo ni pričali, a ovako moramo istaknuti da Italija, iako nema plafon dovoljan za nadati se medalji, može preskočiti barem Finsku.
Bit će to izuzetno zanimljiva utakmica zbog sudara stilova – najsporija momčad Eura protiv jedne od bržih, a obje vole potezati trice. Tko ovdje nametne svoj ritam, taj vjerojatno dobiva.
8. FINSKA
Pace: 81
ORTG: 105.9
DRTG: 100
NET: +5.9
Već godinama grade ozbiljnu reprezentaciju i njihov iskorak može biti iznenađenje samo za nekoga tko nije dovoljno upoznat s materijom. Henrik Dettman već 13 godina vodi ovaj projekt, a takav kontinuitet je apsolutna rijetkost čak i u reprezentativnom sportu. Ovakvo dugoročno planiranje rezultiralo je jasnim sistemom igre, identitetom i uigranošću kakve ima malo koja reprezentacija, a konačni iskorak napravili su dodavanjem Laurija Markkanena u momčad. I dalje su poprilično jednodimenzionalni, samo što im je njegovim dodatkom ta jedna dimenzija otišla u tri dimenzije – ako kužite što želim reći.
Budući igrač Bullsa dao im je sjajno oružje svojim šutom s centarske pozicije i praktički na ovoj razini funkcionira identično kao Kristaps Porzingis u Latviji, pogotovo prema naprijed, iako je ovdje čak i u obrani solidan. Dakle, konačno njihova formacija ‘5 vani’ ima idealne igrače da bi dala maksimum, jer tu širinu u napadu sjajno koriste iskusni bekovi Petteri Koponen, Sasu Salin i Jamar Wilson. Znači, konstantno na parketu imaju potrebnu šutersku širinu i bekove sposobne kreirati i zabijati na ulazima, forsirati tranzicijsku igru i nabijati tempo, a, iako je Markkanen definitivno glavni razlog za iskorak, čak i ovo potonje je luksuz kojega nemaju ni puno zvučnije reprezentacije.
Usto su im se poklopile i manje opipljive stvari. Iskoristili su Finci priliku te preuzeli domaćinstvo jedne skupine Eurobasketa, što im je dalo dodatni vjetar u leđa, a imali su i sreće jer su dobili čak tri guste završnice od četiri koliko su igrali. Protiv Francuza su se provukli u produžetak, slabašni Island ih je imao na konopcima – dok ih Markkanen nije spasio pravovremenom tricom i guranjem u sredini, gdje Island nema rješenja čak ni za klinca – a Poljake su dobili tek iz trećeg pokušaja nakon što su ovi propustili dvije sjajne prilike za zaključiti utakmicu u regularnom dijelu, a zatim i u produžetku. Neshvatljiva odluka njihove obrane da preuzimaju Markkanena u zadnjem napadu te ga čuvaju za dvije glave nižim bekom preko kojega je Lauri zabio skok-šut kao na treningu jedan je od većih brain-fartova natjecanja.
Dakle, koliko god pogled na Markkanenove plave lasi rajcao fanove košarkaške igre i anđeoske ljepote, posebice zbog poveznica koje je moguće povući zbog očite arijevske sličnosti s izvjesnim Dirkom, Finci su itekako ranjiva momčad. Osim kroz tranziciju i slash & kick igru, nemaju previše rješenja kada nalete na zid – bekovi im jedan-na-jedan nisu osobito uspješni, a Markkanen je još prezelen da bi uzeo stvar u svoje ruke. Usto, obranu igraju uglavnom fauliranjem, što nikada nije dobar znak pred turnirske utakmice.
Po net učinku nisu favoriti ni protiv Italije, a jasno je i zašto. Iako će s jedne strane imati prilike razbucati talijansku obranu izvlačenjem Markkanena na perimetar, nije da će im s druge biti išta lakše braniti kanonadu Talijana, koji su kroz turnir čak i uspješnija tricaška momčad. Tako da će, uz spomenutu razliku u stilu igre, ovdje biti puno važnije koliko će se Markkanen moći nametnuti u sredini. Ne dobiju li od njega poene s linije slobodnih i ne skupi li poneki odbijanac, neće biti lako.
