Ključni igrač

Prestanimo se pretvarati – o ishodu izbora u HNS-u odlučuje isključivo premijer Plenković

Zadnja izmjena: studeni 24, 2017 Sanjin Strukic/PIXSELL

Stvari su zapravo sasvim jednostavne i jasne svakome tko je iole upućen, mada će možda iz raznih razloga šutjeti o tome. Zato se prestanimo pretvarati i ignorirati slona u prostoriji, baveći se spekulacijama i projekcijama. Ako će aktualno vodstvo Hrvatskog nogometnog saveza izgubiti vlast na svojoj predstojećoj izbornoj skupštini, neće to biti zbog toga što postoji ozbiljnija druga struja među nogometnim dužnosnicima niti zato što će suparnička strana ponuditi bolji program i viziju. Neće biti ni zbog karizme ‘neukaljanih’ Vatrenih koji je zastupaju, predvođeni Dariom Šimićem kao kandidatom.

To se može dogoditi jedino i isključivo ako tako odluči jedan čovjek.

Taj čovjek je Andrej Plenković.

Hrvatski nogomet na svojoj upravljačkoj razini nije demokracija u kojoj ima prostora za drugačija mišljenja. HNS-ov Izvršni odbor sve važne odluke, pa tako i onu o potpori predsjedniku Davoru Šukeru za novi mandat, donosi jednoglasno; u tome ima i gotovo punu podršku županijskih saveza, a imat će je i dalje bez obzira na promjene Zakona o sportu. To je feudalni sustav koji kroz mrežu vazalskih odnosa ostvaruje ono što mu je primarna svrha, a to je zaštita svoje vlasti, moći i partikularnih interesa.

I kao što je feudalnim vladarima bio potreban pakt s crkvom, odnosno njen blagoslov kako bi zadržali status quo i nesmetano tlačili kmetove, tako je vladarima hrvatskog nogometa potreban blagoslov vladajuće partije da bi održavali svoj truli, hermetični sustav, umočen u korupciju i kriminal.

Zaštita s vrha, naravno, ne dolazi besplatno nego ju je potrebno plaćati – ako ničim drugim, onda barem lojalnošću. To, dakako, počinje na županijskoj razini; želite li biti nogometni dužnosnik s nekakvim utjecajem, morate imati odgovarajuću stranačku iskaznicu i(li) potporu partije, jer na županijskim skupštinama glasa se po stranačkoj liniji, a znamo i iz primjera u drugim društvenim sferama koliko je HDZ-ov uhljebnički ‘ruka-ruku-mije’ sustav učinkovit i discipliniran po pitanju glasovanja.

HDZ oduvijek kontrolira savez. U svakom danom trenutku od nezavisnosti naovamo je HNS-ov Izvršni odbor bio sastavljen pretežno, ako ne i gotovo isključivo od HDZ-ovih kadrova, članova i simpatizera.

Dario Šimić, Stipe Pletikosa, Mario Stanić i Goran Vlaović ovih će se dana puno pojavljivati po medijima, govorit će – nadajmo se, konkretnije nego dosad – o svojim idejama i programu, možda će se odvažiti i žešće nego dosad kritizirati rad aktualnog vodstva saveza. Ali sve će im to biti uzalud jer, bez obzira što rekli i kakve ideje imali, oni sami po sebi naprosto neće moći skupiti potporu dovoljnog broja županijskih saveza da bi Šimić dospio do HNS-ove skupštine kao službeni kandidat.

Hrvatski nogomet nije demokracija i u njemu se ne glasa za onoga tko je popularniji ili ima bolji program. Da je tako, Šuker i cijela Mamićeva klika odavno bi bili na marginama. Do promjena je jedino moguće doći izravnim nalogom s vrha.

Dva su scenarija za to, od kojih je jedan posve nerealan.

Taj prvi je kad bi aktualni hrvatski nogometni reprezentativci imali muda – i kad bi im bilo dovoljno stalo do toga – ujedinjeno istupiti i reći da su za promjene u savezu. U tom slučaju ne bi bilo nikakve šanse da vladajuća klika u prosincu pobijedi na izborima za vodstvo HNS-a – čak i ako ne bi napravila časnu stvar (a ne bi) i povukla se, za to bi se u ime nacionalnog jedinstva pobrinuo HDZ, koji je i dosad nalagao županijskim savezima kako će glasati.

