Ronaldo: Forever Young

Može li nogometni Superman pobijediti starenje i igrati do svoje 41.?

“U najboljem sam klubu na svijetu i želim se ovdje umiroviti”, rekao je Cristiano Ronaldo prije desetak dana u Madridu, potpisavši novi petogodišnji ugovor sa Realom; šeretski je dodao i kako se nada da mu ovo nije posljednji put da stavlja paraf na ugovor te kako bi bijeli dres mogao nositi do 41. godine. Četrdeset i prve!

Prije tek nešto više od godinu dana, nakon što je dobio četvrtu Zlatnu kopačku, na istom tom mjestu i gotovo pa jednako našminkan i sjajan govorio je gotovo isto.

“U ovom trenutku ne osjećam se ništa drugačije nego što sam se osjećao s 25 godina. Mnogi kažu da s 30 počne stagnacija i pad, ali ja se ne slažem. Ako pazite na sebe i svoje tijelo, ako redovito trenirate, onda se taj pad događa puno sporije. Ako pazite na sebe i radite stvari kako treba, možete igrati do četrdesete”.

U praksi je jako malom broju nogometaša to pošlo za rukom, a da nisu doživjeli strmoglavi pad. Uzmemo li za primjer osvajače Zlatne lopte – što je i Ronaldo – i to one koji su tu nagradu dobivali nakon 1990. godine, samo ih je nekolicina koji su pregurali 35 na nogometnom terenu; Jean Pierre Papin se zafrkavao po francuskim nižim ligama, Hristo Stoičkov i Fabio Canavarro podebljavali račun po bogatim i nogometno nedovoljno razvijenim zemljama, Rivaldo posvuda srozavao vlastiti renome, a Roberto Baggio, Figo i Pavel Nedved igrali ulogu mentora mlađima u svojim momčadima.

Imati što veću kontrolu nad utakmicom za Ronalda je postalo sve teže, jer došli su i još uvijek dolaze mlađi, brži i pokretniji

No, je li itko imao takvu želju i volju, a u isto vrijeme pazio na svoje tijelo kao Cristiano Ronaldo? Barem znamo da njegov brazilski imenjak i njegov deminutiv nisu – i Ronaldo i Ronaldinho bili su vrhunski talenti, ali ne pretjerano posvećeni radu na sebi.

Mjesec dana mlađi od Milevskog

Za razliku od tog dvojca i mnogih drugih, Cristiano Ronaldo je prije svega veliki radnik. Njegov talent nikada nije presudan u dolasku na vrh; bila je to njegova sposobnost da radom izvuče najbolje od sebe. Za Portugalca ne postoje riječi poput “slučajnosti” ili “sreće”. Sve je programirano tako da je njegovo tijelo na maksimumu svojih mogućnosti; pridržava se striktnog programa ishrane s točno definiranim i nikada premašenim brojem kalorija, rijetko pije alkohol, a u potpunosti izbjegava slatke napitke;, opušta se svakodnevnim plivanjem, spava točno osam sati dnevno, ledenim kupkama usred noći obnavlja energiju i štiti mišićnu masu, a pred televizorom se “zabavlja” radeći tri tisuće trbušnjaka dnevno.

Bolje od toga ne može.Instagram

I možda nije toliko čudno što Ronaldo zaista vjeruje kako će i sa četrdeset biti ako ne na istoj razini, onda na razini dovoljno dobroj da igra vrhunski nogomet. No, znači li svo to ulaganje u vlastito tijelo da će ono zaista izdržati na ovoj razini još devet do deset godina?

Jasno da ne. Tijelo je potrošna roba i  ma koliko se radilo na njemu, na kraju gubi utrku s vremenom – počinje usporavati, slabi. Uostalom, pogledajte kako izgledaju neki iz generacije 1985. danas, čak devet godina prije datuma kojemu se Ronaldo nada za svoju oproštajnu utakmicu.

