Došli smo do kraja Procesa u Philadelphiji. Izborom Markellea Fultza za prvog beka Sixersi su kompletirali roster s kojim više nema isprika i s kojim se mora krenuti u lov na rezultate umjesto na kombinacije u draft lutriji. Ogoljivanje momčadi do kosti, što je bila srž Procesa koji je u četiri sezone rezultirao s omjerom 75-253, što iznosi 23 posto uspješnosti, omogućilo je Sixersima da krenu iz početka, s čistim računima i gomilom svježe krvi. Sada ostaje samo vidjeti kako će izgledati nastavak plana tamo gdje goli materijalizam ne prolazi, a to je na parketu.

U tom je pogledu lov na Fultza potpuno razumljiv, jer se radi o najkompletnijem playmakeru u ponudi koji je iz njihovog kuta vrijedio cijene koju su platili Bostonu (ovogodišnji treći i budući potencijalno podjednako visoki pick). Da se nisu pomakli na prvo mjesto, birali bi između Lonza Balla i De’Aarona Foxa, koji bi donijeli dodatne probleme na roster, probleme koje ne bi bilo lako riješiti. Ballov nedostatak kreativnosti kao strijelca, odnosno Foxov nedostatak šuta, postali bi uteg koji bi mlada momčad poput Sixersa teško nosila.

Konkretno, Ballova potrošnja na NCAA razini bila je na 18%, dok je Fultz uzimao praktički duplo više posjeda, 36%. Fox je pak ovu kraću tricu šutirao s 25 posto uspjeha i to iako je uzimao manje od dva pokušaja po utakmici, dok je Fultz zabijao dvije po utakmici uz 41 posto šuta. To su detalji na kojima se lomio draft iz kuta Sixersa.

Balla bi protivnici jednostavno branili preuzimanjem i tjerali da igra 1-na-1 kroz mismatch, dok bi Foxa branili povlačenjem u zonu i tjerali ga da šutira. A protiv Fultza ne mogu ni jedno ni drugo. Što je krucijalno, s obzirom na to da je lanjski prvi pick Sixersa problematičan šuter. Graditi budućnost oko dvojice igrača koje u teoriji možeš relativno jednostavno braniti nikako ne zvuči kao recept za uspjeh, a sada takvih briga više nema.

Ostaju one druge, konkretno oko toga kako će Fultz, Ben Simmons i Joel Embiid podijeliti jednu loptu, ali to je puno manji problem od toga da strukturno na parketu od podbacivanja imaš postavu za koju znaš kako je braniti bez obzira kod koga lopta bila. Uostalom, ako Embiid ostane zdrav, stvari će se posložiti same od sebe jer s njim na parketu jasno je tko će biti prva opcija.

Mavericksi su stvarno imali stvarno sreće što im je u ruke upao momak koji talentom može opravdati i eventualni top 3 izbor

Dennis Smith & Dallas Mavericks

Dallas se na devetom mjestu dokopao igrača koji ni pojednom relevantnom statističkom pokazatelju nije lošiji od Fultza; dapače, po nekima je čak i bolji. Teško ćete naći značajne razlike među njima dvojicom, osim što je Fultz možda mrvicu bliži idealima po pitanju fizikalija. Dapače, slični su i po tome što su igrali u gubitničkim momčadima koje nisu uspjeli okrenuti svom talentu usprkos.

Iako više voli imati loptu u rukama nego zabijati, što je valjda i najveća razlika između njega i Fultza, Dennis Smith vjerojatno ne bi imao problema kao Ball ili Fox igrati uz Simmonsa te je u teoriji mogao biti alternativa Sixersima da nije došlo do tradea s Bostonom. Samo, njegova je vrijednost cijelu sezonu padala zbog loših rezultata sveučilišnog programa za koji je bio odgovoran, kombiniranih s prgavom naravi i sklonosti davljenju lopte, da bi se na kraju većina predviđanja koja su ga prognozirala izvan top 6 pokazala točnima.

Mavericksi su stvarno imali sreće što im je u ruke upao momak koji talentom može opravdati i eventualni top 3 izbor, a i Smith je imao sreće jer je završio u ozbiljnoj franšizi kod šaptača playmakerima Ricka Carlislea. Mavsi tako ovo ljeto neće nužno morati potrošiti većinu prostora na preplaćivanje playmakera-veterana te mogu resurse uložiti negdje drugdje, dok Smith ima samo takvu šansu popraviti loše navike i u kratkom roku postati vrhunski NBA profesionalac.

