U sjevernolondonskom derbiju na Wembleyju Tottenham je ponovo pokazao da u ovom trenutku Arsenal jednostavno ne pripada borbi za plasman u Ligu prvaka. Na kraju, rezultat je odlučio jedan gol kojim je Harry Kane pokazao da je zaista rođeni napadač, ali Tottenham je bio bolji i za više od tog jednog gola.
Tottenham možda neće isplatiti odštetu za igrača kao što je Pierre-Emerick Aubameyang, ali i dalje ipak ostaje neusporedivo ozbiljnija momčad od Arsenala na gotovo svim razinama igre.
Tottenham je u Premier ligi rijetkost poput jednoroga jer gradi svoju momčad na kontinuitetu i mladim talentima koje na vrijeme skautira i razvija. Ne samo da na pojačanja troši manje nego ostatak konkurencije s kojim se bori za Ligu prvaka, nego su i klubovi koji se bore za goli premierligaški život u neusporedivo većem minusu od Tottenhama. Tako u proteklih pet sezona Tottenham na transferima ima bilancu od -9,36 milijuna eura, a Hull City -55,33 milijuna, Middlesbrough -70,94 milijuna i Watford -88,02 milijuna. Ove sezone su Spursi u minusu nekih 20 milijuna eura, ali svejedno iza sebe imaju još 13 klubova čija je transferna bilanca negativnija nego njihova.
Bodovnu razliku kojom Tottenham kompenzira trošenje konkurencije radi Mauricio Pochettino.
Učenik Marcela Bielse ne samo da razvija igrače poput Kanea, nego konstantno održava taktičku fleksibilnost. Zbog toga Tottenham ima priličnu fluidnost u taktičkim izmjenama unutar same utakmice, prilagodljivi je gotovo svim situacijama ovisno o suparniku i razvoju događaja na terenu. Rutinski prelazi u različite formacije, gradi napade kroz pozicijski nogomet, spušta napadača i uključuje ga u igru ili rotira igrače sredine terena. U kontinuitetu pokazuje zavidnu razinu taktičke obučenosti, a sve je to dio Pochettinova trenerskog rukopisa.
Očajni skor na gostovanjima kod velikih
Pochettino je utakmicu protiv Arsenala dobio tako da je Arsenea Wengera stavio pred ‘Trippier dilemu‘
Grafika: General poslije bitke
Prošlo je kolo nadmudrio Joséa Mourinha jer je, osim ranog gola, ispravno detektirao kako će Manchester United koristiti Alexisa Sáncheza i to je okrenuo protiv suparnika. Razvlačio je lijevu stranu Unitedove obrane, uvlačio Christiana Eriksena u sredinu da priječi Nemanju Matića i Paula Pogbu da se rotiraju, a kad ima Kanea naprijed i Jana Vertonghena natrag, Tottenham može kontrolirati gotovo svaku momčad na svijetu.
Jedini razlog zašto se Spursi onda ne bore za naslove, nego samo za ulaske u Ligu prvaka, njihov je očajni skor na gostovanjima kod ostalih članova velike šestorke.
Tottenham bi završio još malo bolje da je u gostima protiv izravnih konkurenata izlazio malo hrabrije
Utakmice protiv Manchester Uniteda i Arsenala pokazale su kako Tottenham ima kvalitetu kojom se može nositi s konkurencijom. Nedostaje malo individualne kvalitete za napad na sami vrh, ali to se itekako kompenzira taktičkom rapsodijom. Međutim, u tom kontekstu zaista nevjerojatno zvuči podatak da je Tottenham u zadnjih 18 utakmica u gostima protiv Arsenala, Chelseaja, Liverpoola, Uniteda i Cityja pobijedio samo jednom. S obzirom da rutinski rješava utakmice protiv slabijih suparnika protiv kojih se može pouzdati u superiornost individualnog talenta jer uz napadački sustav ima i obrambenu ravnotežu, ovaj nevjerojatni skor je činjenica koja Spurse zbilja košta borbe za naslov prvaka.
