Precjenjuje li sebe Marin Čilić?

Hrvatski tenisač najavio je da želi među prva tri u svijetu. To zvuči prilično nerealno

Zadnja izmjena: prosinac 26, 2017 Profimedia

Već je stara vijest da Jonas Björkman više nije trener Marina Čilića. Na tradicionalnoj konferenciji za novinare između dviju sezona, održanoj prošlog tjedna u Zagrebu, Čilić je pojasnio kako Šveđanin zbog drugih obaveza ne može s njim provesti veći dio nadolazeće sezone. Naši su mediji, međutim, propustili dobru priliku za bombastični ili clickbait naslov jer Čilić je, između ostalog, najavio kako želi napasti svjetski broj 3. Već neko vrijeme Marin je u svojim izjavama hrabar i samopouzdan, a sada je eksplicitno po prvi put izrazio želju otići još jednu stepenicu više. Nekakav minimalni doseg jest završiti 2018. godinu u prvih pet tenisača svijeta.

„Nemam prevelike mogućnosti napretka u svim dijelovima igre, dosegnuo sam dosta visoki nivo i sad te male nijanse prave veliku razliku“, izjavio je Marin na konferenciji te dobro detektirao kako u samoj tehničkoj izvedbi njegove igre nema prevelikog mjesta napredovanju, a naglasak je stavio na psihološke momente koji bi mu mogli donijeti željenu razinu.

Godinu je završio na šestoj poziciji sakupivši 3.800 bodova, što je 200 više nego prošle sezone, kada je također zauzeo šesto mjesto rang ljestvice. Grubo govoreći, nekakva razlika u odnosu na tu 2016. su četvrtfinale Roland Garrosa te finale Wimbledona, koji su došli kao šlag na tortu Marinove jako dobre igre u zemljanom i travnatom dijelu sezone. ‘Mrnja’ je prvi put u karijeri sezonu započeo kao top 10 igrač te je tako i završio, a u listopadu je ostvario svoj renking karijere, zasjevši na četvrto mjesto rang liste. Da je kojim slučajem upisao jednu pobjedu na završnom Mastersu u Londonu, godinu bi okončao kao peti igrač svijeta, što si je kao cilj zacrtao na početku godine. Da je kojim slučajem osvojio turnir, završio bi treći – oboje će uspjeti Bugarinu Grigoru Dimitrovu.

Bila je to zaista dobra godina; ali htjeli mi to priznati ili ne, konkurencija je protekle sezone bila znatno slabija, vjerojatno najslabija otkako je Čilić ozbiljni faktor na Touru. Upravo su Dimitrovljevi rezultati dobar pokazatelj toga – Bugarin je s polufinalom Australian Opena, osvojenim Mastersom 1000 u Cinncinatiju te trijumfom u Londonu osvojio gotovo dvije trećine svih svojih poena u sezoni (3.200/5.100). Bez ikakave sumnje, odigrao je dobru sezonu s nekoliko vrhunskih rola, ali i sa za njega uobičajenim oscilacijama.

Po tzv. under pressure ratingu ispred Čilića je 18 od preostalih top 20 igrača

U takvoj konkurenciji na londonsku se završnicu ukrcao i Amerikanac Jack Sock, koji je trećinu svih poena osvojio pobijedivši na Mastersu u Parizu, posljednjem turniru prije Londona, koji mnogi vrhunski tenisači ‘tankiraju’. Vrhunac brojnih izostanaka i slabe konkurentnosti gledali smo na US Openu, kada smo u polufinalu ‘uživali’ u susretu Južnoafrikanca Kevina Andersona i Španjolca Pabla Carreña Buste, koji je naposljetku završio kao 10. igrač na svijetu, a koji će vjerojatno i sam priznati kako takvu kvalitetu naprosto nema.

