U PLAYOFFU I NIGDJE DALJE

Liga je takva kakva je. Nemilosrdna. Svake godine u njoj igraju momčadi koje znaju da će ući u playoff, ali ne možemo ih svrstati među contendere što bi, bar prema mom tumačenju, značilo da imaju bar pet posto šansi osvojiti naslov (tzv. puncher’s chance). To su ekipe kojima trebaju potez ili dva da dođu u tu poziciju, ali nije pretjerano realno da će ga skoro napraviti, iako žive u nadi da hoće. Ima tu sjajnih ekipa, ali ima i onih koje su dosadnije od seksualnog života puritanaca.

Toronto Raptors

Kakav vam je zadnji Drake? Bezveze, jelda? Ni meni nije nešto, a nisu mi bogme ni njegovi Raptorsi bogznašto.

Iskreno, mislim da je Toronto samo pad forme Kylea Lowryja udaljen od ispadanja iz ovog razreda i ulaska u realnu borbu za playoff, čak i na znatno pogoršanom Istoku. Jonas Valenčijunas je solidan i ništa više, ali puno je veći problem to što Rapsi ne znaju što bi s njim, pošto im se ne uklapa u igru s dva stožerna igrača – Lowryem i maestrom duge dvojke DeMarom DeRozanom. Dolaskom Sergea Ibake, koji je malo digao tu bijednu obranu reketa prošle sezone, Valenčijunasova neuklopljenost je još više došla do izražaja i bit će zanimljivo vidjeti hoće li Toronto pokušati nešto dobiti za njega. Do tada je za očekivati da će igrati ubij-bože ružnu košarku kao i zadnjih šest godina koliko su DeDe i Lowry u ljubavnoj vezi.* Tragedija je što su ostali bez podcijenjenih Patricka Pattersona i PJ-a Tuckera, što znači da će im obrana na krilnim pozcijama biti kriminalna, klupa je tanjušna i, koliko god pokušavao, ne mogu se uzbuditi oko ove ekipe.

*Iskreno, bromance između ova dva lika je već godinama jedna od najtoplijih priča u ligi i uvijek me jako razveseli.

Washington Wizards

Bradley Beal i John Wall su zdravi – a kad su Bradley Beal i John Wall zdravi, onda Wizardsi ulaze u razgovor za drugu ili treću najbolju momčad Istoka. Njihova je igra jednako efikasna u tranziciji kao i u punom napadu; s Wallovom brzinom i sposobnošću da driblingom stvori višak i u najjačoj obrani i Bealovim mudima od kovanog željeza i najljepšim šutom lige, ona stvara probleme apsolutno svakoj ekipi lige, a čak ni nesposobnjaković poput trenera Scotta Brooksa ne može ih usporiti.

Prošle su sezone došli do 49 pobjeda, a ove bi konačno mogli preći magičnu brojku 50 s obzirom na pad Raptorsa koji osobno očekujem. Poprave li obranu koja je lani bila veliki problem i vrate li u formu svoj centarski duo Marcin Gortat–Ian Mahinmi – koji je bio, blago rečeno, problematičan – ovo postaje momčad koja može dobro namučiti Celticse ili Cavse u konferencijskom polufinalu. Dali su novi ugovor Ottu Porteru nakon dvije solidne i – što je važno naglasiti – konzistentne sezone, pojačali su klupu Mikeom Scottom i Jodijem Meeksom nakon što su se riješili Bojana Bogdanovića, koji je odradio kriminalno doigravanje i eto, tu su gdje jesu. Ne puno bolji nego lani, ali svejedno dovoljno bolji da se navijači imaju čemu veseliti.

Uspije li ova momčad nekako osloboditi salary cap za dovođenje trećeg superstara na jezgru Wall/Beal postat će ozbiljna sila na koju treba računati, ovako… Pogledat ću ih par puta do playoffa čisto zato jer nisu ogavni kao Raptorsi, ali da su išta više od solidne, stabilne ekipe – nisu.

Milwaukee Bucks

Zašto je Milwaukee u kategoriji sigurnih plejofaša, a ne u kategoriji ekipe koja se bori za plejof? ZATO JER IH OBOŽAM I JER JE GIANNIS ANTENTINISAVARAKATINIKOUMPO BOG KOŠARKE!

