Nitko nikad nije osvojio prvenstvo u prosincu.
Ako u moru fraza treneri momčadi iz gornjeg dijela ljestvice engleskog Premiershipa imaju omiljenu za posljednji mjesec u kalendarskoj godini, onda je to ova. Naprosto je savršena. Njome se menadžeri momčadi koje su u formi i kojima ide dobro služe kako bi ostali čvrsto na zemlji i upozorili igrače i navijače da je kraj daleko. Oni koji su u potjeri pokušavaju sebi kupiti vrijeme i podršku, zadržati samopouzdanje i vjeru u preokret. Ima ona i varijacija, boljih ili lošijih interpretacija, ali je bez sumnje idealan izbor za mjesec ispunjen veselim pijanim proslavama, mamurnim jutrima i pretrpanim nogometnim kalendarom.
Usto je i apsolutno i nepobitno točna. Doduše, Preston North End je u inauguralnoj sezoni 1888./89. pehar preuzeo već 5. siječnja, ali prije svega zahvaljujući tome što je ligu činilo tek dvanaest klubova, a prvenstvo se, u kojem nisu igrale londonske momčadi, završavalo već četiri tjedna kasnije. U novije vrijeme najbliže je, barem uvjetno rečeno, bio Sir Alex Ferguson i njegov United iz 2001. Oni su 14. travnja kod kuće svladali Coventry (4-2), Arsenal je poražen na Highburyu od Middlesbrougha (0-3) i šampanjac se mogao otvoriti.
No, nakon što ove sezone božićne ukrase slože u podrum klubovi će igri imati još velikih 57 bodova, što je točno polovica od onoga što im je na raspolaganju u jednoj sezoni i baš sve je moguće. No, i pored svega toga, pitanje koje se ne može izbjeći je – hoće li prosinac odlučiti prvaka?
Ili, da budemo konkretniji, hoće li prosinac još jednom odlučiti prvaka?
Napisali smo to mnogo puta dosad i pisati ćemo opet: povijest u nogometu ne znači skoro ništa. No, činjenica je da je prosinac često bio mjesec koji je lomio sezonu.
Jesu li Spursi i United ozbiljni?
U zadnjih 10 godina ekipa koja je Novu godinu proslavila na prvom mjestu osam je puta je bila i prvak. Jedna je iznimka je Arsenal koji je 1. siječnja 2014. bio na vrhu ljestvice s bodom više od Manchester Cityja, a upravo su nebeskoplavi slavili titulu. Pet godina ranije Manchester United (38) je zaostajao osam bodova za Liverpoolom (46), Chelsea je imao 42 a Aston Villa 41; a na kraju je slavio United s četiri boda prednosti ispred Redsa.
Conte na leđima nema opterećenje Europe, ispao je i iz Liga kupa i njegov fokus može biti samo prvenstvo. . Momčad mu se doima najsvježije
Štoviše, od 2000. je samo jedna momčad nadoknadila više od dva boda prednosti s prijelaza godine; bio je to opet United, koji je bio prvak ispred Arsenala nakon minus pet na Silvestrovo.
Najveći povratak – ako u obzir uzmemo razliku za Novu godinu – onaj je iz 1998., kada je Arsenal bio na dvanaest bodova zaostatka za Fergusonovim Unitedom i tek na petom mjestu, a na kraju prvak s bodom više; možemo na to gledati kao na anomaliju koja potvrđuje pravilo: ekipa koja je na vrhu nakon gustog prosinca veliki je favorit za titulu.
Prve četiri momčadi nakon prvog vikenda u prosincu na ljestvici dijele četiri boda. Chelsea je na vrhu s 34, Arsenal ima tri manje, Liverpool i Manchester City su na 30. U leđa im gledaju Spursi (27) i Manchester United (21). Svi će, uključujući i prvi tjedan u 2017., odigrati šest ili sedam utakmica – tko je u najboljoj situaciji?
Na pitanje jesu li Tottenham i United ozbiljni likovi u ovoj priči zaključni bi odgovor mogao dati već idući vikend. I jedni i drugi silno ovise od prosinca: United je već kiksao kod Evertona, Spursi su se vratili gaženjem Swanseaja. Mauricio Pochettino je djelovao kao izgubljen slučaj, njegova je momčad bauljala kroz studeni bez jasnog plana, dok je Jose Mourinho najlošiji start Uniteda od 1989. začinio bizarnom činjenicom da ova momčad zaista igra bolje nego ranije i mnogo bolje od rezultata koje ostvaruje.
I jedni i drugi imaju relativno lagan raspored do sredine siječnja, pa će o svojoj sudbini u utrci vrlo vjerojatno odlučivati u međusobnom dvoboju idućeg vikenda na Old Traffordu, iako je United u realno puno lošijoj situaciji i eventualni bi ga poraz udaljio i od top četiri.
