Marin Čilić preporodio se nakon raskida s Goranom Ivaniševićem

Ma koliko mi šutjeli o tome...

“Nikad ne znaš što se krije iza brda”, govorio je u svibnju prošle godine Marin Čilić u velikom intervjuu za Guardian. “Onda kad dođu loše stvari, uvijek se pitaš ‘zašto baš meni, zašto se ovo uvijek događa meni’? Ali na kraju shvatiš da kada prođeš kroz sve te bolne momente, oni dobri postanu još bolji”.

A malo je boljih dana u protekle dvije godine Marin imao od ovog četvrtka. U Parizu je dobio Davida Goffina (6-3, 7-6) i izborio ne samo četvrtfinale, nego i najbolji ranking karijere i preko direktnog konkurenta osigurao plasman na londonsko finale sezone. Sezone u kojoj je osvojio Cincinati i Basel, igrao polufinale Tokija i Queen’sa,  finale Marseillea i Geneve. No, nema sumnje da je uspon forme došao nakon ispadanja u četvrtfinalu olimpijskog turnira u Riju (Monflis) i poklopio se, ma kako loše to zvučalo, s odlaskom Gorana Ivaniševića kao njegova trenera.

Mnogo toga je napisano a malo toga zaista rečeno o odnosu Čilića i Ivaniševića, odnosno razlogu njihovog raskida. Marin je svaku priču presjekao jednostavnim “razišli smo se”, bez velikog objašnjenja, velike rasprave. I možda je i tako bolje.

I nije da Čilić s Goranom nije napredovao – daleko od toga. Prije svega, a tako nešto se moglo i očekivati, napredovao je Marinov servis, igra s osnovne crte, to mu je uostalom donijelo i najveći uspjeh u karijeri, US Open iz 2014. Prekinuo je Marin onu stagnaciju koju je imao s Bobom Brettom, počeo više uživati u tenisu, počeo rasti. No, i dalje je činjenica i to da nije bio na onoj razini na kojoj smo ga očekivali, priželjkivali, da je nedostajalo nešto. Da se iza brda sakrivalo samo novo brdo, nova prepreka preko koje nije mogao. Nije to uostalom skrivao ni Goran, koji ga je često i javno kritizirao.

Australian Open Tennis - Practice - Melbourne

Na kraju je Čilić našao rješenje u – Jonasu Björkmanu. U Rio je otputovao bez trenera, a onda angažirao Šveđanina.

“Björkman je jedan od najboljih momaka na Touru”, objasnit će nešto kasnije u intervjuu za B92. “Bio je svestran igrač, odličan i u singlu i u dublu. Zna kako tenis funkcionira, a sviđa mi se i kao ličnost – vrijedan je radnik, fin čovjek, to mi odgovara”.

No, što se ustvari promijenilo u Marinovoj igri od Rija, odnosno suradnje sa Šveđaninom?

Upravo ono što se smatralo najvećom rupom u Marinovoj igri, ako isključimo psihološke padove. Björkman je od Marina želio da pokuša da skrati poene, da igra hrabrije, popravi tranziciju igre i postane agresivniji.

“Ono što danas gledamo u muškom tenisu je da apsolutno svi igraju odlično sa osnovne crte”, objasnio je Björkman. “Razliku pravi agresivnost. Marin mora popraviti samopouzdanje, biti odlučniji u izlasku na mrežu i volejima. On ima ogroman potencijal, u to nema sumnje”.

I zaista, nema. Jasno, još uvijek je Marinova igra daleko od idealne, ali očito je da Međugorac raste i pravi prave korake. Od kada je priključio timu Jonasa Björkmana, Čilić je na 20 pobjeda i tek tri poraza. Nanizao je nekoliko velikih pobjeda, u finalu Cincinnatija dobio i Andy Murraya, u Baselu Keija Nishikorija, a ovog tjedna vjerojatno će se oprobati i protiv Novaka Đokovića. Dva trofeja, plasman među osam najboljih, najbolji ranking karijere. Klasa možda jeste vječna, a forma prolazna, ali prije velikih utakmica je najvažnija. Pred Marinom je nekoliko njih; završnica Pariza, finale sezone u Londonu a onda i šlag na tortu – Argentina u zagrebačkoj Areni. Što se krije iza brda?