U najavi, bila je to atomska utakmica dvaju suparnika koji dramatično različito shvaćaju osnovne principe nogometne igre. U praksi, sve je bilo gotovo već u 36. minuti nakon što je Sadio Mané zaradio crveni karton pomevši Edersona visoko podignutom nogom u pokušaju da dođe do lopte. Neoprezno, nesretno ili nepromišljeno – izaberite sami, suci ionako nisu tema taktičke analize.
Koncepcijske pogreške zato jesu. A Liverpoolova obrana je bila protkana upravo takvim, velikim koncepcijskim pogreškama, gdje problem ide iznad individualnih kikseva igrača.
Da, za početak problem je i manjak kvalitete koju Jürgen Klopp ima na raspolaganju. Ragnar Klavan jednostavno nije kalibar za ambicije koje Liverpool pokazuje. Nije pošteno sve probleme u igri natrpati na njegova leđa jer, uostalom, nije Liverpool popio pet komada zbog njegovih pogrešaka. Međutim, u hrpi sitnih situacija Klavan pokazuje kako svojim reakcijama nije kvaliteta za ovu razinu nogometa.
Dejan Lovren i Joël Matip daleko su od samog vrha svjetske kvalitete na poziciji stopera, ali s njima dvojicom Klopp može računati na odlične fizičke karakteristike i brzinu koja pomaže držati visoku liniju, te kakvu-takvu kemiju koju su razvili razumijevajući navike u igri. Klavan, Alberto Moreno i Trent Alexander-Arnold (barem u ovoj fazi karijere) jednostavno ne pokazuju dovoljno kvalitete u igri u postavljenoj obrani za borbu s momčadima kakva je Manchester City.
Stoga im treba pomoć ostatka momčadi, koja ovaj put nije došla.
Razvučena zadnja linija
Liverpool je pogazio Arsenal jer je bez ikakvih problema kontrolirao sredinu terena, stvarajući brojčanu prednost tako da su Granit Xhaka i Aaron Ramsey bili potpuno bespomoćni u trokutu Jordan Henderson-Emre Can-Georginio Wijnaldum. City je pobijedio na gotovo identičan način.
Liverpoolova zadnja linija je visoko, što je apsolutna nužnost u stilu koji forsira Klopp kako bi se skratio teren dostupan za igru i lakše izvršio presing, a Sergio Agüero i Gabriel Jesus planski opterećuju Klavana prepoznajući u njemu slabu kariku u Liverpoolovoj igri. Ovakva razvučena zadnja linija, u kojoj kvalitetom inferiorni Klavan ne može računati na pomoć ni beka ni stopera, ovisi o veznom redu i tome koliko će igrači u njemu brzo izvršiti presing. Njihov izlazak visoko prvi je preduvjet Kloppove ideje nogometa, a drugi je da Henderson, Can i Wijnaldum pravodobno reagiraju i oduzimaju lopte u sredini. Ono što oni protiv Cityja nisu radili, tako da na slici Kevin de Bruyne ima dovoljno mjesta i vremena da smiri loptu, pogleda situaciju oko sebe i gurne loptu u kanal između dva stopera, tamo gdje je Agüero apsolutno neumoljiv.
Na najvišoj razini na koju Liverpool cilja, ovakve pogreške se ne opraštaju
Kasnije, nakon što Liverpool ostaje s desetoricom na terenu, utakmica je zapravo gotova jer City preuzima kontrolu. U Liverpoolovoj obrambenoj organizaciji stvari se mijenjaju utoliko što Can prelazi na centralnog stopera, a Liverpool time mijenja formaciju na petoricu u zadnjoj liniji kako bi bekovima lakše kontrolirao visoke izlaske Cityjevih bekova. Međutim, drugi gol Redsi primaju jednako kao prvi, s ogromnim prostorom i vremenom za asistenta koji gura loptu u dubinu, a četvrti gol na utakmici koji postiže Leroy Sané je jasan indikator kako ne samo da nisu uspjeli pokrpati to što Benjamin Mendy dolazi visoko, nego da ih i dalje muči nemogućnost da pariraju u veznoj liniji, gdje De Bruyne opet odigrava bez ikakvog pritiska na sebi.
Uostalom, pogledajte sami.
Crveni karton nije opravdanje
Plan koji je City imao igrajući u posjedu nije bio dramatično drugačiji od dosad prikazanog ove sezone.
Referentne točke napada su De Bruyne i David Silva, koji kontroliraju igru svaki iz svoje halfspace zone. Bekovi su široko, napadači usko, a drugačiji izbor igrača Pepu Guardioli daje veći dijapazon rješenja na terenu. Desno, na konkretnoj slici skriven iza grafike s rezultatom, je Kyle Walker.
Fernandinho se spušta dublje i de facto postaje dio stoperske trojke, odakle može kontrolirati prostor za eventualnu Liverpoolovu kontru. To oslobađa Danila koji kao desni stoper može otići visoko i široko, a to onda daje priliku Walkeru da napadne Liverpoolovu zadnju liniju kao krilo. Kad na poziciji desnog stopera ima Vincenta Kompanyja ili kad tamo igra John Stones, City ostaje bez te dodatne dimenzije u pritisku na zadnju trećinu, one hibridnosti u pozicijama, jer to su igrači čije navike ne odgovaraju onima koje ima Danilo i koje ih koče u tome da daju dodatnu širinu i dubinu napadu kad se za to pojave uvjeti.
A kad se pojave uvjeti, akcija završi ovako:
Pa iako Liverpool ima igrača manje, a City jako dobro napadačku organizaciju i dvojicu igrača u sredini terena na koje je teško izvršiti pritisak, kad vidimo da je drugi gol primljen tako što su na drugoj stativi bila tri plava dresa i samo jedan crveni, moramo se zapitati što radi Liverpoolova obrana. S ovakvom organizacijom, suradnjom i komunikacijom ne može se daleko. I crveni karton nije opravdanje, ne na aktivnom rezultatu svega par minuta do poluvremena.
Stoji da je Liverpool imao i dobra razdoblja igre na početku utakmice. Faze jako dobrog pritiska, dionice posjeda lopte s iznimno brzim protokom dodavanja i poslovično dobru kontru. Međutim, na najvišoj razini na koju Liverpool cilja, ovakve pogreške se ne opraštaju. Dopustiti de Bruyneu onoliko vremena na lopti, a Agüeru onoliko prostora, to jednostavno ne može završiti dobro. Kasnije, nakon crvenog kartona, utakmica je ionako bila gotova jer ovaj hibridni City može posjedom čuvati rezultat koliko god je potrebno. Međutim, taj drugi dio utakmice je razotkrio gomilu problema u igri Liverpoola, individualnih nedostataka i koncepcijskih pogrešaka.
Izvuče li Klopp prave pouke, poraz od 5:0 možda i nije toliko katastrofalan. Ako ništa, dobar je poziv na buđenje.
