Ništa jasnije ne govori „José Mourinho“ od situacije kada je u 87. minuti utakmice, pri rezultatu 2:0, potpuno poludio na Jesseja Lingarda. Pa ipak, nije Mourinha iziritiralo to što je Lingard uništio savršenu situaciju za postizanje gola, gdje je svojim kompliciranjem dopustio stoperu da ga uhvati i čisto mu oduzme loptu kad je imao samo vratara ispred sebe. Mourinho je poludio jer se Lingard izležavao i valjao po travnjaku tražeći nepostojeći kazneni udarac. I u pozadini takve reakcije s klupe nije neki viteški duh i potpuna predanost fair-playu, nego činjenica što se Lingard nije vratio zauzeti svoje mjesto u obrambenoj fazi.
To je savršeni primjer kada nekome želite objasniti tko je José Mourinho.
Trener koji će imati razumijevanja ako promašite zicer, zaštitit će vas kada tražite nepostojeći penal i na sebe preuzeti pritisak javnosti, ali nikako neće oprostiti ikakvo iskakanje iz obrambenog sustava. On gradi savršeno odanu vojsku u kojoj svako napuštanje položaja uzrokuje lom strukture obrane. Žudi za kontrolom, za time da unaprijed oduzme suparniku opcije. To je njegov način; i nekada su svi slavili njegovu genijalnost zbog toga što mu je Samuel Eto’o igrao beka, spuštajući se kao šesti u obrambenu liniju, danas mu za otprilike sve prigovaraju da parkira autobus. Često neatraktivan, ponekad iritantan, ali uvijek karizmatičan, rijetko odstupa od svog načina. Nema baš ni previše razloga da to radi, s obzirom na to da je suludo uspješan – jer je iz 14 ‘velikih’ finala izašao s 12 trofeja.
Protiv takvog trenera i ovakve momčadi Ajax s onoliko mladih igrača nije imao šanse. I to gotovo nikakve. Uostalom, to je bilo jasno i prije same utakmice, jer ljudi s kojima sam razgovarao očekivali su upravo ovakvu utakmicu. Rezultat je mogao varirati, ali način na koji će se igrati teško da je mogao biti drugačiji.
Ne čudi to što José žudi za kontrolom zbivanja na terenu – jer on je svoj zanat pekao u Barceloni, gdje je Johan Cruijff ostavio dogmatsko razmišljanje o kontroli nad suparnikom. Međutim, treneri iz Cruijffove loze kontrolu ostvaruju kroz posjed lopte. „Lopta je samo jedna, morate je imati ako hoćete nešto napraviti“ govorio je Cruijff. Onaj tko ima loptu određuje gdje će napasti, usmjeruje igru, određuje tempo i kontrolira zbivanja na terenu.
Idealna pozicija za Mourinha
No, Mourinho je jasno pokazao kako je u stanju savršeno kontrolirati zbivanja na terenu imajući 33 posto posjeda lopte.
Manchester United je igrao u zoni 4-1-4-1, kojom je potpuno paralizirao kreativnu sredinu Ajaxa. Paul Pogba i Marouane Fellaini koristili su svoju fizičku snagu striktno markirajući Ajaxove veznjake, dok je iza njihovih leđa patrolirao Ander Herrera i krpao sve naznake mogućih pukotina u zoni. United i Mourinho kontrolirali su utakmicu i suparnika tako što su kontrolirali Ajaxove opcije s loptom. Nisu imali posjed, ali određivali su i tempo i to gdje će suparnik napasti.
„Ako osigurate da najlošiji suparnički igrač ima loptu, dobit ćete je natrag jako brzo“ govorio je Cruijff. United je preko Marcusa Rashforda blokirao Matthijsa de Ligta, puštajući da Davinson Sánchez igra s loptom i neometano vodi Ajaxovu igru. Pošto je Mourinho blokirao sredinu, Ajax je bio potpuno usmjeren na krajnje bočne pozicije u pokušaju da nešto učini kroz konekciju bek-krilo uz aut liniju. Vidljivo je to i kroz ovaj grafički prikaz mape dodavanja. Međutim, ako bi u neopasnim zona terena Ajax i imao opcije, čim bi došao pred zadnju trećinu United je agresivno iskakao s bočnim igračem i zatvarao mogućnosti stvaranja viška.
Kroz čitavu je utakmicu Ajax imao čak 67 posto posjeda lopte, gotovo tri puta više dodavanja od Uniteda i respektabilnih 17 udaraca na gol. Ali sve to je bilo sasvim bezopasno i jalovo. United se zapravo pobrinuo da suparniku ukine opasne opcije i ostavi ga da se zadovolji onima iz kojih ga nije mogao ugroziti. United je potpuno kontrolirao utakmicu premda nije imao ni posjed ni dominaciju.