Pravog i sasvim logičnog objašnjenja utemeljenog na onome prikazanom na terenu zapravo i nema. Kad se uzme ukupna mini-ljestvica tih šest klubova u zadnje tri sezone, Tottenham nije inferioran. Dapače, drugi je na njoj po broju pobjeda, odmah iza Liverpoola. Dok je zbog načina na koji Jürgen Klopp shvaća nogomet – s obzirom na to da Liverpoolu te utakmice koncepcijski odgovaraju jer u svom stilu igre preferira da suparnik ima loptu i zato bez problema pomete City s terena, a onda već u idućem kolu izgubi od Swanseaja – prva pozicija Redsa sasvim logična, Tottenham voli posjed lopte i trudi se nametnuti pozicijskom igrom. To nije u svom identitetu reaktivna momčad poput Liverpoola, pa iako je taktički fleksibilna, i dalje teži igri čak i protiv vrhunskih suparnika.
Pa ipak, opet je sposobna pobijediti samo ako igra kod kuće.
Sazrijevanje ili nedostatak hrabrosti?
Zadnji rezultati pokazuju da čarolija nije bila samo lokalizirana na White Hart Lane; Spursi pobjeđuju igrajući i na Wembleyu. Očito stvar nije do podzemnih voda u njihovom kvartu, a davno su prošla vremena kad su u Premier ligi faktori za rezultat bili bučna podrška kod kuće ili naporna putovanja do gostujućih stadiona. Dakle, za jednu pobjedu u 18 gostujućih utakmica nema jasnog odgovora utemeljenog na nečemu objektivnom.
Doduše, i drugi pobjeđuju više kod kuće. Jedan od glavnih razloga za to je što se, a to posebno vrijedi za ovu i prošlu sezonu, na gostovanja odlazi ne izgubiti. U derbijima se Premier liga često pretvara u Potemkinovu ligu, jer se kao primarni zadatak postavlja destrukcija igre i čista potreba da se ne izgubi; po svaku cijenu se grčevito brani bez ambicije da se iskoristi potencijal i da se suparnika napadne planski i sa strukturom. Posljedica je da često igra samo jedna ekipa, i to ona kojoj diktiraju uvjeti. Domaćin ima pritisak očekivanja, a kad zabije onda se povuče, dok gost mora izaći igrati nogomet.
Uostalom, tako je odigrao i Arsenal. Veći dio utakmice bio je zapakiran u dvostruki pasivni blok ispred svog gola, a počeo je riskirati u igri tek kad je počeo gubiti.
Važnost derbija često pojede kvalitetu nogometa, a sačuvati jedan bod i postojeći status često vrijedi više nego riskirati i napasti, jer u slučaju poraza se gubi puno više od tog jednog boda i izravni konkurent dobiva ogromnu prednost.
„Možda je to zato što smo jedna od najmlađih momčadi lige i moramo sazrjeti“, objašnjava Pochettino loš skor na gostovanjima. „Ne volim te statistike, jer bitno je kako završiš na tablici. Prošle godine smo bili drugi, sezonu prije treći i te kritike su pomalo oštre.“
I Pochettino je u pravu, zaista je bitno kako završiš na tablici. Samo što bi završio još malo bolje da je u gostima protiv izravnih konkurenata izlazio malo hrabrije. Ono gdje se Pochettino opravdava mladošću kadra zapravo je stvar u zadovoljavanju rezultatima koje nisu pobjeda jer po omjeru koji imaju na domaćem terenu itekako mogu pobjeđivati konkurente iz vrha. Problem je što su na gostovanjima uplašeni poput slijepih putnika.
Uostalom, i u Ligi prvaka su Spursi pobijedili Real Madrid kod kuće, i to prilično uvjerljivo, dok su kolo prije na gostovanju bili samozatajni. Nisu izgubili, ali nisu pobijedili i nisu odigrali na svojoj pravoj razini. S obzirom da u utorak igraju osminu finala protiv Juventusa, vrijeme je da malo promijene pristup i u taj susret uđu puno hrabrije. Kako nisu u izravnoj borbi za naslov, a dokazano mogu igrati i protiv odličnih momčadi, imaju privilegij posvetiti pozornost Ligi prvaka jer tu sada sve staje u samo dvije utakmice.
Na Pochettinovu žalost, prvu utakmicu igraju u gostima. A kad znamo koliko je malo momčadi sposobno braniti prednost kao što to radi Juventus, jasno je da si ne mogu dopustiti luksuz da pokušaju pobijediti tek na domaćem terenu.