The Greek Freak je prošle sezone nastavio ono što je pokazao da može prije dvije godine – a to je biti najuzbudljiviji igrač lige. Njegova brzina u tranziciji, razumijevanje igre u punom napadu, sposobnost igre na sedam različitih pozicija, način na koji razigrava suigrače i činjenica da kroz njega Jason Kidd može vrtjeti tri potpuno različite vrste napada čini ga jednim od 10 najboljih igrača lige i pri tome nimalo ne pretjerujem. Antetokounmpo je spreman napraviti još jedan iskorak prema naprijed; dogodi li se to, Bucksi postaju iznimno ozbiljna momčad.

Njihov najveći problem je ozljeda sjajnog Jabarija Parkera, koji bi se na parket trebao vratiti tek u veljači, ali ovaj put bar mogu računati na Khrisa Middletona koji je lani propustio više od 50 utakmica nakon što je godinu ranije bio jedan od nositelja igre. Njegov povratak u formu trebao bi biti dovoljan da začepe napadačke rupe u Parkerovu odsustvu, a odrastanje rookieja godine Malcolma Brogdona i blagi napadački pomak Thona Makera trebao bi ih učiniti nepredvidljivijim i opasnijim za protivnike. Pokaže li Kidd muda i bencha meni dragog, ali defanzivno nesposobnog Earla Monroea, te da više minuta Johnu Hensonu i Tonyju Snellu – koji jesu napadačke rupe, ali čiji napadački učinak nije ni potreban – lako je moguće da se vrate oni brutalni Bucksi koji napadaju loptu, stvaraju presing i lansiraju kontre kao Kim Jong Un i Donald Trump nuklearne rakete u svojim mokrim snovima.

Bucksi će biti dobri. Vrati li se Parker na 70 posto svojih mogućnosti, bit će odlični. Ovo je momčad koja je spremna na iskorak. Još par godina razvoja i mogli bi postati contenderi.

IZAZIVAČI

Momčadi čije šanse za naslov se kreću od pet posto do nekakvih 40. Ozbiljne ekipe. Ekipe koje čekaju šansu. Koje se mogu okititi naslovom prvaka. Od najslabijih do najjačih, redom.

Cleveland će igrati sezonu u sjeni mogućeg LeBronova odlaska, što bi moglo ostaviti duboke posljedice na momčad

San Antonio Spurs

Era Tima Duncana, Tonyja Parkera i Manua Ginobilija i službeno je završila. Timmy je otišao u penziju, Tony bi se manje sramotio da i sam ode, a Manu je i dalje koristan igrač u limitiranim minutama, ali nije ni blizu ona sila kao prije 10 ili pet godina. Od trojice fantastičnih igrača Spursi su pali na samo jednog, i to kakvog.

Kawhi Leonard je superstar, top 6 igrač lige, bog na obje strane terena i spiritualni nasljednik Tima Duncana. Drugi najbolji igrač momčadi lani je bio sistem Gregga Popovicha, koji je omogućio takvoj ekipi da dođe do 61 pobjede. Tako će biti i ove godine; usprkos tome što njegove defenzivne i ofenzivne sheme kopiraju i druge momčadi, nitko nije blizu egzekuciji koju imaju Spursi. Problem je što polako postaju deficitarni talentom da bi se nosili s ostalim ekipama, a čak ni najbolje izgrađeni sustav taj deficit ne može nadoknaditi.

LaMarcus Aldridge nije bio ni blizu na razini na kojoj je bio u Blazersima, te se čitavu zimu lani šuškalo o njegovom mogućem odlasku iz San Antonija. Pop je otvoreno progovorio o tome kako je LaMarcus bio nezadovoljan te kako će ove sezone implementirati više akcija koje će ga animirati u napadu, a dogodi li se to Spursi opet postaju sila. No, iskreno, puno je vjerojatnije da će pasti na 55 pobjeda i veliku borbu za prolaz u drugi krug playoffa, što nije ono što navijači ove franšize očekuju. Izgubili su kvalitetne igrače s klupe Jonathona Simmonsa i Dewaynea Deadmona i zamijenili ih putujućim hohštaplerom Rudyjem Gayeom, kojemu će Pop pokušati reanimirati karijeru, ali nisam baš siguran da će se to dogoditi. Sigurno će imati veću fleksibilnost da igraju smallball s Kawhijem i njim, ali s obzirom na to koliko je Pau Gasol bio koristan prošle godine, nisam siguran da je to pametna opcija.

