Nekim čudom i kao po narudžbi, hrvatski nogomet konstantno uspijeva proizvoditi onaj tip igračkih resursa koji nogometnoj reprezentaciji u danom trenutku najviše nedostaje.
Prije 10-15 godina imali smo kroničnu nestašicu plemenitih veznjaka, pa smo ih u međuvremenu proizveli u izobilju. Nedostajalo je potom vrhunskih box-to-box veznjaka, igrača s enormnim trkačkim potencijalima koji igraju uglavnom bez lopte te ulaze u završnicu iz drugoga, odnosno trećeg plana. Onda se pojavio najprije Marcelo Brozović, potom i Mario Pašalić, da bi u HNL-u ove sezone konačno eksplodirao Franko Andrijašević, koji to oduvijek ima u sebi. Ima to u sebi i Jakov Puljić, koji je ponajprije taj profil igrača – iako u Interu iz Zaprešića, osrednjoj momčadi čak i za HNL-kriterije, mora igrati više s loptom. Pokaže li se da ima samo solidnu trkačku moć u nogama, jer to se u Interu teško može otkriti, Puljić će postati idući Andrijašević, a moguće i više od toga.
Dolazimo konačno do teme ovog teksta, klasičnih zadnjih veznih igrača – sechsera, kako bi ih nazvali Nijemci, ili holdera, kako ih krste Englezi.
Ozbiljnih problema nacionalna momčad na toj poziciji ima od igračkog umirovljenja Nike Kovača, a oni su posebice eskalirali u post-Bilićevoj eri. Od Belgije je Igor Štimac u Zagrebu izgubio ponajprije jer je poziciju krpao Mateom Kovačićem. (Nije zgorega pripomenuti da je u ranijemu, briselskom ogledu protiv moćnih Belgijaca, pokušao s Josipom Radoševićem.) Muke po holderu nastavile su se kod Nike Kovača na Svjetskom prvenstvu u Brazilu, a traju do današnjih dana, jer u Čačićevoj najboljoj momčadi osim Marija Mandžukića i dvojice stopera nema igrača koji bi tijelom mogao osvojiti loptu u duelu. Iako Ante Čačić nedostatak dobro kamuflira kombinacijom visokog presinga, udvajanjima i ometanjem suparničkih linija dodavanja, problem je evidentan i čeka samo suparnika jednake ili veće kvalitete da bi bio razotkriven.
Nekim čudom, međutim, stvar bi opet mogao spasiti dobri stari HNL. Ove je sezone često usporena, dozlaboga dosadna i tempom siromašna liga uspjela iznjedriti potencijalno zanimljiva rješenja za spornu poziciju, premda su njene najbolje momčadi veći dio sezone odradili bez klasičnih zadnjih veznih igrača.
Radi se u prvom redu o Nikoli Katiću, a potom i Ivanu Šunjiću.
Neprikosnoven u duelima, a zna igrati
Katić je 22-godišnji Hercegovac iz Stoca, koji posljednjih 18 mjeseci igra u Slaven Belupu. Stigao je iz treće lige, iz opuzenskog Neretvanca, nakon što na probi u Hajduku prije dvije godine nije uspio izboriti priključenje seniorskom sastavu. Visok je 194 centimetra i po vokaciji stoper. Još je jesenas plijenio pozornost svojim igrama u obrani, ali iznimne fizičke predispozicije, među kojima su i za njegovu visinu nekarakteristične pokretljivost, okretnost i solidna tehnika, profilirale su ga proljetos u zadnjeg veznog u momčadi Željka Kopića.
“Kad sam jesenas analizirao utakmice prvog kruga HNL-a – primjerice, onu protiv Hajduka u Splitu koju smo izgubili 4-0, a da smo zapravo igrali dobro – vidio sam da naši ‘lajt’ veznjaci gube svaki duel i da s takvom kompozicijom nemamo šanse ostvarivati reposjed. Odlučio sam žrtvovati jednoga od njih i probao s Katićem”, rekao je Kopić o svom pulenu u razgovoru za Telesport. “On je prvenstveno stoper, ali stoper koji zna igrati. Nije potrošen jer nije prošao vrhunske nogometne škole, tako da se iz njega da još jako puno izvući. Igra profesionalni nogomet samo godinu i pol, a u momčadi se već nameće kao lider.”
