Kad je Niko Kovač 8. ožujka preuzeo Eintracht Frankfurt, našao je klub na 16. mjestu bundesligaške ljestvice. Više od toga koji će cvijet donijeti kući za Dan žena mučilo ga je pitanje kako spasiti Eintracht od ispadanja koje je bilo sasvim realna opasnost.
U zadnje kolo su ušli kao 15. te su imali meč loptu, ali su izgubili od Werdera koji ih je preskočio golom u 88. minuti. Na kraju, u doigravanje za ostanak ih je gurnula iznenađujuća pobjeda protiv Borussije Dortmund u predzadnjem kolu i poraz Stuttgarta u zadnjem kolu protiv nemotiviranog Wolfsburga, tako da ipak nisu uspjeli osigurati opstanak. U doigravanju ih je čekao Nürnberg, dvije teške i tvrde utakmice s ogromnim ulogom. Prikazani je nogomet bio očajan, ali Niko Kovač i Eintracht zasluženo su ostali u Bundesligi.
Nekako je preživio.
Preuzimanje posla koji su mnogi prije njega odbili bio je riskantan potez za Kovačevu karijeru, ali on je očito smatrao da najbolje radi kad su izgledi protiv njega. Mogao je izgubiti sve, jer mladom treneru koji je doživio neuspjeh s reprezentacijom ispadanje iz lige bi zatvorilo sva vrata ozbiljnih poslova u skoroj budućnosti.
Danas, 11 mjeseci nakon što je preuzeo klub koji je bio tri mjesta od dna, Niko Kovač je treći od vrha. To apsolutno nitko nije očekivao; vrata ozbiljnijih poslova sad mu se širom otvaraju.
Zvuči kao klišej, ali Eintracht je vjerna preslika onoga što je Kovač bio kao igrač
Tim više što uspjeh nije kupljen. Niko Kovač je pojačao Eintracht s nekoliko mladih igrača – što preko posudbi, što preko potpisa bez odštete. U ljetnom roku klub je potrošio ukupno 2,2 milijuna eura, dok je u netom završenom zimskom roku doveo još jednog igrača za milijun eura. Zanimljivo, prodali su igrača u vrijednosti 12 milijuna. Još je zanimljivije to da je najskuplje pojačanje lijevi bek Taleb Tawatha, koji je koštao 1,2 milijuna eura, odigrao zanemarivih 18 minuta u Bundesligi. Dakle, Eintrachtov napredak nije plaćen novcem, nego je ostvaren radom.
Ključni igrači
Zvuči kao klišej, ali Eintracht je u velikoj mjeri vjerna preslika onoga što je Kovač bio kao igrač. Identitet ove momčadi je snažan timski duh. Vrijedna je to i borbena momčad, s velikim radnim zadacima u igri. Očituje se to i u činjenici kako je čak 13 igrača zabijalo golove u službenim utakmicama ove sezone, ali nitko od njih više od pet.
Taktički je riječ o fleksibilnoj momčadi. U najviše utakmica ove sezone Kovač je krenuo s tri stopera, a zanimljivo je kako se na prijelaz na tri natrag odlučio 15-ak dana nakon što je to učinio Antonio Conte u Chelseaju i to po vrlo sličnim principima. Ostatak utakmica igra u 4-2-3-1 ili 4-4-2, ali neovisno o formaciji osnovni su koncepti igre konstantni.
Čvrsta obrana je temelj igre. Primili su samo 15 golova u prvenstvu, najmanje poslije Bayerna. Suparnici im, prema podacima WhoScoreda, upućuju svega 9,9 udaraca na gol – samo dvije momčadi u Bundesligi dopuštaju manje – a Eintracht je treći u ligi i po broju presječenih dodavanja te broju napravljenih prekršaja, uz činjenicu da imaju najviše sprintova u ligi. Sve to jasno pokazuje kakvu je agresivnu, radišnu i kompaktnu obranu složio Kovač.
Iako se brani kolektivno, ključ te obrane je, sasvim neočekivano, Jesús Vallejo. Stoper star tek 19 godina, posuđen je iz Real Madrida, svoj posao odrađuje fantastično; odlično čita igru i jako je miran na lopti. No, i ostatak zadnje linije jako je pouzdan i standardan. Po broju odigranih minuta redom dolaze stoper, lijevi bek, defenzivni vezni, vratar, Vallejo, još jedan defenzivni vezni i desni bek.
Obrana može biti temelj svega, ali na kraju ipak napad osvaja bodove. U Frankfurtu je napad, jednako kao i obrana, stvar kolektiva i rada čitave momčadi. Omar Mascarell, drugo ljetno pojačanje iz Real Madrida kupljeno za milijun eura, počinje gotovo svaki napad Eintrachta s pozicije zadnjeg veznog i dragocjen je zbog dijagonala kojima mijenja težište igre. Primarni playmaker je Marco Fabian, dok je daleko najvažnija figura Kovačeva napada Alexander Meier.
Iako je navršio 34, on ostaje prvi strijelac momčadi. Što je još važnije do toga, koncepcijski je nezamjenjiv. Jako mnogo lopti ide okomito na njega i on ih zadržava; jedan je od najboljih igrača lige u igri leđima prema suparničkom golu. Njegova sposobnost da primi loptu, zadrži je i distribuira igračima koji napadaju prostor mnogo je važnija od pet golova koje je zabio.
Onako kako je oduvijek jedino znao
Upravo prije onih lanjskih utakmica doigravanja s Nürnbergom, Eintrachtovu kapetanu Marcu Russu je tijekom rutinskog antidopinškog testa dijagnosticiran maligni tumor. Usprkos tome, zaigrao je već drugi dan – nažalost, i zabio autogol u domaćem remiju 1-1. Nije ga bilo cijele ove sezone, lavovski se borio protiv bolesti i liječnici su mu odobrili povratak na teren, što se očekuje sredinom ovog mjeseca. Kada se Russ vrati, naći će momčad koja se više ne bori grčevito za opstanak, nego kompaktnu i čvrstu momčad pri samom vrhu Bundeslige. No, naći će i trenera koji je svoj mentalitet prenio na ekipu.
Kovač je uzeo momčad koju je upravo bio napustio Armin Veh i koju redom nisu htjeli preuzeti Markus Gisdol, Mirko Slomka i Tayfun Korkut, a nije imala ni sportskog direktora. Došao je u riskantnu situaciju u kojoj bi mu ispadanje iz lige značilo zatvaranje vrata za sva ozbiljna trenerska mjesta, jer nitko ne uzima trenera s dva velika neuspjeha zaredom.
Napravio je nešto što nitko nije očekivao, postigavši sve onako kako je oduvijek jedino znao – isključivo radom i ustrajanjem na timskom duhu. Za mjesec dana, na prvu godišnjicu angažmana, imat će dovoljno prostora i bezbrižnosti da razmisli koji će cvijet kupiti ženi. A to je fantastičan napredak za Eintracht.