Čekao je svoju priliku i dočekao nešto što je Mourinhov specijal još iz doba Porta. Ajax je imao aut duboko u svojoj polovici, United je izašao visoko i suparniku ponovno oduzeo opcije za izlazak.
Na dijelu terena dimenzija 15 s 15 metara načičkalo se šest Unitedovih i sedam Ajaxovih igrača, plus osmi izvođač auta. Na relativnom malom segmentu terena Manchester United je napravio presing, oduzeo loptu i bez velikog truda u kreaciji prilike, nakon samo četiri dodavanja, ušao u poziciju za opasan udarac. Pogbin je udarac od bloka promijenio putanju i tu vratar više nije imao što učiniti. Gol u prvoj četvrtini utakmice je Unitedu bio idealan, jer od tog trenutka je imao rezultat koji je mogao braniti. Za Joséa Mourinha, idealna pozicija.
Pogba kao stripovski superheroj
Pa iako je odigrao jako dobru utakmicu, u kojoj je zabio gol i bio dominantna figura u sredini terena, Paul Pogba je ponovo pokazao da pomalo šteti svojoj momčadi. To je igrač nevjerojatne tehnike i sasvim solidnog pregleda igre, ima fantastične fizičke predispozicije i iznimno teško ga je staviti pod pritisak. Uostalom, zato i košta onoliko. Međutim, on je u finalu imao tek 67 posto uspješnosti dodavanja. To bi bila katastrofalna razina čak i za HNL.
Problem nastaje baš u cijeni koju je United platio da ga dovede. Ovim je golom Ajaxu prvi put u Unitedovom dresu spojio dvije uzastopne utakmice u kojima je zabio gol. Pogba zasigurno osjeća pritisak da opravda visoku cifru koja je plaćena za njega, iako on nije igrač koji će završiti na 35 golova u sezoni ili skupiti 20 asistencija. On radi male stvari na fantastičnoj razini. Međutim, male stvari ne dovode igrače na naslovnice i to Pogba jako dobro zna. Zato prečesto pokušava igrati kao kakav stripovski superheroj, pokušava jednim potezom riješiti utakmicu i to često bude kontraproduktivno.
Ovdje imamo jedno od njegovih promašenih dodavanja. Osvojio je loptu i kreće u napad. Ispred sebe ima Juana Matu i Henriha Mhitarjana, Matteo Darmian otvara lijevu stranu dok Fellaini fiksira obranu na desnom krilu. Vezni igrač ovdje mora pokazati strpljenje, doći u priliku i stvoriti šansu kroz kombinatoriku. Mata i Mhitarjan su fantastični igrači s kojima bi Pogba vrlo lagano stvorio višak na ovako malom prostoru i prebacio loptu u onu najopasniju zonu. Ipak, on se odlučuje za pokušaj Superman-dodavanja u dubinu za Rashforda, kojeg čuvaju oba stopera koja su doslovno u manje od metar od njega. Šanse da takvo dodavanje završi prilikom nevjerojatno su male, ali Pogba svejedno gura loptu u nemoguću situaciju. Kao da time želi opravdati svoju cijenu.
Pogbi često nedostaje strpljenja; umjesto jednostavnih i ispravnih rješenja, on bira komplicirane i vrlo teške opcije koje jako rijetko uspiju. To je posebno opasno kada United pokušava otvoriti bunker nekog ekstremno povučenog suparnika, jer time ruši ritam i sebi i ostatku ekipe, ponaša se jako nezrelo i samo privlači kritike javnosti. On je sjajan igrač, ali njegova cijena ne bi trebala promijeniti način na koji igra nogomet. Uostalom, nogomet je igra koja je zbroj hrpe malih stvari koje, ako se ispravno naprave, na kraju daju veliki uspjeh.
Zna to José Mourinho koji je u 14. finalu uzeo 12. trofej. Potpuno jednostavnim planom, bez pretjerano kompliciranih shema, na način na koji smo svi znali da će odigrati. Pa opet, još jednom je uspio. Spasio je sezonu, osvojio drugi trofej u debitantskoj godini, dodao u vitrine Old Trafforda jedini pehar koji ondje nisu imali i, a to je najvažnije, kvalificirao se u Ligu prvaka. Sad će vjerojatno opet iskrcati kakvu rekordnu transfer odštetu, a to će onda valjda skinuti dio pritiska s Paula Pogbe. Uostalom, glasovita Joséova druga sezona tek dolazi, a ni ova prva na kraju nije završila loše.
