Prošle su godine Slaven Bilić i West Ham bili hit Premier lige. Da se nije dogodio Leicester, možda bi bili i najveća priča. Međutim, kao i one dvije ili tri pjesme koje nas ljeti prate sa svakog zvučnika, već iduće sezone zamijene ih novi popularni projekti. Tako su i Leicester i West Ham ove godine u donjem dijelu ljestvice, sa samo 13 i 12 bodova nakon 13 kola. I to zapravo nije toliko neočekivano. Jer ljetni hitovi rijetko prijeđu u evergreene.
U Hrvatskoj su se uvijek vodile priče o tome koliko je zapravo dobar Slaven Bilić. Atipičan nogometaš i atipičan trener; obrazovan, markantan, rocker. Za neke top trener, za neke neznalica – a istina je, kao i obično, negdje u sredini. Slaven je jako dobar trener koji ima mjesta u Premier ligi, ali nije pri vrhu. Igru zasniva na čvrstom bloku, na obveznoj igri čitave momčadi, a u napadu se uzda u individualna rješenja pojedinaca. I to je ono što ga dijeli od statusa odličnog trenera.
Manjak sistemskih rješenja uzrokuje mučenje sa zatvorenim protivnikom i dosta manje bodova protiv lošijih protivnika nego što se objektivno očekuje. Međutim, kada dođe jači protivnik, koji je voljan napasti i koji bodove protiv West Hama ne shvaća kao bonus, onda taj protivnik mora otvoriti prostor. A to je temelj Slavenova napadačkog učinka. Prošle su sezone njegovi pobijedili Manchester United, Tottenham, Liverpool, Manchester City i Arsenal. Recept jednostavan – čvrsta obrana na granici bunkera i tranzicija preko Payeta i njegovih rješenja.
Slično je bilo i protiv Uniteda, samo ovaj put s više pritiska na Biliću, jer sve se glasnije šuškalo o otkazu.
Kontraproduktivan raspored
Vidjelo se to i na terenu. Nakon prvog gola poslije skraćenog kornera nakon svega minutu i pol igre, West Ham se povukao u jako duboku obranu koja je često bila i s one strane prihvatljivog bunkera. United je imao loptu i terensku premoć, do kraja je, osim gola, skupio još sedam udaraca u okvir, a igrač s najviše dodavanja u momčadi West Hama bio je Darren Randolph. Koji je ─ vratar!
Braniti se u pasivnom bloku sa sedam igrača unutar 20 metara i krilima koja markiraju bekove te dupliraju suparnička krila, znači odustati od igre
Zadnja linija od pet igrača, uz dva zadnja vezna tik ispred obrane koji popunjavaju prostor u zadnjoj liniji ako bek isprati igrača široko, tako da je West Ham u pravilu imao sedam igrača unutar svojih 20-ak metara uz dodatak krila koje se spuštalo pomoći beku kad je lopta bila na boku.
Kako je to izgledalo jasno je vidljivo na grafici.
Međutim, iako se čini logičnim braniti bod u drugom poluvremenu, ovakav je raspored zapravo kontraproduktivan. Uz ovoliku koncentraciju igrača toliko duboko u vlastitom kaznenom prostoru United može dolaziti s povećim brojem igrača u završnicu, a West Ham si oduzima glavno oružje prema naprijed. Dakle, čak i da u ovoj situaciji oduzmu loptu, jednostavno su predaleko od suparničkog gola i premalo je igrača ispred lopte da se išta napravi.
Kompaktnost, defenzivni blok i obrambeni zadaci svakako su dio identiteta Bilićeva West Hama, ali na ovaj će način teško zadržati posao. Braniti se u pasivnom bloku sa sedam igrača unutar 20 metara i krilima koja markiraju bekove te dupliraju suparnička krila, znači odustati od igre. S više postavljenom zadnjom linijom u 4-5-1 bloku kao što je prošle godine u pravilu igrao, puno lakše je inicirati kontranapad i lakše se onemogući protivnika da dominira.
Bunker nije svježa ideja
S druge strane United ima tri remija iz zadnje četiri utakmice, a u svakoj od njih je bio bolji protivnik. Međutim, ovaj United ima dubljih problema. Za početak, Zlatan Ibrahimović, ma koliko dobar bio, ne uklapa se u stil ostatka momčadi. Jednostavno premalo radi za momčad, ne otvara prostor, ne kreće se i ne sudjeluje u izgradnji. Ako u ostatku momčadi imate Marcusa Rashforda, Juana Matu, Paula Pogbu i Andera Herreru, onda takav špic nije najlogičnija solucija. Jasno, Ibrahimović je i protiv West Hama zabio gol, ali vrijedi li njegovih sedam golova bez asistencije u dosadašnjem tijeku sezone toliko prilagodbi? Posebno ako znamo da ne postaje ništa mlađi.
Godine su problem i Michaelu Carricku. S njime kao partnerom Herreri, Pogbom kao desetkom i Matom sa slobodnom ulogom na krilu, Mourinhov United izgleda najbolje. Mirnoća na lopti i kontrola utakmice koju Carrick posjeduje ključna je za stvaranje igre. Važnije, s njim je igra brža, opasnija i direktnija, lakše se stvara višak i preciznije se traže pukotine u obrani protivnika. Zapravo, Carrick se potiho isprofilirao u ključnog igrača Uniteda, dokazavši još jednom da se moderni nogomet ne može igrati bez playmakera iz dubine. Međutim, godine koje Carrick nosi na leđima i učestale ozljede ne čine ga čvrstim osloncem ove momčadi niti u ovoj sezoni, a posebno ne u budućnosti.
Slaven ovim bodom nije ništa bliže mirnijem kraju godine, iako si je kupio malo vremena. Teško je zadržati prošlogodišnji niz bez osvježavanja ideja, a spuštanje obrane u bunker sigurno nije svježa ideja koju ova momčad treba. Slaven Bilić ima mjesta u Premier ligi, ali ima mjesta i za napredak koji će biti ključan u nastavku sezone, prije nego se glasine o otkazu opet razbude.
