Analize

Zašto je Real Madrid ovoliko loš?

Momčad igra ispod svih kriterija. Koliko strpljenja još može imati Florentino Pérez?

U prošloj je sezoni Álvaro Morata za Real Madrid u svim natjecanjima odigrao 1.872 minute i u to vrijeme zabio 20 golova sa šest asistencija. James Rodríguez odigrao je 1.824 minute, što mu je bilo dovoljno za 11 golova i 13 asistencija. Upravo odlasci njih dvojice, uz transfer rezervnog desnog beka Danila, jedine su opipljive promjene u kadru madridskog kluba koji, nakon prošlogodišnje rapsodije, ove godine izgleda vrlo ranjivo.

Svi znamo da su Morata i James istinske igračke klase. Uostalom, između sebe su upisali 31 gol i 19 asistencija, što je stvarno impresivna statistika koja dodatno pojačava atraktivni dojam. Pa ipak, Real se na brzinu riješio obojice, što sada mnogi ističu kao veliku pogrešku i kao glavni razlog zašto je momčad tek na četvrtom mjestu prvenstvene ljestvice.

Međutim, to bi bilo puno lakše objašnjenje.

Izašli bi na tržište, iskrcali novce i doveli dvojicu igrača za popuniti rupe koje su nastale odlascima. Problem je u tome što su uzroci pada u drugim stvarima, koje je puno teže ispraviti. Morata i James su bili, po minutaži, 18. i 19. igrač prošle sezone i, ma koliko god bili talentirani, oni jednostavno nisu bili dovoljno velik faktor kroz sezonu da bi baš oni bili razlog ovako naglog pada Real Madrida. Iako su imali dojmljivu statistiku, bili su daleko od glavnih nositelja. Dakle, iako je Zinédine Zidane izgubio nešto dubine, talenta i dalje ima na pretek, a glavni stupovi momčadi su ostali netaknuti.

Sigurno je da jedan dio problema leži u emotivnom pražnjenju. Nakon dvije Lige prvaka zaredom, nakon gotovo savršene sezone u kojoj im je pobjegao samo Kup Kralja, pad motivacije kod igrača je bio neizbježan. Drugi dio problema leži u tome što je jezgra ekipe ipak pomalo stara. Cristianu Ronaldu i Luki Modriću su po 32, Sergiju Ramosu 31, a Karimu Benzemi 30 i zbog napornog rasporeda mora doći od blagih padova u formi.

Međutim, sve to postaje manje važno kad vidimo na koji način Real Madrid igra.

Strukture jednostavno nema

Zidane je trenerski fantom slobode. Njegov stil nikad nije bio taktički rafiniran i nema taktički element s kojim ga možemo poistovjetiti. Real je osvajao bodove na igračku kvalitetu, na slobodu koju je Zidane pružio svojim igračima i na njegovu sposobnost da iz njih izvuče maksimum jer je razumio psihologiju vrhunskog igrača. Nikad nije razvio strukturirani sustav igre koji podiže vrijednost igrača i koji je nužan preduvjet da ukupna vrijednost momčadi bude više od običnog zbroja svih dijelova. Njegov je pristup bio drugačiji jer njegovi dijelovi su imali zaista vrlo visoku vrijednost i on je znao kako je dovoljno da im dopusti da izraze svoju kreativnost. Zidaneov trenerski izbor naprosto nije bio dati taktički okvir momčadi u kojem će ona igrati, nego skautirati protivnika i dati igračima slobodu da pokažu koliko znaju. A kad su Morata i James 18. i 19. opcija, onda ovi ispred njih stvarno znaju.

Realova obrana kao da ne postoji, nema pokrivanja između igrača, nema organizacije i sve se svodi na to da svaki igrač dobije svoj duel

Problem je što bez strukture momčad ostaje bez zaštitne mreže kad padne forma. Bez strukture nema nešto u što se može pouzdati kad stvari ne idu kako je zamišljeno, jer ni Ramos ne može baš u svakoj sudačkoj nadoknadi zabiti gol.

