Grebanje po dnu

Kuda ide hrvatska košarkaška reprezentacija nakon debakla na startu kvalifikacija?

Zadnja izmjena: 1. prosinca 2017. Goran Stanzl/PIXSELL

Samo dva i pol mjeseca nakon fijaska Hrvatske na Eurobasketu došlo je vrijeme za nove košarkaške šokove, ovaj put znatno ozbiljnije. Ozbiljnije zato što porazi na velikim natjecanjima mogu lakše pasti barem vječnim optimistima koji svaki put tješe jedni druge s „Bit će bolje dogodine“. Porazi u novoformiranim kvalifikacijama ne daju ni tu opciju. Jedino ako se preoblikuje u „Bit će bolje za četiri godine“.

To je, izgleda, misao vodilja Dina Rađe nakon poraza protiv Nizozemske i Italije.

Četiri godine dugo je razdoblje. Za ilustraciju, momci koji su tek kročili u srednjoškolske klupe dok se Aleksej Šved poigravao s Markom Tomasom i ekipom, neće trebati bježati s nastave kako bi gledali neke nove pokušaje probijanja košarkaša kroz prvu rundu nokaut faze. Neće zato što će se idući Eurobasket igrati u vrijeme kada će se današnji prvaši spremati za svoje prve fakultetske dane.

Između sada i tada stoji čitava gimnazija kroz koju Rađa misli odškolovati novu veliku generaciju hrvatskih košarkaša. U tom odgojiteljskom poslu glavni će mu asistenti biti predsjednik HKS-a Stojko Vranković, član stručnog savjeta Toni Kukoč i izbornik Ivica Skelin. Izuzev posljednjeg, sve su to velika imena koja su se itekako dokazala na parketu.

Treba li im radi toga slijepo vjerovati?

Drugi mogu i osakaćeni

Logika i činjenice govore suprotno. Rađa, kojemu je očito muka od svih reprezentativnih podbačaja posljednjih 20 godina, odlučio je iskoristiti trenutnu poziciju da do temelja sruši proizvod trulog sustava Danka Radića i krene ispočetka, pa makar to značilo propuštanje Svjetskog prvenstva i Olimpijskih igara.

Patimo sada da nam poslije bude bolje. S poetskog stajališta zvuči ispravno, ali u stvarnosti pad ne podrazumijeva nužno i ustajanje. Ako krene ovim radikalnim putem, hrvatska košarka je u opasnosti da na dnu i ostane.

Rat između FIBA-e i ECA-e doveo je do situacije u kojoj ključnu ulogu za plasman na Mundobasket ima dubina bazena. Nije presudno tko ima najbolje igrače, već tko ima najviše dobrih igrača. Premda se zbog brojnih izostanaka očekivao pomor favorita nauštrb slabijih ali manje osakaćenih reprezentacija, ta se pretpostavka pokazala pogrešnom.

Osim Hrvatske, koja je izgubila u gostima kod Nizozemskoj i glatko kod kuće od Italije, jedino veće iznenađenje bilo je posrtanje Rusije u Sarajevu, ali Rusi su taj poraz ublažili slavljem nad Belgijom. Reprezentacije kojima je nedostajalo najviše igrača (Španjolska, Francuska, Srbija, Litva) ponovo su se pokazale superiornima nad suparnicima. Time su njihovi izbornici prezentirali sposobnost prilagođavanja novonastaloj situacij,i sastavivši relativno mlade momčadi pojačane s nekoliko jako iskusnih veterana (npr. debitant za Španjolsku bio je 39-godišnji Albert Oliver, a u sastav Litve vratio se godinu mlađi Kšyštof Lavrinovič).

Hrvatska košarka juri prema dnu sa zalutalim Skelinom i pogubljenim Rađom

No, hrvatski se izbornik odlučio zahvaliti četvorici veterana (Marko Popović, Roko Ukić, Luka Žorić, Marko Tomas, ); otom je zbog Efesove zabrane ostao i bez Krunoslava Simona, a Rok Stipčević se ozlijedio, tako da je hrvatska vanjska linija izašla na megdan suparnicima bez ijednog iole iskusnijeg vanjskog igrača, koji bi mogao povući i podići momčad ako zapne.

A zapelo je.

Jedini bek koji je odigrao bez straha bio je Filip Krušlin, koji je prošao reprezentativno kaljenje protekla dva ljeta i sada ponio kapetansku vrpcu. Ostatak vanjske linije se usrao. Nema prigodnijeg izraza za upotrebu kada Dominik Mavra dobije mjesto startnog razigravača i u dvije utakmice ne pogodi nijednom iz igre, a riječ je o beku koji u ABA ligi bez problema ide preko 20 poena.

Što onda tek reći o Domagoju Bošnjaku, koji je svoje minute iskoristio za alibi dodavanja, ili Ivanu Ramljaku, koji je kao startno krilo ubacio ukupno dva poena u dvije utakmice, a njegova zamjena Luka Božić bio jednako (ne)efikasan. Naravno, treba uzeti u obzir da se Bošnjak nije kao nositelj afirmirao niti u Ciboni, da je Ramljak bio mjesec dana izvan stroja zbog ozljede, te da je Božiću tek 21.

