Gledajući Rijeku kako igra ne treba se čuditi što Matjaž Kek jako dobro kotira u našoj javnosti. Odmjeren u izjavama, a ipak ne potpuno hladan i udaljen; vrlo studiozan i discipliniran, a istovremeno energičan. Zapravo je od vlastite momčadi napravio, gotovo na svoju sliku, stroj koji gazi protivnike.

I dalje plan igre nije previše drugačiji nego dosad, nedostaje tu spektakularnih napadačkih mehanizama, ali za HNL konkurenciju uigranost linija i trkačka moć koja kulminira periodom visokog presinga jednostavno lomi protivnika. Nijedna momčad ne pokazuje mehanizme kojima bi se mogla suprotstaviti Rijeci. Zapravo – gotovo nijedna, jer jedan čovjek stoji Keku na putu do statusa neosporno najboljeg stručnjaka u HNL-u.

Željko Kopić radi u tišini, ali u toj tišini radi nevjerojatno dobar posao.

Jasno, nema rezultat poput Kekova koji bi ga kandidirao za trenera godine, ali Kopić ponovno ima odličnu igru, premda je ostao bez šest najboljih igrača iz protekle sezone. Sreća je, barem za Slaven Belupo, što Kopić ne kuka i ne plače po uzoru na kolege s nekoliko puta skupljim momčadima, nego doista radi.

Samo nekoliko mjeseci nakon što su mu razbucali momčad, Slaven opet igra dobar nogomet; s momčadi iz sredine ljestvice, koja je talentom bliža dnu nego toj sredini, Kopić pokazuje kolegama iz bogatijih sredina kako se i bez klasnih igrača može težiti igri. I pritom skupljati bodove izgledajući kao ozbiljna momčad.

Kad trener ostane bez oslonaca igre kao što su bili Muzafer Ejupi, Filip Ozobić, Petar Brlek, Nikola Jambor, Goran Paracki i Ljuban Crepulja, jasno je kako na početku sezone pati igra, pa s njom i rezultat. A kad su tu nabrojeni stvarno daleko najbolji igrači, uz svo dužno poštovanje, jasno je koliko je taj kadar siromašan i kako ne može skupljati bodove na kvalitetu igrača, nego isključivo na mehanizme igre.

Postoji jako dobar razlog zašto je prošle godine Slaven izbacio Rijeku iz Kupa, pritom ostavši neporažen u sva četiri međusobna prvenstvena ogleda, te zašto je jedini nadigrao Rijeku ove godine ─ zato što su te momčadi dosta slične. Ne uzdaju se u pojedince i njihov talent, nego u sistem igre i mehanizme kojima mogu stvarati višak. Zbog toga Kopić može često imati probleme kad se susretne s momčadima koje su jače od njega i forsiraju igru u kojoj će na volumen napada iskoristiti prednost u klasi. Naprosto nema dovoljno dobre igrače da uđe u nadigravanje s takvim suparnicima, niti ima dovoljno individualne klase (posebno nakon prodaje Ejupija i Ozobića) za razbijanje bunkera na lošim travnjacima.

Međutim, kad mu s druge strane dođu Rijeka i Kek sa svojim jasnim sistemom igre u obrani i napadu, Kopić pokaže da i on ima sistem i mehanizme, koji su, s obzirom na lošiji kadar, odlični. Oni i u napadu i u obrani koji iskaču iz okvira koji nudi HNL i zbog toga Kekova Rijeka ne lomi Kopićev Slaven Belupo. Ispada da je u ovoj ligi Željko Kopić jedini pravi izazov Keku.

Kažu da slika govori tisuću riječi, a onda tom logikom video govori barem 24.000 riječi po sekundi. Zbog toga smo pripremili malu video analizu ključnog mehanizma kojim je Kopić nadigrao Keka.

Kroz staž u NK Lučkom, NK Zagrebu i Slaven Belupu, Željko Kopić je pokazao da je zaista jedan od najtalentiranijih trenera lige. Napredovao je i polako stjecao iskustvo u okolinama s ograničenim resursima, ali baš svugdje je radio dobar posao. Sada, s 39 godina, spreman je za iskorak u jaču i moćniju sredinu. Onaj tko se usudi dati mu šansu dobit će vjerojatno najboljeg trenera lige.