Zašto se Cedevita ove sezone opet vrti u svom začaranom krugu, kao i obično?

Europska sezona otišla je kvragu, a ni u ABA ligi nije sjajno

Cedevita je u sezonu krenula kao i u svaku prijašnju – vrlo optimistično s velikim očekivanjima. Kao cilj je postavljeno osvajanje ABA lige, čime bi se osigurao povratak u Euroligu; obrana domaćih trofeja se niti ne dovodi u pitanje, a šuškalo se čak i o napadu na Eurokup.

Naravno, optimizam se nije temeljio na uigranosti momčadi. Još jednom se dogodio velik broj promjena u rosteru – tradicionalno su otišli svi Amerikanci (Ryan Boatright, Ra’shad James, John Shurna), zatim Mirza Begić i Marko Tomas, a posebno u oči upada rastanak s Mirom Bilanom i Lukom Babićem, koji su duži niz godina bili okosnica ekipe, praktički jedina konstanta. Osim toga, nakon četiri sezone (prve dvije u ulozi pomoćnika) klub je napustio trener Veljko Mršić, a na njegovo mjesto došao je iskusni slovenski stručnjak Jurij Zdovc, kojega je čekao zahtjevan posao slaganja nečeg sasvim novog.

Pristigla su devetorica novih igrača, od kojih čak četvorica Amerikanca: razigravač Will Cherry, šuter Kevin Murphy, krilo Demetris Nichols i centar Chris Johnson. Vratili su se Roko Leni Ukić i Ivan Ramljak, došli su i Andrija Stipanović, Nik Slavica i Damir Markota. Od igrača s ozbiljnijom minutažom ostali su samo Filip Krušlin, Džanan Musa, Karlo Žganec i Toni Katić (još se čeka oporavak Marka Arapovića kojem je lani teško stradalo koljeno).

Sve u svemu, na okupu se našla gomila kvalitetom podjednakih igrača od kojih se  većina međusobno slabo ili nikako poznaje. Bilo je jasno da će stvaranje kemije među njima biti jako izazovan pothvat, pogotovo uz imperativ rezultata koji je u Cedeviti uvijek prisutan.

I krenuli su u sezonu kašljucajući, što nije za čuđenje. Nakon pobjeda nad FMP-om i Zadrom na startu ABA lige, uslijedili su domaći poraz od Igokee i pad u gradskom derbiju s Cibonom. Da sve ne eskalira u veću krizu, Zdovc je osigurao matiranjem Crvene zvezde u idućem kolu, na što se nadovezala lijepa serija regionalnih pobjeda. Ostvareno je 10 pobjeda u 11 utakmica, za puno zadovoljstvo je nedostajao samo trijumf u Podgorici.

Oscilacije u oba smjera

U međuvremenu su na europskom frontu Vitamine čekali okršaji s dosta ozbiljnijim momčadima.

Na koncu je ostvaren prolaz u drugu fazu s omjerom 5:5. Vrlo je znakovito da je Cedevita svakog suparnika pobijedila i od svakog izgubila, i to uz neke prilično neobične predstave. Primjerice, na otvaranju je pretrpljen domaći poraz od Torina, da bi se mjesec dana kasnije isti suparnik razorio u Italiji laganom pobjedom od 22 poena razlike. Isto tako je u Domu sportova razmontiran moćni Uniks 94:74, da bi Rusi nešto kasnije uzvratili istom mjerom.

Oscilacije su se vidjele i u nevjerojatnim kretanjima rezultata. Nekada je to bilo u pozitivnom smjeru, kao kada su furioznom završnicom sustigli -16 s početka posljednje četvrtine u okršaju s Darüşşafakom, a u produžetku nanijeli prvi poraz ekipi Davida Blatta. Međutim, često smo gledali i gubljenje velike prednosti Zagrepčana, što je počelo kod iste ove Darüşşafake kada je u Istanbulu prosuto 13 razlike.

Velike oscilacije kao da nisu previše zabrinule nikoga u klubu, na njih se gledalo kao na prolazne slabosti koje će s vremenom nestati same od sebe kad se momčad u potpunosti uigra. Važno je bilo naglasiti da nijedan klupski cilj nije bio ugrožen – Cedevita se plasirala u TOP 16, a ždrijeb joj je ponudio vrlo prolaznu skupinu u kojoj je neprikosnoven Lokomotiv Kuban, a Budućnost i talijanski Trento činili su se kao poželjni suparnici.