9. GRČKA
Pace: 78.6
ORTG: 107.1
DRTG: 101.8
NET: +5.3
Reprezentacija bez igre i identiteta koja ne pruža previše ni u jednom smjeru. Novi izbornik nije napravio nikakve pomake, osim što sada izgledaju još gore dok se drže isključivo zone u obrani i šutiranja preko ruke. Nositelja koji će povući kada je najvažnije nema, tu su u glavnim rolama ili igrači iza kojih su već neko vrijeme najbolji dani, poput Ioannisa Bourousisa, koji i dalje igra važniju rolu nego bi trebao, i Georgiosa Printezisa, ili igrači koji nikada nisu bili dovoljno dobri, poput Nicka Calathesa ili Kostasa Sloukasa. Namlatili su ove koje moraju, ali Litvu neće moći mlatiti i ako ove bude slušala trica kao i dosad, opet ništa od Grka.
10. FRANCUSKA
PACE: 80.2
ORTG: 112.2
DRTG: 107.7
NET: +4.5
Francuska ne igra dobro. Obrana bez Rudyja Goberta i Nicka Batuma je neprepoznatljiva, s previše zvijezda koje više brinu o frizuri i kozjoj bradici nego zaustavljanju suparnika, dok su centri ili previše naivni ili predebeli da bi ispravljali sve propuste ovih ispred njih. U napadu su u stanju zabiti jer imaju dovoljno individualne kvaliete, odlični su u tranziciji i ranoj fazi posjeda, ali na postavljene napade sve se svodi na izolacije za Nanda De Cola i Evana Fourniera i njihovu sposobnost da dođu do obruča u akcijama jedan-na-jedan.
Playmakeri poput Antoinea Diota i Thomasa Heuertela nešto će pokušati kroz pick & roll, Boris Diaw će zavrtiti poneku akciju s visokog posta, ali to nije dovoljno za tečni napad. Što, uostalom, potvrđuje i gomila izgubljenih lopti koje su rezultat tih čestih pokušaja igre kroz zid. Usto što očito nisu idealno uigrani, nemaju ni potrebne širine zbog manjka šutera, jer na visokim pozicijama uglavnom rotiraju drvene igrače (ne, nemojte mi reći da je Joffrey Lauvergne šuter) ili Diawa koji više ne može potrčati. Tako da smo dobili još jednu potvrdu koliko limitiranog stručnjaka imaju na klupi, jer kod njih su smallball postave i pokretni napad zabranjene riječi u svlačionici.
Iako su i ovakvi talentiranija momčad, protiv Njemačke će istovremeno morati puno bolje braniti i pick & roll i perimetar te nije isključeno da se upucaju u nogu ako će Dennis Schröder i društvo ubaciti dovoljno trica.
11. RUSIJA
Pace: 73.2
ORTG: 103.3
DRTG: 100
NET: +3.3
Kao i većina ekipa ovdje, ovise o jednom hakleru i šuterskoj efikasnosti ostalih, koja baš i nije na razini. Zato je na razini Aleksej Šved, a i Timo Mozgov izgleda pristojno nakon dugo vremena. Usprkos pobjedama nad Srbijom i Turskom za nagradu idu na Hrvatsku, a tu će biti zanimljivo vidjeti kako Petrović misli braniti Šveda, odnosno kakav će pristup imati kod pokušaja da pod kontrolom drži Mozgova – hoće li staviti tijelo na njega kako bi ga pokušao gurati po reketu ili će ga prije svega pokušati anulirati ostavljanjem Bendera u startnoj postavi. U svakom slučaju, s obzirom na to gdje im je reprezentativna košarka bila zadnjih godina, Rusi mogu biti zadovoljni izdanjem ovdje.
12. CRNA GORA
Pace: 73.4
ORTG: 103
DRTG: 100
NET: +3
Odradili su ono što su morali i tu njihova priča vjerojatno staje. Iako u teoriji mogu razbucati Latviju pod koševima, posebice skupljanjem odbijanaca u napadu, teško je zamisliti da mogu istovremeno braniti i perimetar i zabiti dovoljno trica da se održe iznad vode. Tri poena ipak vrijede više nego dva.