Bez obzira na očite deficite, jasno je da su oni relativno duboka momčad s nekim zanimljivim igračima koji mogu napraviti iskorak, poput Dejountea Murraya; aura Spursa i Kawhijeva genijalnost trebali bi biti dovoljni da ulete u doigravanje bez muke, a tamo sve ovisi o mismatchevima.

Boston Celtics

Dugo se čekalo da naprave potez i na kraju su ga napravili. Nisu došli ni Jimmy Butler ni Paul George, već Kyrie Irving u želji da pronađe momčad kojom će komandirati. Dobio ju je. Celticsi su brutalno duboki, igraju na oslabljenom Istoku, i dalje imaju hrpu asseta koje mogu monetizirati dok čekaju da Anthony Davis izađe na tržište, a već se ove sezone žele dokazati s konferencijskim finalom kao najmanjim ciljem. Izgubili su puno tijekom ljeta – Averyja Bradleya i Jaea Crowdera kao dvojicu igrača koji će im nedostajati puno više od Isaiaha Thomasa – ali svejedno izgledaju moćno.

Povratak Ala Horforda u formu, dolazak Irvinga, draftanje svestranog strijelca Jaysona Tatuma koji može polagano odrastati na rosteru krcatom egzekutorima, odrastanje Jaylena Browna i Marcusa Smarta i dodatak sjajnog Gordona Haywarda pozicionira Celticse među ekipe koji možda nemaju onu nadnaravnu zvijezdu, ali imaju ansambl vrhunskih igrača od kojih petorica mogu/moći će jednog dana biti drugi najbolji igrač u šampionskoj ekipi.

Nažalost, svega šest i pol minuta u sezonu njihove su ambicije pretrpjele veliki udarac – Gordon Hayward je slomio nogu i preostaje nam samo poželjeti mu brz i uspješan oporavak te vidjeti kako će se Celticsi snaći bez njega. Ova momčad svejedno možda može sve do velikog finala, ali ova bi sezona trebala poslužiti za uigravanje, odgajanje rookieja i igrača prve godine i čekanje šanse na tržištu za dodavanje zvijezde koja bi ih gurnula na prvo mjesto Istoka.

Oklahoma City Thunder

Nošen legendarnom sezonom Russella Westbrooka, Thunder je prošlu sezonu preživio bez izlijetanja u rang momčadi poput Clippersa, a taman kada se ovog ljeta činilo da bi se mogao naći u tom paklu osrednjosti, potpisana su dva buduća člana Kuće slavnih. Paul George i Carmelo Anthony ne pašu baš sjajno na igru koju OKC igra, a koja se bazira na davanje lopte u Wesove ruke i gledanja što on može s njom napraviti; no, s obzirom na nevjerojatni talent tog dvojca, jasno je da će relativno kompetentni trener Billy Donovan, koji ima dva NCAA naslova u karijeri, stvoriti sustav unutar kojeg sva trojica mogu koliko toliko funkcionirati. Melo će ekipi donijeti prijeko potrebnu sposobnost poentiranja iz izolacije u punom napadu kada se reket zatvori, dok bi George trebao biti savršeni partner Wesu u tranzicijskim napadima, a to što su obojica iznadprosječni catch and shoot igrači donosi novu dimenziju Russellovim prodorima.

Ostatak momčadi morat će pozorno gledati kako će se ovaj trojac uklopiti te odrađivati prljavi posao. Steven Adams će zatvoriti defenzivni skok i donekle reket, Andre Roberson će pokušati istaknuti kandidaturu za najboljeg defenzivnog beka lige, a Patrick Patterson bi trebao lijepiti momčad svojim dugim rukama i visokim košarkaškim IQ-om.

Pokaže li udarni trojac određenu dozu košarkaške sinergije, momčad može do finala Zapada, čak i da se konkurentima nitko ne ozlijedi. S druge strane, ako se ekipa ne uskladi, eto Oklahome u dubokim govnima jednom kada ovoj dvojici isteknu ugovori.