Povratnici vrebaju

Nije loše usporediti Čilićev ovogodišnji broj bodova – dakle, njih 3.800 – s bodovljem i renkingom drugih tenisača u protekle tri sezone, kada nije bilo toliko izostanaka. Prošle bi sezone Čilić za Milošem Raonićem, koji je završio treći, kaskao 1.700 bodova, a do petog Keija Nishikorija nedostajalo bi mu 1.100 bodova. Godinu 2015. završio bi kao deveti na svijetu – do petog mjesta manjkalo bi mu 1.500 bodova, a do trećeg čak 4.500.

Kada je 2014. Čilić osvojio US Open te sakupio 300 bodova više nego ove godine, zauzeo je upravo deveto mjesto. Do petog mjesta trebalo mu je 900, a do trećeg 2.700. Drugim riječima, da je Marin tada osvojio još jedan Grand Slam – recimo, Wimbledon (2.000 bodova) – te ušao u jedno finale odnosno Mastersa 1000 (600 bodova), u borbi za ‘trojku’ ostao bi još uvijek kratak za okruglih 100 bodova.

No, dosta s brojkama.

Više od ovih bodovnih izračuna Čilića bi trebali brinuti igrači koji se vraćaju – Novak Đoković, Andy Murray, Stan Wawrinka, pa i Raonić i Nishikori, inače skloni ozljedama. Sama njihova prisutnost na Touru već je otegotna okolnost za one koji su se okoristili njihovim izbivanjem. Nitko od njih nije zabilježio nekakav veći pad na ljestvici, a njihov će povratak biti olakšan tim više što u drugoj polovici sezone nemaju gotovo ništa za braniti. Naravno, neće im se biti lako vratiti i najteži će biti početak, jer ne mogu svi poput Rogera Federera izbivati nekoliko mjeseci s terena pa onda u svojem prvom povratničkom turniru slistiti konkurenciju – Švicarac je osvojio ovogodišnji Australian Open odigravši na vrućem australskom ‘asfaltu’ s 35 na leđima, između ostalog, i tri meča od pet setova – padali su redom Nishikori, Wawrinka i Rafael Nadal. Federera je tako težak ždrijeb zadesio jer je pao na 17. mjesto tijekom odsustva, a status nenositelja u Australiji zbog novih bi pravila mogao zadesiti Murraya.

Tako će se dogoditi da ukoliko Čilić ne obrani ovogodišnje finale Wimbledona, već, primjerice, dosegne četvrtfinale, izgubi gotovo 900 bodova. Nije naodmet prisjetiti se da je Čilić u All England Clubu četvrtfinale igrao protiv Gillesa Müllera, koji je kolo prije izbacio Nadala, a polufinale protiv Sama Querreya, koji je u četvrtfinalu ‘nokautirao’ Murraya. Obojici je to bio najbolji rezultat na Grand Slamovima (Müller je izjednačio US Open 2008.), a Marinu su takvi protivnici dobro legli, jer mečeve protiv servera nerijetko prelama na ‘sitnici’ kao što je bolji retern*.

*Čilić redovito pegla servere – protiv Johna Isnera, Raonića, Querreya i Müllera je na omjeru 17-3; muku muči jedino protiv Ive Karlovića – s njim ima tri pobjede i tri poraza.

Svu silu bodova Marin će, stoga, braniti tijekom središnjeg dijela godine, kada se igraju zemljani i travnati turniri. Ponovno ugrubo govoreći, priliku za ubiranje ‘jeftinih’ bodova Čilić će tražiti na hardu, tj. na betonu, na kojem je ove godine igrao najlošije (18-15). Poglavito će bodove ganjati na početku sezone, koju, međutim, Marin poslovično loše započinje – 2010. je osvojio prvi turnir sezone u Chennaiju te došao do polufinala Australian Opena, a u posljednjih sedam godina bilježio je osrednje i pretežito loše rezultate.

