„Pokušavam analizirati stvari prije nego preuzmem klub, ali zapravo sve možete znati tek kad ste unutra. Prva sezona je jako teška i greške su normalne. Uživam u drugoj sezoni jer u drugoj sezoni ne ponavljam greške. Mislite da znate igrače, ali zapravo ih ne znate dovoljno dobro. Upoznati ih možete samo kad ih imate u dobrim i u lošim situacijama. Mijenjati ih možete samo kad ih upoznate. Zato zaista uživam u vremenu između prve i druge sezone“, izjavio je Mourinho još u svibnju.

Ta druga Joséova sezona je možda mit, ali nije prevara. Prvak u Portu, prvak u Chelseaju, prvak u Interu, prvak u Real Madridu, prvak u Chelseaju; pravilo druge sezone dosad nije bilo prekršeno i postalo je običaj. U Manchester United je doveden sa zadatkom da produži taj mit i oblikuje legendu. Ima jedan jedini cilj – osvojiti prvenstvo. „Ove sezone ćemo biti bolji“ izjavio je na pripremama odnekud poznatu rečenicu, izjavu kojom ne daje samo predviđanje, nego i obavezu.

Druga je sezona upravo počela i pobjedom protiv West Hama i svakom idućom utakmicom Mourinho lovi prvenstvo. Zapravo, dok on lovi prvenstvo, svi zajedno lovimo mit o Joséovoj drugoj sezoni. Jer to je Mourinho – ili mu želiš sve trofeje ili ispadanje iz lige, kod njega sredina ne postoji.

Zaostati 24 boda za liderom nije neka podloga za šampionske ambicije. Ipak, činjenica da su Crveni vragovi čak 15 puta remizirali jasno pokazuje kako Mourinhovo obećanje da će biti bolji ima uporište u realnosti. Ponekad je United igrao zaista dobro i stvarale su se šanse, ali se takve situacije nisu pretvarale u pobjede. Zlatan Ibrahimović jest zabio 28 komada u svim natjecanjima, ali je imao užasan postotak realizacije čistih šansi. Za stil igre koji je u Unitedu htio instalirati Mourinho, još važnije je bilo to što je s njim u vrhu napada patila tranzicija, koja je često bila zagušena njegovim lošim kretanjem i potrebom da bude na lopti.

Što donose Lukaku i Matić?

Marcus Rashford je na kraju sezone pokazao kako Unitedova kontra može biti brža, preciznija i ubojitija ako napadač ne pokušava istovremeno biti i razigravač. Doduše, za ubojitost nismo baš sigurni, s obzirom da Rashford uz briljantan talent i dalje ima problem u realizaciji svih šansi koje zakuha.

Partnerstvo Rashforda i Lukakua čvrsta je osnova za šampionske ambicije Uniteda – kako ove godine, tako i u budućnosti

Stoga je doveden Romelu Lukaku.

Plaćen čak 85 milijuna eura, postao je nositelj igre i čovjek od kojeg se očekuje da nosi šampionske ambicije. Na prvi pogled, odšteta se čini velikom za igrača koji ima manjkavosti, a najočiglednija od njih je nemogućnost uključivanja suigrača u igru. Od tako velikog špica očekivalo bi se da može primiti loptu leđima okrenut golu i odložiti je suigračima, ali Lukaku gotovo da ne pokušava biti link-up igrač koji bi suigračima olakšao kreaciju.

Pa ipak, United je znao što kupuje. U 184 starta u engleskom nogometu zabio je 104 gola, a u United je došao s 85 premierligaških golova. Za usporedbu, Cristiano Ronaldo i Carlos Tévez su zabili po 84, a Éric Cantona 70. U zadnjih pet godina, samo Sergio Agüero ima više golova u Premier ligi. Usput, Lukaku ima 24 godine i svojim stilom igre savršeno odgovara Mourinhovoj ideji tranzicijskog nogometa.

Drugi dodatak momčadi je Nemanja Matić. Za razliku od drugih, Mourinho ne treba upoznavati Matića, Nemanja je njegov vjerni vojnik.

United je prošle sezone izgledao mnogo bolje kad je uz Paula Pogbu i Andera Herreru igrao Michael Carrick. Njegova brzina u dodavanju i savršen pregled igre bili su ključni za ubrzavanje akcija i prekidanje jalovosti posjeda Uniteda iz kojeg se nisu rađale prilike. Bio je playmaker iz dubine čije su dijagonale izbacivale krila u poziciju za dribling i metronom koji je održavao ritam igre. Međutim, s 36 godina na leđima, Carrick nije sposoban igrati svaki tjedan, niti više ima dovoljno brzine da barem pokrije svoje koridore u obrani. Stoga Matić dolazi kao unaprjeđenje na poziciji zadnjeg veznog. Jako je dobar na lopti, a obrambenim doprinosom nadoknađuje to što ima malo lošiji pregled igre i manjak u održavanju ritma posjeda u odnosu na Carricka.