Mavsi su u sezoni iza nas na jedinici tako koristili istrošenog Derona Williamsa, limitiranog Josea Bareu i iz D-lige iskopanog Yoggija Ferrella, eksperimentirajući i sa Sethom Curryem na poziciji i pri tome pružajući još minute likovima poput iz Kine uvezenog Jonathana Gibsona ili još jednog vječnog NBDL talenta Pierrea Jacksona. Nije ni čudo stoga da su vrlo brzo izgubili tlo pod nogama i da su jedini dobar period sezone imali u od veljače do polovice ožujka, kada su se riješili Williamsa i kada su oko Ferrella imali relativno zdrav roster.

Carlisle je pak i u ovakvom kontekstu s pozicije uspio iscijediti gotovo prosječan učinak. Naime, po svim naprednim statsima, ali i gledajući čisto osnovne elemente box–scorea poput koševa, asista i šuterskih postotaka, Dallas je na poziciji jedinice svim nevoljama s talentom usprkos imao gotovo solidnu produkciju. Što nas tek čeka u novoj sezoni uz Smitha? A možda i boljeg veterana ako Dallas ipak odluči uložiti novac u iskusnog playmakera?

Poanta je da nikoga ne bi trebalo iznenaditi ako za koju godinu upravo Fultz i Smith budu vodili bitku oko titule najboljeg playmakera generacije, s Ballom i Foxom ipak jednu stepenicu ispod. Isto tako, nikoga ne treba iznenaditi ako se Dallas nakon godinu dana izvan utrke opet nađe u lovu na zadnjih par mjesta u doigravanju, čak i na ovakvom Zapadu koji je nakon drafta i tradea Jimmyja Butlera još bolji nego što je bio.

Malik Monk & Charlotte Hornets

Slično Dallasu, kojemu je u krilo upao potencijalno franšizni playmaker koji krpa pitanje rotacije i pri tome spašava upravu od pretjeranog trošenja dolara, Charlotte je također dobila poklon u vidu Malika Monka, još jednog beka koji je imao top 5 potencijal i koji je spletom okolnosti bio slobodan kada je došao red na Hornetse.

Dobiti na račun 11. picka ovakvog strijelca, par dana nakon što si dodao Dwighta Howarda za praktički ništa, potencijalno je velika pobjeda Hornetsa prije nego što je tržnica uopće i počela; pobjeda koja ih opet vraća u status playoff momčadi, pogotovo jer im olakšava donijeti odluke oko toga kako raspodijeliti preostale resurse prilikom pojačavanja rostera.

Imaju na raspolaganju još puni midlevel, s kojima sada mogu ciljati iskusnog back-up playa ili 3&D swingmana za koje je najvažnije da mogu ubaciti spot-up tricu, bez pritiska da moraju dovesti čovjeka koji može igrati bez Kembe Walkera ili Nicolasa Batuma uz sebe. Hornetsima kronično nedostaje kreatora i strijelaca s klupe, a Monk je praktički tip haklera koji može sam nositi napad u par šihti po večeri. I tu leži njegova vrijednost, bez obzira što možda nije ni playmaker ni defanzivac kakav bi trebao biti da odmah starta uz Walkera i Batuma.

Bekovi koji mogu kreirati i zabijati otvorene šutove, a često i potezati teške preko obrane, oduvijek su sastavni dio košarke i imati jednoga takvoga u rotaciji poprilično je olakšanje. Naravno, teško je očekivati od Monka da će od prvoga dana biti na razina Jamala Crawforda ili Loua Williamsa iz najboljih dana, ali donese li Hornetsima barem ono što su lani dobivali od Marca Belinellija, koji je često bio na parketu u završnicama utakmica jer si čak ni defenzivno orijentiran trener poput Stevea Clifforda nije mogao dopustiti da pokuša dobiti utakmicu sa začepljenim napadom, bit će to ogroman bonus u ovakvoj situaciji u kojoj jednostavno nemaju dovoljno načina za pojačati se putem tržnice.

I zato je tu draft s momčadima poput Bullsa, Kingsa i Knicksa – koje, ganjajući nekakve svoje ‘vizije’, otvaraju mogućnost da se dogode i ovakve simbioze.

A kada već spominjemo Bullse i Knickse, šanse Hornetsima da se vrate u doigravanje povećale su se i onoga trenutka kada su Bullsi i Knicksi sebe izbacili iz trke. Chicago radi nekoliko koraka unazad, Knicksi definitivno ne izgledaju spremni napraviti korak naprijed i ispada kako je Istok nakon drafta opet slabiji nego što je bio. Samo, to je tema za neku drugu priču.