Pucanje pod pritiskom

Možda će najteže biti dvama ‘starčekima’, Federeru i Nadalu, koji su nemilosrdno razgrabili i podijelili većinu ovogodišnjeg plijena. Mnogi su ih već nekoliko puta otpisivali, a onda se dogodila ova pomalo nevjerojatna romantična sezona. Obojica su iskusno oprezni u svojim izjavama, svjesni tko se sve vraća na Tour, ali ako Federera ne ukliješti u leđima, a Nadalu ne zaškripi koljeno, njih su dvojica prvi favoriti barem u Melbourne Parku*.

*Doduše, treba vidjeti kako će se Rafa, uz Noleta, prilagoditi novom pravilu, takozvanom shot clocku, odnosno maksimalnom ograničenju od 25 sekundi pauze između poena.

Svoj breakthrough, posebice na Grand Slamovima, tražit će po mnogima budući broj 1, a trenutno četvrti na ljestvici, Saša Zverev. Austrijanac Dominic Thiem trebao bi dobro prašiti prije svega na zemljanim terenima, a minimalno top 10 htjeti će održati Dimitrov i s kraja godine naprosto fenomenalni omaleni Belgijanac David Goffin. U pozadini će svoju priliku vrebati nesuđeni višestruki osvajač Grand Slamova i mnogima omiljeni Juan Martin Del Potro.

U takvom grabežljivom okruženju Marin Čilić će pokušati napraviti nešto što nije napravio nikada u svojoj karijeri – igrati manje-više kroz cijelu godinu na visokoj razini, a s posebnim naglaskom na Grand Slamove i Masterse. Usto se Marin stavio na raspolaganje za Davis Cup, na čemu mu treba skinuti kapu, ali što bi moglo biti dodatno iscrpljujuće. Kada se svi ovi uračunati faktori stave na jedan kup, jasno je da je Čile ljestvicu postavio jako visoko, a njegovi se ciljevi doimaju nerealnima i teško dostižnima.

Nijanse o kojima je Marin dosta govorio na konferenciji dobrim se dijelom kriju u segmentu kao što je tzv. under pressure rating, koji mjeri realizirane brejk šanse, spašene brejk lopte, osvojene tie-breakove te osvojene odlučujuće setove. Čilić je ove sezone u toj kategoriji tek na 56. mjestu, što će reći da je ispred njega svih prvih 20 igrača svijeta izuzev Thiema. Kako bi popravio taj prije svega psihološki moment u igri, najavio je potragu za velikim trenerom, koji je po mogućnosti bio i veliko igračko ime.

Tih ‘još nekoliko posto’

Nakon svega dosad napisanog, mogli biste pomisliti kako spadam u onu grupu takozvanih Čilićevih hejtera, kojih je u nas mnogo. No, uopće nije tako, dapače.

Njih obično svrstavam u onu skupinu koja nedovoljno, slabo ili površno prati tenis pa slijedom toga izvlači paušalne zaključke, poput onog da je Marin „rupa u glavi“. U nekakvu potkategoriju ovdje ubrajam i one koje je Čilić masu puta ‘rušio’ na kladioničarskim listićima. Kad s takvima uđem u nazovi-raspravu, obično posegnem za jednim slam dunkom. Čilić je, naime, uz Federera, Nadala, Đokovića, Murraya i Wawrinku jedini od aktivnih igrača koji ima osvojene sve kategorije turnira – ATP 250, ATP 500, Masters 1000, a kruna svega je, dakako, suvereno osvojeni US Open iz 2014. Da se Marin sutra ostavi tenisa, teško bi mu itko išta mogao prigovoriti s obzirom na to da igra u vjerojatno najjačoj teniskoj eri svih vremena.

Ovakav njegov CV, ali i druga zaredom dobro odigrana sezona, potpuno mu daju za pravo željeti još više od sebe. Ogromnu ambiciju koju pokazuje treba poštovati i cijeniti, jer Marin je proces koji sporo sazrijeva te ide u korak s procesom izumiranja njegovih hejtera. Je li sazrio za tih „još nekoliko posto“ najbolje će pokazati možda i najjača sezona u posljednjih nekoliko godina.

Ne propusti top članke