Puno veća odgovornost je na onome tko ih je birao, odnosno tko ih je ubacio u vatru bez odgovarajuće podrške.

Mladi koji to nisu

Izbornik Skelin nije zagrabio dovoljno duboko u ovaj plitki hrvatski bazen i dogodilo se što se dogodilo. Pri sastavljanju popisa na umu je većinski imao samo bivše reprezentativce i igrače koji su prošli kroz B selekciju na nedavnom turniru u Kini, tako da je sastavio momčad sa samo jednim pravim šuterom. Fran Pilepić ili Ivan Siriščević ostali su ispod radara, premda su kvalitetom znatno ispred Bošnjaka i Jakova Mustapića.

Zašto su odabrani lošiji igrači?

Odgovorni tvrde kako je odluka da se inzistira na mladima. Ako je tako, onda dolazimo do najveće nelogičnosti. Kao prvo, momčad s 25 godina u prosjeku uopće nije mlada ako je se priprema za nešto što će uslijediti za četiri godine. Na najkritičnijoj poziciji razigravača pozvani su 23-godišnji Mavra i 25-godišnji Toni Katić, uz napomenu da bi tu bio i 31-godišnji Stipčević.

Najveće Skelinovo trenersko postignuće je afirmacija Gorana Filipovića (21 godina) i Mate Kalajžića (19), darovitog dvojca koji nosi Splitovu igru; izbornik bez njih ne može zamisliti petorku svog kluba, ali zato ni jednog ni drugog nije uvrstio u sastav reprezentacije. Ako je odluka da se guraju mladi pod cijenu rezultata, zašto se onda ne bace sve karte na njih dvojicu, koji se nalaze u godinama u kojima mogu napraviti veći iskorak i reprezentativno iskustvo bi im značilo mnogo? Izgleda da se Skelin preplašio potencijalnih optužbi da ‘gura svoje’ ili jednostavno ne vjeruje istinski u njihove mogućnosti.

Ovako smo dobili izabranu reprezentaciju jedne zemlje koja nije u stanju ubosti nešto izvana ili u kontinuitetu kvalitetno opskrbljivati loptama centre. I pitam se – što u takvoj situaciji ti bekovi mogu naučiti, jesu li to uvjeti u kojima igrači mogu stasati? Kako se na porazima u Nizozemskoj može stvoriti igrač za ‘dati ruke’ Bojanu Bogdanoviću i Dariju Šariću u nekim bitnijim utakmicama protiv daleko boljih igrača nego što su Yannick Franke i Amedeo Della Valle?

Nova rasprodaja ugleda

Dino Rađa odabrao je nedokazanog Ivicu Skelina kao ‘projekt’ i tu se gadno zaletio. Općepoznato pravilo u svim sportovima glasi da je neiskusnoj momčadi potreban iskusni lisac da sve to posloži. Ako ne vrhunski stručnjak, onda barem vrhunski motivator, koji će iz igrača izvući maksimum.

Što god rekli o Aci Petroviću, on je bio takav.

Imao je sposobnost lagati toliko uvjerljivo da igrači barem nakratko zaborave na svoje hendikepe i snagu suparnika. Aco je protiv svakog, pobijedili ili izgubili, uporno ponavljao „Bolji ste od njih! Bolji ste! Bolji ste!“. Skelin je, s druge strane, utvrdio da je Nizozemska jako dobra momčad od koje je normalno izgubiti, a Italija je jednostavno toliko bolja da on sam intervencijama s klupe nije mogao promijeniti tijek susreta.

Italija, dosad redovita hrvatska mušterija. Italija koja je do nedjelje s Hrvatskom imala omjer 2-7, s tim da je jedna od tih pobjeda bila nebitna (pretprošlog ljeta u skupini kvalifikacijskog turnira za OI). Sada je ta Italija postala nedodirljivi pojam koji će protutnjati kroz Draženov dom i izbornik si nema što zamjeriti zbog toga.

Pa izborniče – sami ste birali igrače, sami ste procijenili da vam, među ostalima, ne treba Hrvoje Perić koji dominira u toj talijanskoj ligi. Kada su na raspolaganju samo tri dana za uigravanje momčadi, onda su selekcija i motivacija ključni za uspjeh. Bio bi red da priznate da ste u tome zajebali, da ste gadno zajebali. Ako ne vi, onda oni koji su vas postavili.

Ali ne, dogodilo se upravo suprotno. Najava nastavka u istom smjeru po svaku cijenu. Da bi se dobilo što? Nova rasprodaja ugleda? Nikome nije baš najjasnije.

Ako se u veljači ovi momci ne upišu dvije domaće pobjede nad Rumunjskom i Nizozemskom, šest hrvatskih NBA-ovaca ostat će bez velikog natjecanja do 2021. Za ikakvu nadu trebalo bi barem organizirati te ključne susrete u Zadru i/ili Splitu, gdje bi zasigurno bila vatrenija podrška s tribina nego u Zagrebu, mada će s ovakvom selekcijom i vodstvom bilo gdje protiv bilo koga biti jako teško.

Hrvatska košarka juri prema dnu sa zalutalim Skelinom i pogubljenim Rađom.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.