City, Liverpool i Arsenal
Na istočnoj strani grada bolje stoje s bodovima, ali osmijeh na licu Pepa Guardiole samo može biti sarkastičan, kao što je bio u subotu. Nije City kod kuće za vikend ispustio samo tri boda protiv velikog konkurenta Chelsea, nego je Guardiolin sustav još jednom doživio težak udarac, pokazavši brojne manjkavosti. Ima Katalonac dugu klupu, rotacija će biti izuzetno važna u ovom dijelu sezone, no gubitak Sergija Aguera do kraja mjeseca jako je loša vijest. Do novogodišnjeg vatrometa Pep ima važnu utakmicu u Ligi prvaka, ide prvaku Leicesteru, a mora igrati i s Arsenalom i s Liverpoolom.
Za presing na kojem insistira Jürgen Klopp pravi dar s neba je činjenica da Liverpool ove sezone odmara od europskih natjecanja. Izuzmemo li utakmicu kod Evertona i duel na staru godinu s Manchester Cityjem, raspored je pomazio Nijemca; svi ostali suparnici u prosincu su iz donjeg dijela ljestvice. Bez obzira na sve to, sudar s Bournemouthom je pokazao da je kvaliteta Liverpoolova rostera i dalje daleko od onoga s čime raspolažu Arsenal, Chelsea i Manchester City. 
Ozljede ih nisu mazile, Philippe Coutinho će propustiti kraj godine i vratiti se tek sredinom siječnja, Roberto Firminho i Adam Lallana nisu na punom kapacitetu, Danny Ings je out čitavu sezonu, a Daniel Sturridge, blago rečeno, nije među najspremnijima… Nedjeljni je poraz prvi još od Burnleya i kolovoza te sam po sebi nije strašan; način na koji je Liverpool ispustio dva gola prednosti u rasponu od petnaest minuta mogao bi biti važan psihološki moment za ovu momčad.
Arsene Wenger i dalje dosta ovisi o Alexisu Sanchezu, koji je od početka sezone već odigrao 24 utakmice u svim natjecanjima. Njegova prekomanda u vrh napada ustvari je dala Arsenalu drugačiju dimenziju ove sezone, no pitanje je može li Čileanac izdržati ovaj tempo. Ne pomaže ni to što je Mesut Özil već na više od tisuću minuta u prvenstvu. Topnici imaju i utakmicu u Ligi prvaka, ali im je prosinac relativno miran – u dva putovanja izvan Londona najteže će biti ono kod Manchester Cityja za dva tjedna. Demoliranje West Hama trebalo bi im dati snažan vjetar u leđa.
Chelsea ima i najlakši raspored
Međutim, nakon prvog vikenda u ovom mjesecu, jasno je da je Chelsea u najboljoj situaciji. Sada je na 34 boda, a tri od zadnja četiri prvaka imala su manje u ovom istom trenutku – Leicester je bio na 29, City na 28 a United na 33; tek je Mourinhov Chelsea od prije dvije sezone imao 36.
Ovaj Chelsea daleko je od savršenog, ali je Talijan još jednom izvukao najbolje iz onoga što ima. Antonio Conte ne voli igrati s tri igrača u zadnjem redu. Ozbiljno, to mu je posljednja opcija. No, Conte je i dovoljno pametan da vidi kada nešto funkcionira dobro. Donijelo mu je to titule s Juventusom, igrao je to i sa Italijom, a na poluvremenu protiv Arsenala bio se prinuđen prebaciti na takav sustav i u Engleskoj. Od tada je dobio sve što je igrao u prvenstvu, a Chelsea je primio samo dva gola. I prometnuo se u najozbiljnijeg kandidata za titulu prvaka.
Conte na leđima nema opterećenje Europe, ispao je i iz Liga kupa i njegov fokus može biti samo prvenstvo. Momčad mu se doima najsvježije, i pored toga što je Talijan taj koji svoju momčad najviše gazi na treninzima – Chelsea ima slobodan dan samo u slučaju pobjede. Navijače, pak, može brinuti manjak rotacije. David Luiz možda jest ključni igrač u ovom Chelseaju (kako je Mihovil Topić objasnio) – no, da bi ovaj sustav uspio, potrebni su svježi bočni igrači i N’Golo Kante na razini na kojoj je bio posljednjih nekoliko tjedana. Ipak, Chelsea ima možda i najlakši raspored i do gostovanja kod Spursa na početku godine igrati će protiv WBA, Sunderlanda, Palacea, Bournemoutha i Stoke Cityja.
Ne, nitko nije podigao pehar u prosincu i nitko nikada i neće. I možda se u neizvjesnoj sezoni kakva je ova utrka za prvaka bude vodila do zadnje utakmice. No, prošlo iskustvo i statistika pokazuju da se prvaci najčešće stvaraju u najzahtjevnijim mjesecu sezone.
