Ljudi obično misle kako se analiza igre svodi na analizu rezultata. To definitivno nije istina. Primjerice, Hrvatska u kvalifikacijama ima pet utakmica, četiri pobjede, remi i gol razliku 11:1. Ironično, najbolju utakmicu izabranici Ante Čačića su odigrali u Zagrebu protiv Turske koju su otpuhali s terena, stvorili nekoliko fantastičnih šansi, dobili penal i opet samo – remizirali. Što se same igre tiče, to je bila možda i najzrelija predstava reprezentacije u kvalifikacijama unazad tri ciklusa, ali rezultat nije uvijek u korelaciji s kvalitetom igre.
Tako je Hrvatska pobijedila Ukrajinu 1:0 sjajnim golom Nikole Kalinića, ali sama igra nije bila dobra. Za nedostatke u igri postoje i neki objektivni razlozi. Najveći od njih je zadnja linija, koja je prvi put odigrala u ovoj postavi, ali cijelo drugo poluvrijeme Hrvatska je odigrala debelo ispod svog renomea.
Ante Čačić je dobro pripremio utakmicu i to je već postalo pravilo.
Ukrajina ima nekoliko dobrih pojedinaca, ali nedostaje joj kvaliteta mehanizama u iznošenju lopte i postavljanju napada. Andrij Ševčenko je zajedno sa svojim pomoćnicima Maurom Tassottijem i Raúlom Rianchom očigledno radio na tom segmentu igre, ali on još ne izgleda sasvim dobro. Hrvatska je to iskoristila i visokim presingom napala Ukrajinu, potpuno joj razbivši ritam. Da budemo pošteni, Ukrajinci nisu paničarili i nabijali lopte, ali su u pokušajima obilaženja presinga prečesto izgledali kao da su spremni sami sebi dati gol.
Hrvatska je bila dominantna u prvom poluvremenu s 55 posto posjeda lopte, 64 posto dobivenih duela, čak 15 točnih dodavanja u kazneni prostor i 10 ponovno osvojenih lopti na suparničkoj polovici prema podacima InStata.
Kalinić dobio ulogu
Jedina slaba točka bilo je lijevi bok. Ponavljamo se, nažalost, s pozicijom koju okupira Josip Pivarić. Zapravo, tolike kritike nisu niti poštene prema momku; ta nije on sam sebe postavio na teren. Ukupno gledano, odigrao je prihvatljivu utakmicu, ali unutar prvih pola sata Ukrajinci su ciljali baš njega. Na stranu sad dvije loše procjene i ispadanja, Ukrajina je imala 28 napada s lijeve strane, 14 iz sredine i 34 s desne strane, od čega je čak 21 napad došao u prvom poluvremenu.
Znači, iako su na lijevoj strani imali Tina Jedvaja i Mateja Mitrovića koji nikad nisu skupa odigrali kao bek i stoper na istoj strani, Ukrajinci su se odlučili gurati na desno krilo, što je natjeralo Marija Mandžukića na duboko spuštanje kako bi zatvorio prostor.
Ovaj novi, krilni Mandžukić je mnogo korisniji nego onaj u špicu. U obrani je, dakle, pomagao Pivariću, dok je u napadu vrebao priliku da uđe na drugog napadača, otvorivši prostor Ivanu Rakitiću koji je odlazio lijevo u prazan prostor ili je pokušavao iskoristiti prednost u visini protiv Bogdana Butka i spustiti nekoliko dijagonala. Za razliku od igara u Juventusu, ovdje nije išlo sve po planu – bilo je mnogo zabijanja u krivi trenutak, kao i nesporazuma s Rakitićem, koji je opet odigrao tihu i nezapaženu rolu, tako da se te rotacije i nisu materijalizirale, ali krilni Mandžo je zadovoljio.
Za razliku od pozicije u špicu, oslobođen je obaveze traženja prostora i kombiniranja, a Kalinić se mnogo bolje snalazi na napadačkoj poziciji. Ostaje za vidjeti kako će reagirati Čačić kad se vrati Ivan Perišić, ali ako je danas bila audicija za poziciju špica, Kalinić je dobio ulogu.
Dakle, prvo poluvrijeme je bilo solidno, ali zato je drugo bilo i više nego loše.
Naravno, teško je kroz cijelu utakmicu držati intenzitet igre s početka, tako da je pad u drugom poluvremenu bio donekle očekivan. Međutim, ako se događa pad u energetskom dijelu i ako se utakmica više ne može kontrolirati presingom, logično je da se preuzme kontrola nad posjedom lopte. A to se nije dogodilo. U drugom poluvremenu Ukrajina je imala čak 61 posto lopte u nogama, a u segmentu zadnjih 15 minuta taj postotak se popeo na nevjerojatnih 72 posto. U tom razdoblju zapucali su i tri puta, opasno prijeteći izjednačenjem.