Ako Šuker pobijedi na izborima za HNS-ova predsjednika, onda nemojte prstom upirati u njega niti u Mamića. Uperite ga u Plenkovića, jer on će za to biti odgovoran

Igrači nisu glupi i bolje od svih nas znaju što se zapravo događa, a svjesni su i toga da je u njihovim rukama ogromna realna moć – osobito u ovom trenutku kada su osigurali plasman na Svjetsko prvenstvo i kada sve do lipnja iduće godine nemaju natjecateljskih utakmica niti straha da bi neki takav istup paralizirao funkcioniranje reprezentacije. Tim bi potezom sasvim sigurno vratili podršku i simpatije velike većine otuđenih navijača i postali heroji.

Naravno, to se neće dogoditi – jer više njih opterećeno je nekom vrstom osobnog duga ili ucjene u odnosu s nogometnim vladarima kojima su služili kao bankomati, što se jasno pokazalo na zaboravljivim sudskim svjedočenjima Luke Modrića i Dejana Lovrena.

Drugi scenarij bio bi da premijer Plenković jasno i nedvosmisleno javno istupi i kaže kako (više) ne podržava aktualno vodstvo HNS-a. Ne bi morao napraviti ništa više niti konkretnije od toga, pogotovo ne nešto što bi se u UEFA-i i FIFA-i moglo licemjerno protumačiti kao miješanje politike u nogomet (licemjerno jer ona ga i sad u potpunosti kontrolira); time bi poslao dovoljno jasnu poruku kako na županijske razine, tako i na HNS-ovu skupštinu, da je promjena nužna i da ljudima koji na dnevnoj bazi štete hrvatskom nogometu time što otuđuju ogromni dio javnosti nije više mjesto u vodstvu saveza.

Učinke takvog istupa vidjeli bismo instantno već na skupštinama županijskih saveza. Ako bi se netko drznuo usprotiviti službenom stavu premijera i predsjednika stranke, riskirao bi prijeki stranački sud i neslavni kraj svoje političko-poslušničke karijere.

I nemojte se zavaravati – i šutnja je blagoslov, jer bila je to i svih ovih godina.

Ako se premijer ogradi od problema i odbije javno izraziti svoje mišljenje, to će samo značiti da i dalje podržava Mamića i Šukera. Samo on, i samo jasno izraženim stavom može otvoriti put promjenama.

Nogomet, naravno, nije najbitnija stvar na svijetu niti je, realno, među najvećim problemima današnje Hrvatske. Ali jest i oduvijek je bio ogledalo društva u kojem se mnogi drugi problemi ogledaju na ponekad karikirane načine. On je također i problem koji je – iz perspektive populističke politike – možda i najlakše riješiti. Potreban je doslovno samo jedan državnički istup da bi stvari već uhodanim automatizmom krenule u suprotnom smjeru. Ne znači to da bi samo promjenom vodstva u hrvatskom nogometu potekli med i mlijeko, ali je sasvim izvjesno da bi takav potez naišao na masovno odobravanje i učinio jako puno da prebriše neke od zlonamjerno potenciranih i većinom izmišljenih podjela u društvu.

Sve što premijer sada treba učiniti jest procijeniti donosi li mu veza s kriminogenim miljeom HNS-a i njegova – pa barem i prešutna – potpora Šukeru više štete ili koristi. I koliko god se nama činilo da je odgovor na to brutalno jednostavan, mi ne znamo na koje se sve načine može kupiti zaštita vladajuće politike; ne napravi li ono što se iz naše perspektive čini lakim i jednostavnim, to će samo značiti da se neke puno ozbiljnije stvari događaju iza kulisa. Ako Šuker pobijedi na izborima za HNS-ova predsjednika, onda nemojte prstom upirati u njega niti u Mamića. Uperite ga u Plenkovića, jer on će za to biti odgovoran.

Gospodine Plenkoviću, vi ste ključni igrač; vi ste Luka Modrić ove utakmice i samo vi je svojom čuvenom predasistencijom možete riješiti. Lopta je sada u Vašim nogama, gospodine Plenkoviću.

Što ćete učiniti s njom?