Novi Franko?

Jakov Puljić mogao bi se prometnuti u ozbiljno Rijekino pojačanje

Zadnja izmjena: 2. rujna 2017. Jurica Galoic/PIXSELL

U kasnoljetnoj poplavi novopridošlih igrača koji će i ove sezone u potpunosti izmijeniti izgled Rijekine momčadi nameće se jedno solidno, a opet ne superpoznato ime. Rođeni je Vinkovčanin Jakov Puljić početkom prošlog mjeseca navršio 24 i definitivno ga se ne može svrstati u razred zvjezdanih prospekata. Ono što se od njega, međutim, svakako može očekivati, jest iskorak nalik onome koji je lani ostvario Franko Andrijašević.

U matičnoj Cibaliji, za koju je igrao od sedme pa sve do 22. godine života, Puljić je bio juniorska zvijezda u generaciji Mateja Mitrovića. Samo u jesenskom dijelu juniorskog prvenstva sezone 2011./12. zabio je 13 golova. Pozivan je u U19 reprezentaciju, a pred Božić iste, 2011., gostovao je na jednotjednome pozivnom kampu Olympique de Marseillea.

Na polovici sezone tadašnji trener vinkovačkog prvoligaša Samir Toplak zaljubio se u njegov talent i prebacio ga trajno u prvu momčad. Nogometaš je nastavio svoj uzlet zabijajući već tada spektakularne golove, a trenerova fascinacija njime nikad neće prestati.

S Puljićevom prvom punom profesionalnom sezonom (2012./13.) stiglo je Cibalijino drastično slabljenje i posljedično ispadanje iz 1. HNL, pa je perspektivni ofenzivac kroz tri drugoligaške sezone u Vinkovcima uglavnom stagnirao gubeći dragocjeno vrijeme. Prije dvije sezone transferiran je u paru s vratarom Ivanom Filipovićem u Lokomotivu, no jesenski je dio sezone prosjedio na klupi, nakon čega ga je, u siječnju 2016., Toplak uspio izvući s Kajzerice i dovesti u Zaprešić – najprije na šestomjesečnu posudbu, a potom i potpisati ga na višegodišnji ugovor.

Sada je napokon osvanuo u klubu dostojnom njegova talenta. Bit će vrlo zanimljivo pratiti kamo će ga interakcija s Matjažom Kekom i kvalitetnijim suigračima dovesti. Jer Puljić je nogometaš plemenitog kova, igrač kakve smo nekad voljeli gledati. Kad udara loptu, on zna što radi. Riječ je o dešnjaku čudesnog udarca koji, međutim, nema ‘slabije’ noge, već je ljevicom u stanju pogoditi i tehnički najzahtjevnije voleje. Glavom također igra izvrsno.

Majstor mrtve lopte

Od 19 golova koje je zabio igrajući za Inter kroz proteklih 20 mjeseci, pri čemu je tijekom ove i lanjske sezone na njega otpalo 40 posto pogodaka zaprešićke momčadi, gotovo svaki drugi iznimno je efektne naravi. Događa se to jer je Puljić igrač s posebnim osjećajem za loptu, koju pogađa tako da joj da savršeno ubrzanje i putanju. Mnogo njegovih udaraca stoga odsjeda na gredi i stativama.

Po svemu bi Puljić trebao predstavljati ono što je Kek izgubio transferom Franka

U Interu je lani igrao na poziciji drugog napadača. Ove je popunjavao poziciju najisturenijega, ali ona, isključimo li eventualni sustav s lažnom devetkom, nije njegovo prirodno stanište. Igrajući za Lokomotivu pod Antom Čačićem i Sretenom Ćukom, pojavljivao se i kao ‘osmica’ u sustavu 4-3-3, što mu također odgovara.

Rijeci bi Puljić u perspektivi trebao dati snagu na lopti, ali ne kroz njezino zadržavanje, već brzu distribuciju. Njegova je najveća snaga tranzicijska igra, a to je ono što ga za nogometnu filozofiju Matjaža Keka čini iznimno kompatibilnim izborom. Po svemu bi upravo on trebao predstavljati ono što je Kek izgubio transferom Franka Andrijaševića, jer je sposoban biti okidač brzih akcija te pronalaziti najbolje prostore za ugrožavanje gola.

Po InStatu, dobiva sedam od 20 duela u prosjeku tijekom utakmice (pri čemu taj prosjek kvare zračni dueli). Iz tih situacija sposoban je vrhunskim ključnim dodavanjima ili dužim dijagonalama pronalaziti u prostor nadiruće suigrače, što mu čak daje i stanovitu prednost nad Andrijaševićem, a svakako nad Josipom Mišićem, Florentinom Mateijem ili Mariom Gavranovićem, koji su ove sezone pokušavali nadomjestiti Frankovu ulogu. U Interu je Puljić čak triput po utakmici pucao na gol, po čemu je u vrhu lige. U posljednjoj utakmici, baš protiv Rijeke, zabio je gol iz dva udarca, imao 2/2 uspjela driblinga, 5/16 dobivenih duela i čak 94 posto točnih dodavanja (46/49), što za njegovu poziciju nije nimalo beznačajno. Dodatnu vrijednost igri Kekove momčadi Puljić može dati u prekidima svake vrste, jer riječ je o majstoru ‘mrtve’ lopte.

Trebat će mu dulja prilagodba

Želi li Kek nastaviti koristiti dosadašnje formacije 4-4-2 i 4-2-3-1 te prakticirati mehanizme igre koje je ostatak momčadi do automatizma usvojio, Puljić će mu biti idealno rješenje kao drugi ili povučeni napadač.

Naravno, Rijekinoj igri Puljić će teško, praktički nemoguće, pridonositi instantno. Dolazi iz momčadi koja, za Rijekine standarde, igra vrlo niskim ritmom i intenzitetom, tako da će mu dulja prilagodba sasvim sigurno trebati. Andrijašević je mogao strašno puno raditi u oba pravca, trčati i pritiskati obranu prilikom kontrapresinga, što za Puljića jednostavno ne možemo znati je li u stanju.

Tu sad dolazimo do onoga što bi Kek i Rijeka trebali dati Puljiću.

Sasvim sigurno niti Andrijašević, usprkos potencijalu, nije bio izliven taman za Kekov kalup. Kek, međutim, jest majstor razvijanja skrivenih igračkih kapitala i zato za Puljića ima nade. Uspije li ga Slovenac do kraja izbrusiti na planu izdržljivosti, Rijeka u svome novom pojačanju može dobiti igrača Andrijaševićeva kalibra, pa čak možda i boljeg.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.