Međutim, s Matićem dolaze i prvi problemi u slaganju momčadi.

Partnerstvo u napadu

Paul Pogba preferira igrati na lijevoj strani terena. Kada u momčadi imate Nemanju Matića koji je izraziti ljevak, jedini način da ih spojite je da ekipu postavite u formaciju 4-3-3. U utakmicama kao što je ova protiv West Hama, gubiti igrača u prednjoj liniji zbog korištenja Herrere (koji je odigrao strašnu prošlu sezonu) nema strateški rezon. Herrera će svojom agresivnošću biti vjerojatni dodatak u svim važnijim utakmicama protiv jačih protivnika, ali u utakmicama gdje se od Uniteda očekuje da konstantno napada i bude ispred suparničkog gola, Juan Mata je igrač od kojeg momčad može profitirati neusporedivo više.

Stoga je José Mourinho odustao od 4-1-4-1 – svoje klasične formacije iz prošle sezone – i postavio momčad u 4-2-3-1 s Pogbom na desnoj strani.

Slaven Bilić je pokušavao zaustaviti Unitedov vezni red striktnim pokrivanjem čovjek-na-čovjeka. S krilima Rashfordom i Matom usko u halfspaceu i Henrihom Mhitarjanom koji ordinira između linija, United je imao svu silu individualne kvalitete u centralnim zonama terena. Matić ima brzinu u dodavanju kojom može održati ritam igre i naći suigrača u najboljoj poziciji, a Pogba, Rashford, Mata i Mhitarjan mogu stvoriti višak i driblingom i lucidnim dodavanjem. Uz toliko kvalitete centralno, bilo je potrebno dati samo malo širine, stoga svaki put kad bi bekovi Uniteda došli visoko, West Ham je bio u ozbiljnim problemima.

Za tranzicijski nogomet iznimno je bitan presing. United nema strukturu koja mu omogućava zatvaranje zamki iz filozofije gegenpressinga. Međutim, ima kompaktnost linija i natprosječno visoke i jake igrače koji bez problema osvajaju duele i kontroliraju ‘druge lopte’ koje su osnova tranzicijske igre. Iz osvajanja svih tih odbijenih i ničijih lopti razvijaju se savršeni uvjeti za kontre. Pogba i Matić po osvojenoj lopti traže Rashforda, čija je brzina idealna za hvatanje protivnika na krivoj nozi. Kad za partnera ima napadača koji mu daje dubinu i napada prostor iza leđa obrane, onda je uistinu neuhvatljiv.

Partnerstvo Rashforda i Lukakua čvrsta je osnova za šampionske ambicije Uniteda – kako ove godine, tako i u budućnosti. Rash pokazuje da bez problema može biti okidač kontre na najvišoj razini igre, dok Lukaku napadu daje direktnost koja je potrebna kako bi se razvukla obrana i stvorio dodatni prostor za igrača koji vuče loptu.

Velika očekivanja

Međutim, možda i najbitnija promjena je ona u mentalitetu. Broj od 15 remija je nevjerojatan, ali još nevjerojatnije je da su triput pobjede gubili u nadoknadi, a još dvaput u zadnjih desetak minuta. Previše su se oslanjali na čuvanje stečene prednosti umjesto da su nastavili napadati. Ako se može prepoznati neki taktički nacrt kako će izgledati nova momčad, vidljiv je i zaokret u pristupu, jer United je i nakon zabijenog gola nastavio napadati. Čak i nakon tri gola, momčad je tražila četvrti, bez da se povukla i prepustila inicijativu protivniku.

A to se zove šampionski gard.

Problem s velikim očekivanjima i održavanjem običaja je isti – pritisak koji se stavlja na vas da ih stvarno ostvarite. José Mourinho ima problem velikog očekivanja u osvajanju Premier lige, te problem odražavanja običaja mitske druge sezone. I neće mu biti lako, usprkos dobroj partiji na otvaranju sezone. Prvenstvo je tek počelo i kladionice ga još drže kao drugog favorita.

„Nakon mnogo godina iskustva u Premier ligi, držim noge na zemlji. Međutim, navijači imaju razloga biti optimistični jer i mi smo“, izjavio je Mourinho nakon utakmice s West Hamom.

Obećao je da će izgledati bolje i, ako je suditi po otvaranju, United zaista izgleda bolje. Sad mu ostaje nastaviti ovako i loviti prvenstvo. A mi svi skupa lovimo mit o Joséovoj drugoj sezoni.