Međutim, u samo tjedan dana europska sezona otišla je kvragu.

Prvo je pretrpljen poraz u Italiji nakon prosipanja vodstva od 18 razlike, a nedugo potom Budućnost se uraganskom trećom četvrtinom (29:13) vratila iz deficita od 11 poena i izvojevala pobjedu u Zagrebu. Budući da Cedeviti u iduća dva kola predstoje ogledi s moćnim Lokomotivom, koji je dosad gazio sve redom (12:0 u Eurokupu, a nedavno su u Moskvi uvjerljivo pobijedili i CSKA u okviru VTB lige), jasno je da su šanse za prolaz u četvrtfinale slabašne.

Problematična pojačanja

Osim toga ni perspektiva u ABA ligi više ne izgleda tako svijetlo. Nakon tijesne pobjede nad Zvezdom Zdovc je ponosno utvrdio kako su njegovi momci pokazali da su najbolja momčad lige. Iz te računice kao da je izbacio crnogorskog predstavnika koji je u dva navrata pokazao kako itekako ima recept za njegovu momčad. Možda nešto više pojedinačne kvalitete ima na rosteru Vitamina, ali ni približno dovoljno da bi nadvladalo homogenost Crnogoraca, koji su, uostalom, zasluženo prvi u ligi uz dvije pobjede nad Zvezdom.

Kad smo kod Zvezde, uza sve prikazane slabosti na početku sezone, euroligaš je ipak vrlo brzo uhvatio ritam i pokazuje da će u doigravanju biti favorit, neovisno o tome s koje pozicije u njega uđe. A kako sada stvari stoje, izgledno je da će odmah u polufinalu na Cedevitu.

Nije trebalo biti Prorok Jeremija da se predvide ove nevolje koje su zahvatile Vitamine – to se moglo zaključiti letimičnim pogledom na pojačanja.

Programirani prvi šuter Murphy većinu profesionalne karijere proveo je u Kini i Japanu, što nikada nije dobra referenca u CV-u. U bogatoj kineskoj ligi na snazi su potpuno suprotni postulati nego u Europi – obrana je praktički zabranjena, bitno je ubacivati što više i igrati što atraktivnije. Svaka utakmica je All-Star susret u kojem svatko, pa i Murphy, uživa igrati. Tako je Cedevita dobila redovitog startera koji u prosjeku igra 16 minuta. Njegovi postoci šuta su sjajni (u Eurokupu trica 53,1 posto, u ABA Ligi 39,1 posto), ali je u konačnici posve neprilagođen na europski stil igre – em nije dovoljno vertikalan, em više šteti u obrani nego što donosi šutom. Potencijalno je riječ o odličnom igraču, ali tek kroz godinu-dvije dok se u potpunosti formira, a Cedevita mu odlično dođe za kaljenje. No, treba li klubu koji puca na Euroligu takav tip igrača?

A treba li tek centra Johnsona, koji je uvelike kasnio u priključenju ekipi zato što je morao odraditi doigravanje u Kini, koje se, eto, ponešto odužilo. Dati ugovor igraču koji još uvijek nastupa za momčad na drugom kraju planeta je nešto što ozbiljni klubovi ne rade. K tome se još Johnson pokazao kao potpuni promašaj te više skoro i ne ulazi u igru.

Will Cherry je, doduše, pokazao da je solidan razigravač kroz Žalgiris, Albu Berlin i Gaziantep, ali je nekompatibilan s Ukićem i Katićem. Svi su sličan tip igrača i šut izvana im je slabija strana (Katić u devet utakmica u Eurokupu tricu nije ni šutnuo!), a trenutno ih izvlači Ukićeva šuterska sezona karijere. Ako se u ključnom dijelu sezone njegove izvedbe vrate u normalu, trenerovi problemi bit će još veći.

Ipak treba istaknuti da se pogodilo s angažmanom Nicholsa i Stipanovića, koji posjeduju klasu i borbenost te rade dobar posao u reketu (Nichols i izvan njega). Međutim, riječ je o igračima u veteranskim godinama i to se često da primijetiti u gustom ritmu utakmica.