Houston Rockets

Baš kao i Oklahoma, i Houston je odlučio začiniti svoju momčad. Dodati ekipi koja je pobijedila u 55 utakmica Chrisa Paula u normalnoj bi konstelaciji snaga (prije novog CBA) značilo pozicioniranje među favorite za naslov, ali ne živimo u normalnom vremenu.

Mike d’Antoni je prezirno otfrknuo na pitanja može li uklopiti Paulovu igru s Jamesom Hardenom, s obzirom na to da su obojica najbolja na poziciji pleja kada carine loptu, i rekao bih da je Pringles u pravu – obojica posjeduju visok košarkaški IQ i sigurno će se znati prilagoditi jedan drugome. Rijetke su momčadi koje imaju dva igrača u top 10 lige, što Houston pozicionira iznad prethodnih ekipa, osobito kada uzmemo u obzir da su lani opet pokazali kako imaju dubinu kojom mogu parirati suparnicima. Naviknu li se Paul i Harden jedan na drugoga, suparničke će se obrane naći u nebranom grožđu – Paulova proigravanja s elbowa i maestralna igra s poludistance i Hardenovi lijevi ulazi spadaju među neobranjive akcije, a prilagodba suparnika na branjenje te dvije opcije trebala bi otvoriti reket i olakšati posao drugim igračima – prvenstveno Clintu Capeli, koji bi trebao poslužiti kao glavni p’n’r egzekutor u suradnji s Paulom.

Ono što Rocketse gura ispred momčadi poput Oklahome, Bostona, pa čak možda i Clevelanda, njihova je polivalentnost. Dodatak defenzivaca PJ-a Tuckera i Luca Mbah a Moutea donijet će novu snagu ionako kvalitetnoj obrani koja može izdržati ritam koji Pringlesove momčadi zahtijevaju (s tim da Tucker ne odmaže ni u za Rocketse ključnoj trici); kada ih nakalemimo na već solidna rješenja poput Erica Gordona, Trevora Arize i Troya Williamsa, Rocketsi postaju zastrašujuće duboki i sposobni prilagoditi se apsolutno svemu što suparnici mogu smisliti. Ne bude li osovina Paul-Harden funkcionirala, ispadanje u prvom kolu doigravanja je realna mogućnost, ali spoji li se ovaj dvojac u moćnu mašinu… Warriorsi se moraju mrvicu zabrinuti.

Cleveland Cavaliers

Cleveland će igrati sezonu u sjeni mogućeg LeBronova odlaska, što bi moglo ostaviti duboke posljedice na momčad. Njegovo prisustvo znači kako će Cavsi i ove godine biti favoriti za osvajanje Istoka uz prosječne igre u regularnoj sezoni.

Trejd sa Celticsima povećao je dubinu momčadi i donio im pick koji sredinom sezone mogu pretvoriti u kvalitetno pojačanje ili ga zadržati kao zalog za budućnost, a ostalo je ostalo manje-više isto. Usprkos tome što su izgubili Irvinga, a Isaiahu Thomasu predviđam povratak na prosjeke karijere s obzirom da ovog puta čitava momčad neće raditi za njega, Cavsi se čak nalaze u boljoj poziciji nego prije. Nova situacija ponudit će neuklopljenom Kevinu Loveu šansu da postane druga violina momčadi i podsjeti nas na dane u Timberwolvesima kada je bio jedan od 15 najboljih igrača lige. Thomas će svakako poslužiti kao sekundant LeBronu, a vrati li James malo vatre u svog istrošenog prijatelja Dwyanea Wadea, Cavsi bi mogli postati opasna ekipa. Spacing će u nekim postavama biti itekako veliki problem, ali ubace li u te petorke Kylea Korvera i Channinga Fryea, stvari bi se opet trebale otvoriti za ovu ekipu.

Dubina je tu, talent je tu, James je tu. Cleveland će opet biti favorit na Istoku, čak i uz Bostonova pojačanja. No, mogu li više od toga?

FAVORITI

Golden State Warriors

Kevin Durant. Draymond Green. Stephen Curry. Klay Thompson. Pametnom dosta.

Čeka nas još jedna sezona puna genijalnih priča, bizarnih trenutaka, ludih akcija, potencijalnih iznenađenja i nadamo se nešto boljeg doigravanja nego lani. Ne znam kako vi, ali za mene je godina opet počela. Za razliku od Miše Kovača, ja imam razloga da živim.