13. NJEMAČKA
Pace: 72.4
ORTG: 98.1
DRTG: 95.6
NET: +2.5
Njihova ideja na papiru ne zvuči loše: okružiš NBA playmakera sa što više šutera i pokušavaš igrati kroz slash & kick. Problem je samo što niti je taj playmaker osobito učinkovit s loptom (pet izgubljenih lopti u 30 minuta na parketu su previše), a niti su ovi oko njega sposobni išta spremiti u koš, pa tako realizacija plana baš i nije štimala. Istina, ni oni nisu došli kompletni, tako da je ovo njihova trenutna realnost. Uostalom, kada imaš trenera koji vrijedi za gurua pick & rolla u Chrisu Flemingu, trenutno asistentu u Brooklyn Netsima, a obrana ti je bolji dio momčadi jer imaš više fajtera od šutera na raspolaganju, sve je rečeno. Šanse protiv Francuza imaju samo zato što su i Francuzi poprilično neinspirirani i što bi im Robin Benzing i Daniel Theis mogli raditi probleme ako tvrdoglavu ostanu pri igri s dva visoka parkirana u postu.
14. TURSKA
Pace: 71.4
ORTG: 108.6
DRTG: 106.5
NET: +2.1
Cedi Osman se pokazao kao prava energetska bomba, ali nije kreator koji može povući momčad na razinu više, pogotovo ne protiv Španjolske. Zeznuo ih je poraz od Rusije, odnosno još prije toga ih je zeznula ozljeda Bobbyja Dixona, koja ih je ostavila bez playa i s veteranom Sinanom Gülerom kao najboljim bekom. Realno, nisu ni zaslužili bolje s ovakvom očajnom igrom u obrani, posebice onih visokih – Semih Erden je stvarno jebeno cool tip ako mu se ni u Istanbulu previše ne znoji za reprezentaciju.
15. UKRAJINA
Pace: 73.2
ORTG: 100.2
DRTG: 107.1
NET: -6.9
Ostaju nam dvije momčadi koje s ovakvim negativnim učinkom ne bi smjele biti među 16. To sve govori o konkurenciji u grupama B i C te služi kao još jedno upozorenje da rezultate onih ispred, pa tako i Hrvatske, ipak treba uzeti s dozom opreza jer im je bilo nešto lakše nego momčadima u grupama A i D.
Eh, da, Ukrajinci, na njih sam skoro zaboravio. Tu su jer Gruzijci snagom nisu uspjeli sakriti šutersku nemoć i činjenicu da nemaju poštenog beka na rosteru i jer je Izrael valjda bio jedina šuterski gora momčad na turniru od Gruzije – recimo samo kako je Izrael u pet utakmica ubacio 21 tricu, a Aleksej Šved ih je sam ubacio 19. Domaćini ove skupine ništa nisu dobili od svojih nositelja, Omri Casspi koji je ovdje trebao ponijeti ogromni teret i voditi u svakom pogledu nije ni blizu potrebne forme te očito još osjeća posljedice sve sile ozljeda koje su ga lani napale i to je otvorilo vrata Ukrajini. Kroz koja su se ovi provukli – ni sami nisu imali puno bolju šutersku podršku od Gruzije i Izraela, ali barem nisu gubili lopte bez veze te su ih dovoljno uspijevali spustiti u post centrima iz ACB lige.
16. MAĐARSKA
Pace: 71.8
ORTG: 93.3
DRTG: 103.1
NET: -9.8
Imali su sreću naći se u grupi s očajnim Rumunjima i desetkovanim Česima te su potvrdili da su najmanje loši od loših. Ovo je definitivno uspjeh za njihovu košarku, ali usprkos Adamu Hangi – koji je svoju borbenost prenio na cijelu momčad u kojoj je istovremeno i jedini kreator i najveći radnik – nemam namjeru potrošiti niti sekunde vremena na njihovu sljedeću utakmicu.