Wayne Rooney najzvučnije je ime, a njega još Europskog prvenstva 2012. progoni pitanje li je ‘gotov’ ili ne, dok je svoje najbolje dane odbrojao Ashley Young ;Maria Gomeza već dugo percipiramo kao veterana, Lukas Podolski daleko je od ozbiljne scene. Nepunih mjesec dana od Ronalda je stariji nekada vrlo perspektivni Artem Milevski, koji je još prije dvije sezone trčkarao HNL terenima, a sada skuplja minute s klupe u ruskoj drugoj ligi. Naravno, ima i onih drugih, poput Luke Modrića, koji još uvijek drže vrhunsku formu.

Promjena uloge

Portugalac je jasno i dalje iznad svih nabrojanih, ali isto je tako jasno da je njegova karijera ipak prošla sam zenit. Na kraju krajeva, govore to i brojke. SkySports je ovog tjedna detaljno analizirao Ronaldovu individualnu statistiku, kompariravši njegove performanse u svim sezonama od dolaska u Real Madrid i zaključak je da je u gotovo svim kategorijama – u padu.

U prvoj je sezoni u prosjeku za 90 minuta imao 3,3 driblinga, a do prošle se sezone taj broj više nego prepolovio. Od ljetos je brojka još gora, pa Ronaldo ove sezone uspijeva kompletirati jedan dribling svakih 135 minuta. U odnosu na prve godine u Madridu, puno manje sudjeluje u igri, samim time gubeći kontrolu koju je ranije imao. Ima manje dodira s loptom te manje dodavanja – u svojoj je prvoj sezoni bio na 40 dodavanja po utakmici, kroz godine išao prema dolje, a sada je na najnižih 28 po utakmici.

Međutim, brojke pokazuju i to da se u posljednjih nekoliko sezona Ronaldova uloga promijenila, a naglasak je sada u potpunosti na golovima i drugim individualnim postignućima. Dosad je u 244 nastupa u La Ligi zabio nevjerojatnih 265 puta, a računajući sva natjecanja, svake od posljednjih šest sezona je zabio preko 50 golova. Cristiano danas više nego ranije gravitira prema suparničkom golu i, iako skuplja manje udaraca prema vratima nego u prvim sezonama – ali i dalje najviše u ligi – jednako je efikasan. Na početku je po utakmici imao skoro 4,5 udaraca na gol izvan kaznenog prostora, da bi danas tu cifru smanjio na debelo ispod tri, a povećao broj pokušaja iz šesnaesterca.Champions League

Imati što veću kontrolu nad utakmicom za Ronalda je postalo sve teže, jer došli su i još uvijek dolaze mlađi, brži i pokretniji, pa on – možda i nesvjesno – bira jedini mogući izlaz. Prilagođava se vremenu i vlastitim mogućnostima.

Ego podrediti višem cilju

Napravio je korak bliže golu i počeo se profilirati gotovo u klasičnog napadača, koji ne mora nužno s godinama postati drastično manje učinkovit. Uostalom, nije baš tako teško zamisliti Ronalda da obavlja posao koji je proteklih nekoliko sezona u PSG-u radio Zlatan Ibrahimović. Ronaldo je puno bolji i kompletniji igrač – on ima kvalitetu, znanje, tehniku i snagu da se uz manje kretanja pretvori u najboljeg poachera – u Mostaru bi rekli smećara – ikada, koji će vrebati priliku i trpati u mrežu sve što mu se nađe na putu.

No, ovo je i dalje ništa drugo nego teorija koja se zasniva tek na par brojki i pravo je pitanje je kako će Ronaldo reagirati na promjenu i, što je najvažnije, je li on ovaj korak prema naprijed uopće napravio svjesno. Ronaldo nije savršen, nije bez problema, a jedan od njih je da teško sakriva frustraciju suigračima i vlastitim greškama. S godinama greške postaju češće, a mlađi manje poslušni.

Odgovor na pitanje kako će se nositi s tom frustracijom – hoće li vlastiti ego podrediti višem cilju ili će biti njegova žrtva i jednog dana nekog Moratu ili Benzemu ugristi za uho jer mu nije dodao nego sam zabio – mogao bi biti i odgovor na pitanje kakva budućnost čeka Portugalca. Odnosno, je li uopće moguće da na vrhunskoj razini igra do svoje 41. godine.