Predstavljamo… Hajduk za novu sezonu

Analiza: Kako bi nakon ljeta trebala (mogla?) izgledati pojačana splitska momčad

Zadnja izmjena: 8. lipnja 2017. Miranda Cikotic/PIXSELL

U Hajduku ovog ljeta pomno osluškuju vijesti s tržišta, pogotovo one koje se odnose na bivše igrače kluba s Poljuda. Mogući transferi, primjerice, Ivana Perišića ili Lovre Kalinića lijepo bi popunili blagajnu preko fonda solidarnosti. Sportski direktor Mario Branco dobio je na raspolaganje budžet od milijun-milijun i pol eura za pojačanja, ali jasno je da Hajduk i dalje prvenstveno gleda kako će prijelazni rok odraditi s plusom – kao, uostalom, i svi drugi naši klubovi. Postotak od kakvog multimilijunskog posla značio bi manju nuždu i nešto komforniju situaciju u pregovorima oko eventualne prodaje nekoga iz aktualnog kadra.

Prije nekoliko dana odradili smo Dinamov rebuilding, onako kako mi mislimo da bi trebao izgledati. Već dan nakon našeg teksta (ne insinuiramo ništa, samo spominjemo…) su modri ostali bez sportskog direktora, a sudbina trenera je sve samo ne izvjesna, bez obzira što iz Maksimira poručivali za javnost.

Hajduk je, s druge strane, napravio korake prema stabilizaciji. Produženi su ugovori sportskom direktoru Brancu i treneru Joanu Carrillu, potvrđen je ostanak Hamze Barryja i Hysena Memolle, očekuje se i još poneka vijest u sličnom tonu… Hajduk je zapravo već dulje vrijeme – predugo, cinici bi rekli – u procesu rebuildinga, tako da ovu analizu radimo s drugačijom temeljnom pretpostavkom od onoga o Dinamu. Tom da momčadi nisu potrebne dramatične promjene i naprosto rješavanje nekih igrača, nego tek nadogradnja postojećeg kadra.

Naravno, sve će to ovisiti o tome tko će ovog ljeta biti prodan. Nekoliko je igrača zanimljivih tržištu, ali Hajduk na sve njih računa (osim na Marka Ćosića i Josipa Kvesića, za koje je izvjesno da ne ostaju) i u idealnim bi ih okolnostima sve zadržao. Međutim, stvari ne funkcioniraju tako – netko će morati otići, ali u ovom bi trenutku svaki konkretni slučaj bio u sferi nagađanja.

Zato smo ih u svojoj analizi uključili sve, ali smo nastojali spomenuti i alternativna rješenja ovisno o izgledu rubrike ‘otišli’ na kraju prijelaznog roka.

Krenimo redom.

Golmani

Dante Stipica dočekao je svoju šansu odlaskom reprezentativnog Lovre Kalinića i iskoristio je. Premda su mnogi sumnjali u njega – reklo bi se, s pravom, jer nije djelovao pouzdano u ranijim cameo rolama – ovog je proljeća opravdao promociju u prvi izbor i on će to ostati u nadolazećoj sezoni. U Ivi Grbiću (21) i Karlu Letici (20) Hajduk ima potencijal, ali on zahtijeva redovite nastupe kako bi se materijalizirao. Vjerojatno najbolje za obojicu mladića bilo bi da podijele minute u odsad drugoligaškoj B momčadi, nakon čega bi jedan (ili obojica) mogao isplivati kao budući Hajdukov broj 1. To, međutim, znači da treba dovesti podršku Stipici u prvu momčad; Tomislav Duka, koji bi iz RNK Splita mogao doći s čistim papirima, a ove se sezone dokazao u zaista teškim okolnostima, čini se kao logično i dobro rješenje.

Obrana

Georgi Terziev i Zoran Nižić završili su sezonu kao prvi par stopera i napokon je obrana djelovala manje klimavo nego toliko puta ranije. Međutim, Terziev je samo na posudbi, koju Hajduk nastoji produžiti barem do zime i tako odgoditi odluku o eventualnom otkupu njegova ugovora, što bi svakako bilo dobro. Navodno postoji interes iz inozemstva za Nižića. Ako bi stigla ponuda u visini njegove tržišne cijene (trenutačno po Transfermarktu 1,5 milijun eura) i s puno većom plaćom nego što je sada ima, Hajduk bi ga vjerojatno pustio – ne samo zato što to ne bi bio loš posao za igrača koji najesen navršava 28, nego i zato jer mu ne može ponuditi financijske uvjete kakve bi mogao dobiti vani. Međutim, puno bi uputnije bilo zadržati igrača koji je stup obrane i koji je po InStatu bio najbolji Hajdukov igrač ove sezone.

