Hrvatska je poražena odmah prvog dana: neriješeno na terenu, ali na tribinama…

Rezime prvog dana finala Davis Cupa

Stvari su i dalje na početku.

Dva meča, devet setova, šest sati i četrdeset i osam minuta tenisa i napetosti u zagrebačkom finalu Davis Cupa i sve to kako bi Hrvatska i Argentina u subotu ušli s početnih pozicija. Marin Čilić je otvorio poenom za Hrvatsku, poenom kojega je četiri sata kasnije anulirao Juan Martin Del Potro. Sve prema očekivanjima, bez iznenađenja, u parove se ulazi na pozitivnoj nuli.

Za Hrvatsku je samo otvaranje ovog finala bio svojevrsni poraz. Ne veliki, ne rezultatski, ali ipak poraz.

Dosta se govorilo o publici, o izboru domaćinstva, o načinu prodaje karata, možda ni satnica nije bila najbolja, ali petak su obilježili argentinski navijači. Od toga se ne može pobjeći.

Puno ih je u Areni, bit će ih i u iduća dva dana i jako su glasni. I pustite sada priče o tome gdje se trebalo igrati; svuda bi – a znamo to po ranijim primjerima – prve karte dobili sponzori i oni kojima je ovo još jedan event, prilika za poneki selfie. Ne treba biti ni prestrog, Hrvatska je imala sjajnu podršku, atmosfera je generalno dobra, publika je tu kad treba – ali čini se da, kada se podvuče crta, domaći teren neće biti ona prednost koju su dečki možda očekivali.

Prvi je dan bio i psihološki rat. Prvi reketi pod ogromnim pritiskom, obojica gurnuta u dugi meč koji nisu željeli

Vrijedi to i za podlogu: daleko je ona od najbrže moguće, pa su se Argentinci našli u situaciji da igraju ne baš kod kuće, ali sasvim sigurno na nečemu što je za njih skoro pa neutralni teren. Nije da nisu navikli, uvijek imaju sjajnu podršku, uvijek su tu likovi poput Diega Maradone. I da, dobra vijest je da uvijek izgube u finalu. Barem jesu ona četiri puta do sada.

Ne znači povijest puno, ali je vrijedi spomenuti. Radi dobrog raspoloženja.

I 1981. su u Cincinatiju imali 1-1, Jose Luis Clerc je donio poen prvoga dana; izgubili su iduća dva i ostali viceprvaci. U Moskvi su 2006. s petka na subotu spavali sa jednim bodom, osvojio ga je David Nalbandian, a Marat Safin im je u nedjelju zadao konačan udarac. Dvije godine kasnije protiv Španjolaca kod kuće također su imali prvi, Nalbandianov bod; tek su u Sevilli 2011. prvog dana pometeni. Hoćete još? Od 2010. gubili su i četiri polufinala, a u dva su imali bod nakon prvog dana. Možda i ne znači ništa, ali nije zgoreg spomenuti da su se, kada im je najviše trebalo, lomili pod pritiskom.

Kopanje za svaki poen

Marin Čilić malo je plesao po rubu, malo više po živcima navijača, ali dojam je da je čitavo vrijeme bio manje-više u kontroli. U prva dva služio ga je servis, Federico Delbonis nije imao šanse, ali onda su stvari krenule malo nizbrdo. Prvi je servis je pao na 30% u trećem setu, Argentinac je osjetio priliku, imao navijače uz sebe, a i ulazilo mu je apsolutno sve. Ali baš sve. A to rijetko može trajati dugo, što je znao i Čilić i u petom ga razmontirao.

Ivo Karlović je protiv Del Potra probao sve, ali nije išlo. Nema sumnje, kada je Del Potrova igra na najvišoj razini, to je tenis za top 5. Nije dao niti jednu jedinu priliku Karloviću, ni najmanji poklon; sve što je Doktor Ivo napravio u toj utakmici bilo je plod rudarskog posla. Kopanje za svaki poen.

Probao je Karlović, adaptirao se na servis, mijenjao taktiku, na kraju bio i izuzetno agresivan (51 izlazak na mrežu), skraćivao poene, ali jednostavno nije išlo. Delpo je bio onakav kakav su se Argentinci nadali da će biti – isti plan od samog početka, držao se osnovne crte (sedam od 129 poena osvojio je na mreži), igrao gotovo bez ikakvog rizika.

Smireno, staloženo, proračunato i bez srljanja, čak i kada je izgubio drugi u tie-breaku, poslužen na srebrnom pladnju. Uostalom, to je vjerojatno najveći dobitak Argentinaca nakon prvog dana – saznanje da je Juan Martin Del Potro na najboljoj mogućoj razini s obzirom na period godine i da je u ovo finale ušao maksimalno fokusiran i s ogromnim samopouzdanjem.

Prvi je dan bio i svojevrsni psihološki rat. Prvi reketi pod ogromnim pritiskom, obojica gurnuta u dugi meč koji nisu željeli, ali na kraju su s terena svi otišli zadovoljni.

Danas se priča nastavlja; na redu su parovi. Prije toga duel će imati Željko Krajan i Danijel Orsanic, njihovo ‘oružje’ je izbor igrača za ovaj meč. Nominirani su Ivan Dodig i Frano Škugor, odnosno Leonardo Mayer i Guido Pella, no to se danas može promijeniti. I jedni i drugi imaju nekoliko dobrih opcija, a realna je i ona da uskoče Čilić i Del Potro. Međutim, rizik je nemali, oba izbornika par bi trebali prijaviti u isto vrijeme, a izostanak jednog značio bi i slobodan dan više pred odlučujući meč u nedjelju.

Prvi dan je uspješno odrađen, noć je (valjda) prespavana, ulog je povećan; nakon subote nema više pozitivne nule.