Problem manjka strukture ponovo se vidio i u utakmici protiv Celte Vigo. Čak peti remi uz tri poraza iz 17 utakmica ugasio je i zadnju dilemu oko toga je li prvenstvo gotovo ili nije. Bodovna razlika je stravično velika, a Real ne igra pretjerano dobro. Što se tiče faze napada i faze ofenzivne tranzicije, Real još uvijek čistom igračkom klasom sakriva manjkavosti u nepostojećem sistemu. Dajte loptu Toniju Kroosu, Modriću i Iscu u izgradnji napada i nešto će se dogoditi. Dajte loptu Ronaldu ili Garethu Baleu u tranziciji i nešto će se dogoditi. Međutim, faza postavljene obrane i defenzivne tranzicije ogoljuje probleme sa strukturom koju Real Madrid jednostavno nema.

Dojam je kriminalan

Kod prvog gola, Ronaldo neuspješno dribla igrača 80 metara od svog gola i gubi loptu.

U neposrednoj blizini događaja su petorica Realovih igrača, ali samo jedan ulazi u pokušaj oduzimanja lopte. Ostala četvorica ne ulaze u presing, a Casemiro kao korektor vezne linije ne pokriva prostor iza Modrića i Kroosa u kojem je Celtin igrač.

Rupa između veznog reda i obrane je golema, povratne trke kod Modrića opet nema što jako podsjeća na onaj gol u El Clasicu kada je Ivan Rakitić povukao loptu i ostavio Realov vezni red 15 metara na utrci na 40 metara, a Realovi bekovi se niti ne pojavljuju u kadru. Katastrofalna obrana tranzicije i lagan posao za suparničke napadače.

Ništa drugačije nije ni na postavljenim napadima, u momentima utakmice kad se Real organizirano brani, a u utakmici protiv Celte imao je samo 49 posto posjeda lopte – dakle, većinu utakmice se branio.

Opet je prostor između linija prazan, Celtin krilni igrač se oslobađa u prazan prostor, bez velikih problema prima loptu na koju opet izostaje pritisak, a usput izvlači i svog beka da bi suigraču oslobodio prostor za utrčavanje iz drugog plana. Desno krilo napada prostor iza zadnje linije, napadač je tako postavljen da će otvoriti koridor između beka i stopera da dodavanje na desno krilo može biti vrlo lagano i Celta dolazi do drugog gola bez ikakvih problema. Realova obrana kao da ne postoji, nema pokrivanja između igrača, nema organizacije i sve se svodi na to da svaki igrač dobije svoj duel.

Stvari su se itekako zakomplicirale u Madridu. Početak sezone je izgledao sjajno, nakon osvajanja prvenstva i obrane Lige prvaka, drugi ešalon nogometaša Real Madrida pomeo je Barcelonu u Superkupu, a četiri dana kasnije rutinski odradio gostovanje kod Deportiva u La Coruñi. Stvari su izgledale tim bolje jer je Barcelona upravo ostala bez Neymara. Međutim, stvari nisu više tako sjajne, a da je na klupi netko drugi umjesto Zidanea, Florentino Pérez vjerojatno ne bi više imao strpljenja.

Forma je neupitno pala, prvenstvo je izgubljeno, a za nešto više od mjesec dana u Ligi prvaka čeka PSG. Kvaliteta kadra je i dalje tu, Zidane će mobilizirati igrače za nastavak Lige prvaka tako da ni motivacija ne bi trebala biti upitna. Samo, toj kvaliteti treba pružiti taktički okvir, dati strukturu igre koja može poslužiti kao sigurnosna mreža u slučaju da stvari pođu krivo. Zidane to nije ostvario, zato je prvi pad u formi imao ovakve posljedice. Četvrto mjesto nije uopće toliko katastrofalan rezultat koliko je dojam igre kriminalan, a to je neusporedivo veći problem od toga što su u Realu izgubili Jamesa i Moratu.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.