Zato je Tyrone Mings učinio uslugu za sve radoznale ovog svijeta, žrtvovao arkadu i odlučio osim na Zlatanovu glavu skočiti i na njegov lakat, natjeravši Mourinha da nakon osam mjeseci izađe iz klupe na ploču i da pred čitavim razredom nacrta odgovor na možda i najintigrantnije pitanje ove premijerligaške sezone.

Kako izgleda Manchester United bez Zlatana Ibrahimovića?

Nema, dakako, ništa sporno niti neobično u tome da je Ibrahimović ove sezone prvi Mourinhov izbor u napadu. Nije samo stvar u tome da je on daleko najbolji napadač kojeg United trenutno ima. Švedobosanac je na Old Trafford i doveden da, iako s 35 na leđima, bude čovjek koji će Manchester United provesti kroz što mirniju tranziciju iz dosade Van Gaalove vladavine u Mourinhovu efikasnu pragmatiku. Zlatan je taj koji je sa svojih 26 golova u svim natjecanjima i neupitnom voljom da ih nabije na nos baš svakom kritičaru savršen za održavanje visokog paravana, dimne zavjese iza koje Mourinho može sakriti sve mane svoje momčadi i na miru raditi na njima.

Kako je Mourinho sebi uopće mogao dopustiti da toliko ovisi o 35-godišnjem igraču s jednogodišnjim ugovorom?

Što opet samo po sebi ne bi bilo loše; u kompetitivnoj i pritiskom nabijenoj ligi, trener koji sam sebi stvori prostor za dugoročno planiranje i radi na budućnosti momčadi ne zaslužuje ništa drugo nego puni respekt. Ipak, u čitavoj ovoj priči i dalje je jedna stvar apsolutno nelogična i neobjašnjiva. Kako je moguće da 45 natjecateljskih utakmica nakon što je Jose uselio u Nizozemčev ured i naslijedio Fergusonov vinski podrum – bilo bi sjajno da Trafford ima vinski podrum, zar ne? – još uvijek nismo vidjeli kako izgleda Portugalčev Plan B? Postoji li on uopće?

Najveći potrošač

Prošlotjedni remi s Bournemouthom mogao bi biti dobar ogledni primjer kako momčad funkcionira ove sezone. Bila je to osma utakmica u kojoj je United prosuo bodove na domaćem terenu – s 42,8 posto uspješnosti kod kuće ovo mu je najlošija sezona od 1990. kada je završio 13. u ligi – i to po potpuno poznatom scenariju. Ispalio je 20 udaraca u odnosu na gostujuća tri, a njih sedam (uključujući penal) bilo je Zlatanovo djelo.

Plan je, barem je tako djelovalo sa strane, još jednom bio doturiti loptu njemu. Koji će valjda već nešto napraviti. Ali nije; to nije bio njegov dan i nakon prvih pola sata jasno se vidjelo da se Ibrahimović muči. Međutim, Jose je uz male isforsirane varijacije do kraja ostao uporan i ostavio ga do kraja na terenu, tako još jednom ostavivši dojam da ne vjeruje nikome osim svom prvom napadaču.

Ibrahimović je odigrao za svoje godine nevjerojatnih 40 od 45 Unitedovih utakmica ove sezone – propustio je tek Arsenal u prvenstvu zbog suspenzije, Reading, Wigan i Hull u domaćim kupovima, te Fenerbahce u Europa ligi. Mourinho ga apsolutno nije štedio – Zlatan je od kolovoza odigrao 3.390 minuta vrhunskog nogometa, a u 36 od 40 utakmica bio je starter. I baš niti jedan jedini put nije bio zamijenjen.

Ibrahimović je na 15 ligaških i ukupno 26 pogodaka ove sezone, ali u isto vrijeme niti jedan njegov suigrač nije uspio dohvatiti dvoznamenkasti broj golova. U prvenstvu je najbliži Juan Mata sa šest, pa Paul Pogba sa četiri. Čak 39 posto Unitedovih golova u prvenstvu, ali i u čitavoj sezoni, zabio je Zlatan. Dodamo li asistencije, njegovo direktno sudjelovanje penje se na točno 50 posto Unitedovih pogodaka. Za to su vrijeme Wayne Rooney, Marcus Rashford, Anthony Martial i Jesse Lingard svi zajedno skupili osam prvenstvenih golova.

Zlatan je, naravno, i daleko najveći potrošač lopti u ovoj momčadi. Njegov conversion rate (14%) najgori je od svih top strijelaca i ne može se mjeriti sa Sergijom Aguerom (27%) i Diegom Costom (23%). Ukupno je u svim natjecanjima šutirao 152 puta, od čega je u prvenstvu bilo 109 (4,4 po utakmici) udaraca. Ali to je još Unitedov najmanji problem – usporedba sa suigračima odličan je pokazatelj načina na koji igra Mourinhova ekipa. Najbliži mu je Pogba sa s 84 (3,4 po utakmici), a onda slijede Mata (1,7), Rooney (1,7) i Ander Herrera (1,4) – četvorka Rooney, Rashford, Martial i Lingard kombinirano ima manje udaraca nego sam Ibrahimović, koji je ispalio četvrtinu svih šutova Manchester Uniteda ove sezone.

Trik u rukavu

Dakle, i statistika potvrđuje dojam – Mourinho ima samo jedan plan.

Što se događa kada on ne funkcionira? Ono što smo vidjeli prošlog tjedna s Bournemouthom. No Zlatan, no party. Ibrahimović je ove sezone u prvenstvu u 13 utakmica ostao bez gola – momčad je propustila pobjedu u osam od njih. Dodajte na to i remi s Arsenalom, odnosno dvije utakmice u kojima je Ibrahimović upisao asistenciju, i dođete do brojke od tri Unitedove pobjede bez njegova direktnog utjecaja na barem jedan od golova.

Što nas vraća na pitanje s početka, koje se sada može i preformulirati. To kako izgleda United bez Zlatana je nepoznanica, ali pravo je pitanje kako je Mourinho sebi uopće mogao dopustiti da toliko ovisi o 35-godišnjem igraču s jednogodišnjim ugovorom?

Antonio Conte je u petak poentirao u psihološkom ratu s Mourinhom, zaključivši kako upravo on, uz Manchester City, ima najraznovrsniji i najbolji roster u ligi. I činjenica je da je Conte sa selekcijom igrača koju mu je u biti ostavio Mourinho napravio mnogo više nego se očekivalo, dok je Jose uz solidna ulaganja i odličnu ekipu podbacio, barem kada je u pitanju dosadašnji dio prvenstva. Portugalac se gotovo odrekao rotacije, ali i konstruiranja momčadi, u potpunosti se oslonivši na jednog igrača.

Unitedova pozicija na prvenstvenoj ljestvici je nerealna. I uz sve ove brojke, dojam je da je momčad kvalitetnija, a i da igrom zaslužuje više od šestog mjesta. Kupovi su, s druge strane, dobra prilika da se znatno popravi dojam o sezoni. Zato će iduće utakmice, a posebno večerašnje gostovanje kod Chelseaja u FA Cupu biti posebno i na mnogo važnijoj razini od obične osvete za prošlu sezonu.

Mings je glavom napao Ibrahimovićev lakat i konačno natjerao Portugalca da nam pokaže je li zaista problem to što ne vjeruje vlastitoj momčadi, to što jednostavno nije u stanju smisliti dobar Plan B ili zapravo čitavo ovo vrijeme samo skriva neki trik u rukavu.