Opet izostala Čačićeva reakcija
Hrvatska se povukla u duboki dupli blok u svojoj trećini terena, a time je reprezentacija potpuno izgubila konce igre i preživljavala je zahvaljujući Luki Modriću. Za 94 odigrane minute oduzeo je osam lopti, imao je 11 driblinga i sedam ključnih dodavanja uz dva udarca na gol. Dobio je 17 od 23 duela, imao je i 50 od 58 točnih dodavanja, a definitivno bi imao i više da je još koji njegov suigrač izašao igrati drugo poluvrijeme. Modrić je još jednom dokazao da je daleko najjači igrač ove generacije i da mu je potrebno potpuno podrediti momčad.
Ako se ponovilo da Čačić dobro priprema utakmice, ponovilo se i to da ih katastrofalno vodi. Ne prepoznaje ključne trenutke utakmice ili oklijeva s reakcijom
I ako se ponovilo da Čačić dobro priprema utakmice, ponovilo se i to da ih katastrofalno vodi.
Pravilo je da ne prepoznaje ključne trenutke utakmice ili oklijeva s reakcijom. Nekad su, doduše, primjedbe o njegovim zamjenama pretjerane jer nema potrebe mijenjati da bi se mijenjalo. Ako su utakmice išle svojim tijekom, kao protiv Turske na Euru ili Islanda, nepotrebnim zamjenama dolaziš u opasnost razbijanja ritma. Međutim, ako je Ukrajina postavila dominaciju na terenu i ti nemaš nikakav ritam, onda moraš mijenjati, posebno ako imaš toliko igrača koji nisu u utakmici. Rakitić i Marcelo Brozović su drugo poluvrijeme bili nevidljivi, Brozović je u obrani stajao previše prema sredini otvarajući koridor za dodavanje prema lijevom krilu, gdje je Tin Jedvaj u drugom poluvremenu imao velikih problema.
U intervjuu poslije utakmice Čačić je izjavio kako se u drugom poluvremenu dogodio energetski pad, što je i normalno poslije onako frenetičnog početka. Neobjašnjivo ostaje što je čekao s izmjenama. Ako je momčad pala, logično bi bilo ju dignuti uvođenjem igrača s klupe. Na toj klupi ima Matea Kovačića, Marka Roga i Marka Pjacu, koji su svi ofenzivni igrači moćni u driblingu, a imao je i Filipa Bradarića. Realno, nije imao dinamičnog centralnog veznjaka, ali nitko mu nije kriv što nije pozvao Marija Pašalića koji je kao stvoren za ovakve situacije – odličan je u duelima, može dati obrambeni impuls, a dobar je i prema naprijed.
Kad u natjecateljsku utakmicu uđeš s tri igrača manje nego što možeš imati na klupi, to se nekad zna osvetiti. Igrom slučaja i pukom srećom danas nije, ali krajnje je vrijeme da Čačić izvuče neke pouke.
Skijaška terminologija
Na kraju, tri boda se pišu u jednoj sasvim običnoj utakmici. Jako dobrih 20-ak minuta bilo je dovoljno za pobjedu, ali nije dobro što tih 20 minuta sakrivaju ostatak utakmice koji je bio prosječan, a zadnjih pola sata i katastrofalan. Maestralni Modrić, jako dobri Kalinić i nekoliko igrača koji ponavljaju loše partije.
Apsolutno revijalna utakmica s Estonijom neće donijeti ama baš nikakve zaključke, a pridruživanje Ante Ćorića iz mlade reprezentacije još je jedan politički gaf. Ćorić prije ove trojice s predpozivima? Ako zove Ćorića, zar ne bi bilo politički mudro, u vidu odnosa sjever-jug, onda pridružiti i Nikolu Vlašića, pa da se ublaže kritike. A teško je ne kritizirati potez u kojem u reprezentaciji ima mjesta za Ćorića, a nema za Pašalića ili Franka Andrijaševića, ma koliko Ćorić bio talentiran. No dobro, nije da nismo navikli.
Čačić se poslužio skijaškom terminologijom i izjavio kako je ovo vodeće vrijeme nakon prve vožnje. Da ostanemo kod skijaške terminologije, problem je što drugu vožnju postavlja suparnički trener s obzirom na to da idemo u goste i Ukrajini i Turskoj i Islandu. A prednost stvarno nije tolika da si možemo priuštiti igru kakvu smo vidjeli u drugom poluvremenu. Pobjeda je tu, ali igre nije bilo.