Gomilanje igrača

Veliki problem predstavlja činjenica da se ne zna tko je tu vođa momčadi (Ukić? Nichols? Cherry? Musa?), što stvara dojam da se svi nerado hvataju lopte kada zagusti. Najviše inicijative poduzima Ukić – ali kada njega zatvore, onda je panika. Tako je protiv Budućnosti vrući krumpir uvaljen mladome Musi, koji je s par grešaka uprskao priliku za povratak.

Od svih talenata koje je posljednjih godina pokupovala Cedevita, jedino je Musa preživio, odnosno pokazao da je riječ o igraču sposobnom da se izbori za status nositelja kraj brojne konkurencije. Međutim, njegov status opet nije onakav kakav bi trebao biti.  Nije normalno da nakon serije utakmica u ABA ligi u kojima je redom zabijao 35 (Mornar), 18 (MZT) i 16 (Partizan) njegova minutaža postupno pada i to ispod 20 minuta. Tinejdžeru to mora ubiti samopouzdanje i volju za radom, tako da je u posljednje dvije utakmice ostao na po dva poena za samo desetak minuta na parketu.

Zbog sličnog je razloga prije par godina Fran Pilepić napustio klub. Obećavali su mu lopte i minute, a istovremeno konstantno dovodili hrpu igrača na njegovu poziciju sve dok mu nije prekipjelo. Zdovcu je radi borbe na tri fronta napravljen fond od 15-orice igrača i logično da je većina njih potiho nezadovoljna svojim statusom, odnosno ograničenom minutažom.

Zbog tog gomilanja igrača Cedevita ima koristi u okršaju sa slabijim protivnicima koje gazi širinom, ali kada naiđu na rivala s glavom i repom, onda je kocka – ako se te večeri poslože stvari onda može biti fešta, ako ne, bit će raspad. U ozbiljnim momčadima ne smije biti tog AKO. Večeri bez kemije trebaju biti izuzeci, a ne uobičajena pojava. A kemija se lakše stvara s osmoricom igrača od kojih su dvojica gazde, nego s njih 15 koji ne znaju tko pije, a tko plaća. S novcem potrošenim na Johnsona, Cherryja i Murphyja mogao se dovesti jedan istinski kapitalac i to je mogla biti drugačija priča.

Zadovoljavanje malim stvarima

Nakon pobjede Budućnosti u Domu sportova trener gostiju Aleksandar Džikić iskreno je rekao da su pobijedili iako su većinu susreta igrali loše. Te bi riječi trebale biti dobra opomena Zdovcu da ovako u najmanju ruku neće napraviti željeni iskorak, a mogli bi napravi i korak natrag, jer su Cibona i Zadar pokazali da su u stanju oteti im kup.

Prošle godine ideja o dvije momčadi i dvojici trenera nije baš najbolje prošla, ali je zato barem bilo nešto više prostora za one u prvoj momčadi, a bome i hijerarhije. Danas je teško reći što možemo očekivati od Cedevite svake nove večeri, a najgore je što to ne znaju ni sami igrači. Jedno je sigurno, potrebna je neka vrsta reorganizacije, i to ne u obliku novih potpisa.

Cedevita očajnički traži konstantu, a ona se ne može postići promjenama. Zdovc treba odabrati vođu – bio to Musa, Krušlin ili čak Murphy – i iza njega stati te odrediti koji mu suigrači najbolje odgovaraju, umjesto da se na parketu međusobno guše, a ujedno guše i igru. To, naravno, ne jamči brzi uspjeh, niti uspjeh generalno, ali tek tada će se moći ostvariti velike stvari poput osvajanja ABA lige.

Ako sve ostane isto, onda će Cedeviti preostati ono što i prethodnih godina – zadovoljavanje malim stvarima poput trofeja u domaćim natjecanjima gdje su višestruko skuplji od svih konkurenata; nizova od sedam-osam pobjeda u ABA ligi; nekog većeg skalpa u Eurokupu… I u lipnju opet ista priča (ili tješenje) o zadovoljstvu postignutim, mantrama da je sezona prošla prilično uspješno. Pa onda na ljeto totalni remont.

Ne propusti top članke