InStatovi podaci svrstavaju ga u vrh svih defenzivnih statistika. Katić je dobio najviše duela od svih igrača u HNL-u, njih 416, a i daleko najviše zračnih duela – čak 234 tijekom sezone; sljedeći u toj kategoriji je Lokomotivin Amir Rrahmani s tek 172. Katić je u samom vrhu lige po broju ulazaka kako u defenzivne, tako i u zračne duele, kao i po postotku uspješnosti u njima (70% defenzivni, 66% zračni). Izvrsno kotira po broju oduzetih (4. mjesto) te u kategoriji osvojenih ničijih lopti (5.), a sasvim solidno u presječenim dodavanjima (15.).
Katić ukupno po utakmici dobiva čak 15/22 duela, od čega 11/16 defenzivnih, a 8/13 zračnih. Doda 41 put točno iz 49 pokušaja, napravi 1,4 dribling iz 1,6 pokušaja, oduzme 2,7 lopti iz 4,2 pokušaja, presječe 6 suparničkih i osvoji 9 ničijih lopti; napravi 1,7 prekršaj po utakmici i pretrpi 1,3. Usto je u 29 nastupa 23 puta pucao na gol (devet puta unutar okvira gola), zabio jednom i jednom asistirao.
Sirova snaga upakirana u solidnu tehničku potkovanost, uz taktičko napredovanje i liderske osobine koje posjeduje, od Katića bi u dogledno vrijeme mogla napraviti A-reprezentativca. On se u ovoj konkurenciji čini najsigurnijom okladom.
Rođeni zadnji vezni
Ivanu Šunjiću 20 je godina, od kojih je proteklih osam proveo probijajući se u Dinamu i Lokomotivi. Sad kada se konačno probio, pa zaigrao i za ‘reprezentaciju’ u SAD-u protiv Meksika (i to sasvim solino), seli u belgijski Club Brugge.
Šunjić je rođeni zadnji vezni igrač. Izgleda kao da je čitav život igrao samo to. Nema fizikalije za stopera, a ni promjenu ritma da bi igrao išta drugo osim holdera. Njegov je tjelesni okvir ograničen. Nikad neće dominirati snagom, kao ni brzinom, ali zato u mišićima nosi urođenu žilavost. Reagira brzo i spretno. Kod svakog starta njegova noga uvijek nekako uspijeva pronaći čisti i najbliži put do lopte. Nikad ne paničari i ne radi glupe prekršaje. Voli usmjeravati igrača s loptom izvan zone opasnosti, jednostavno ga blokirajući umjesto da ide u rizično izbijanje ili uklizavanje. Dobro procjenjuje situacije i donosi dobre odluke. Može se reći da je nogometni IQ njegova najveća vrlina.
Ponekad, međutim, kao da se muči pronaći svog igrača za braniti ili izaći iz zone. Pripišimo to navikama iz Lokomotive, gdje se igra naglašeno zonski i defenzivno. Sumnjiva je također njegova nesklonost odigravanju iz prve.
Od svih hrvatskih igrača na toj poziciji najsličniji je Niki Kovaču. Sličan je N’Golou Kanteu po logici igre, razigravanju direktno iz oduzete lopte. Minimalizira opasnost, igra uvijek sigurnu loptu i u tom je pogledu vrlo pouzdan. U defenzivnim akcijama, koje čine 90% njegove radne svrhovitosti, uglavnom čisti. Bez suvišnih komplikacija gleda čim prije izbiti loptu. U tom smislu igra svoju poziciju više poput beka ili stopera. Vjerojatno su razlog tome njegove (zasad) inferiorne fizičke predispozicije, zbog čega izbjegava žešće kontakte, posebice u zraku.
Prema InStatovim pokazateljima ove sezone nije odskakao ni po čemu. Dobivao je 10/18 duela po utakmici (7/13 defenzivnih, 2,7/5 u zraku), osvajao 3/6 lopti po ulasku u startove, radio 0,9/1,3 driblinga, osvajao 8 ničijih lopti po utakmici, dodavao s preciznošću 32/38 te radio 2,4 prekršaja po utakmici, trpećih ih pritom 1,3. U 23 nastupa 12 je puta pucao na gol, jednom i zabio.
“Šunjić je kompletan igrač koji pokazuje nevjerojatnu zrelost za jednog 20-godišnjaka”, izjavio je belgijskim medijima Tom Billen, skautski konzultant u Club Bruggeu.
Ako se njegov transfer i službeno potvrdi, Šunjić će svoj razvoj nastaviti izvan HNL-a i njegov daljnji put je neizvjestan. Nije, međutim, izvjesno ni da će Katić nakon ovakve sezone ostati u Koprivnici. U svakom slučaju trebaju ostati na reprezentativnom radaru, jer bi mogli biti od koristi. I to u vrlo bliskoj budućnosti.