Marko Ćosić nije se uspio etablirati i sasvim je izvjesno da njega Hajduk neće otkupiti. Ardian Ismajli je pomalo razočarao nakon obećavajućeg početka u Hajduku, ali on je mlad (20), reprezentativac je Kosova i u nuždi može pokriti i bekovsku poziciju, pa njegov status nije upitan. Petar Bosančić (21) vjerojatno će ostati negdje između B momčadi i klupe. Nakon povratka Josipa Radoševića Hajduk nije nesklon prodaji Jeffersona, ako za Brazilca (aktualna vrijednost po Transfermarktu 1,5 milijun eura) dođe odgovarajuća ponuda. No, živa je i ideja o njegovoj prekomandi u stopersku liniju. Priča se i da će Splitov Božo Mikulić, isto kao i vratar Duka, preseliti na Poljud. Jakov Filipović iz Intera ove se sezone pokazao kao jedan od najboljih stopera lige, ali za vjerovati je da će imati ponude drugih klubova i da ga Hajduk neće moći dovesti.

Nijedan od onih koji su pokrivali desnu bekovsku poziciju – Josip Juranović, Fran Tudor, Ardian Ismajli, Josip Bašić – nije po vokaciji bočni branič, ali opet svaki od njih posjeduje određeni potencijal, prošao je kroz mlade reprezentacije i zaslužuje šansu. Juranović bi trebao biti neupitan, jednom kad se oporavi od ozljede; oko Tudora postoje nedoumice bi li bio korisniji na krilu, a za njega postoji i interes koji bi definitivno doveo klub u iskušenje, jer Transfermarkt Tudora procjenjuje na dva milijuna eura. Vječito ozlijeđeni Bašić još uvijek je nepoznanica, a ranije iz NK Zagreba pristigli Edin Šehić još je jedan kandidat, premda je i on ove sezone igrao na krilu.

Na lijevoj strani situacija je jasna: Hysen Memolla ostaje, Josip Kvesić odlazi. Premda je prvi bitno podigao razinu forme u završnici sezone, opći je dojam da je potrebno kvalitetnije rješenje. Ovo je definitivno pozicija za koju se Hajduku isplati uložiti nešto od skromnog transfer budžeta – samo neće biti nimalo lako, jer lijevi bekovi su posvuda deficitarni i traženi.

Zaključak: I pod uvjetom da ostanu svi koji konkuriraju za stoperske pozicije, pa i da dođe mladi Mikulić, Hajduku svejedno treba jedan kvalitetni i iskusniji igrač na kojega se u potpunosti može osloniti. To ne bi trebalo predstavljati veliki problem: ako čega ima na tržištu, onda ima stopera kojima ovog ljeta istječe ugovor, a rješenje se svakako može naći i putem posudbe. Treba ‘samo’ odabrati pravog i pritom gledati da može igrati u visokoj liniji te se uklopiti u igri namještanja ofsajd zamki na kojoj insistira Carrillo. Novi lijevi bek, i to takav za prvih 11, naprosto je a must-have, u kojem god kutku svijeta ga Branco uspio pronaći. Desni u optimalnim okolnostima nije, ali samo trener može znati ima li među postojećim rješenjima dovoljno kvalitete i potencijala koji bi možda bilo šteta blokirati dovođenjem nekog novog.

Vezni red

Hajduk je već napravio odličnu stvar otkupom Hamze Barryja, koji je ove sezone bio dosta važan igrač. Još veću je ostvario povratkom Radoševića. Neupitni su i Toma Bašić te Zvonimir Kožulj, a za očekivati je da će biti otkupljen i Savvas Gentsoglou – ili da će umjesto njega biti doveden netko bolji. Ovisit će to i o tome hoće li ostati Jefferson ili ne.

Gledajući zakonitosti nogometne tržnice, ovo je ljeto optimalno vrijeme za prodaju; s druge strane, on se zapravo tek proljetos počeo približavati svom potencijalu

Najveće je pitanje, naravno, što će biti s Nikolom Vlašićem. Realno, gledajući zakonitosti nogometne tržnice, ovo je ljeto optimalno vrijeme za njegovu prodaju; s druge strane, Nikolin razvoj nije išao željenom brzinom i bez problema, on se zapravo tek proljetos, pod Carrillom, počeo približavati svom stvarnom potencijalu. Paralelno s time, ni cijena mu (još) nije dosegla realni plafon koji u danim okolnostima može i eventualna ponuda danas vjerojatno ne bi bila viša od pet milijuna eura. Bit će to jako teška odluka kod koje mnogo toga treba uzeti u obzir, a pogotovo i to da Vlašić ulazi u zadnju godinu svog ugovora. Idealni bi scenarij, naravno, bio da ga produži, podigne svoju igru još za razinu više, a onda sljedećeg ljeta ode kao bolji i dorađeniji igrač nego što je to danas. Koliko je to, međutim, realno?

U vezi još konkurira i nekoliko mladih igrača iz drugog plana, kao što su Frane Vojković, Anthony Kalik, Luka Pasariček i Robert Jandrek, tu je negdje i cijelu sezonu ozlijeđeni polivalentni Marko Bencun, čiji je status nejasan. Ono što Hajduk nema, to je pravi playmaker – i to je definitivno još jedna pozicija u koju vrijedi uložiti. Prije godinu dana je Filip Krovinović već pristao doći i njegov je transfer bio jedan od okidača raskola u Nadzornom odboru; danas je sam Krovinović daleko izvan Hajdukova dometa, a usporedive opcije među domaćim igračima nema na vidiku. Možda bi se Andrija Balić mogao vratiti na posudbu – ako bi to uopće bilo pametno, s obzirom na prošlost koju njegov otac ima s klubom. Ako ne, Branco će trebati izmisliti nekoga novog. Uz takvog, momčadi bi trebao i jedan polivalentni ofenzivac koji može igrati iza napadača, ali i na krilu – drugim riječima, alternativa za Vlašića.

Zaključak: Playmaker je još jedan must-have. Pametno bi bilo dovesti i jednog ofenzivca, čak i ako Vlašić ostane.

Napad

Pod Carrillom je napad bio najbolji i najučinkovitiji dio momčadi te nema razloga da to ne bude i u novoj sezoni. Ako Hajduk uspije zadržati svoj poker ofenzivnih asova – Marko Futacs, Ante Erceg, Frank Ohandza, Said Ahmed Said – onda ovdje ništa nije nužno ni mijenjati. Međutim, prvi strijelac lige Futacs ima odštetnu klauzulu u ugovoru, interes navodno postoji i za Ohandzu. Ako nitko i ne ode, treba reagirati u slučaju onoga što struka procijeni kao pravu priliku – bilo da se radilo o mladim talentima ili dokazanim igračima koje je moguće dovesti bez plaćanja odštete, a donijeli bi nešto novo.

Kad smo kod toga, Erceg se pokazao neobično važnim za presing i napadačku tranziciju i bilo bi dobro imati alternativu za njega, koja bi također bila kompatibilna s Futacsem. Možda je to Šehić, mogao bi biti i Tudor, možda i Splitov Ivan Pešić, koji se spominje u nekim kombinacijama. U B momčadi i (pogotovo) u kadetima također ima igrača s kojima valja planirati…

Zaključak: Najbolje bi bilo ne dirati ništa, ali Hajduk mora biti spreman na svaku opciju, pa i Futacsev mogući odlazak.

Summa summarum: Hajduk za novu sezonu s 25 nogometaša

Golmani: Stipica, (golman)

Obrana: Juranović, Tudor, J. Bašić, Terziev, Nižić, (stoper), Ismajli, (lijevi bek), Memolla

Vezni red: Radošević, Jefferson, Savvas, Hamza, T. Bašić, Kožulj, (središnji vezni), Vlašić, (ofenzivni vezni)

Napad: Futacs, Erceg, Ohandza, Said, Šehić

Govorimo, dakle, o petorici novih igrača, plus Radošević i Šehić, koji su već stigli. Pritom bi prioritet trebali biti lijevi bek i playmaker – na njih bi se isplatilo i potrošiti skromni Brancov budžet, dok bi se ostale vjerojatno moglo riješiti putem free transfera i posudbi. Naravno, situacija se mijenja odlaskom bilo koga od navedenih.

Na kraju, ono najočitije pitanje koje smo dosad izbjegli spomenuti – a zašto se to Hajduk pojačava i nadograđuje? Koji su njegovi realni ciljevi u novoj sezoni?

Iako će i sada nakon prve dobre utakmice biti onih kojima će „mirisati na titulu“, to nije realni cilj. Bilo bi naivno očekivati da zapravo tek započeta stabilizacija može tako brzo nadoknaditi duge godine ne samo stagniranja, nego i propadanja. Hajduk naprosto treba biti bolji nego što je bio ove sezone, ostvariti napredak kako u igri, tako i u broju osvojenih bodova. Snovi o jeseni u Europi i borbi za naslov u proljeće upravo su to – snovi. Ne znači da su neostvarivi i nemogući, ali nisu realni dometi ove momčadi.

Zasad.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.