Zašto se Dinamo želi riješiti Juniora?

I je li novi Brazilac veliko pojačanje ili mačak u vreći

Zadnja izmjena: siječanj 30, 2017 Goran Stanzl/PIXSELL

Da nismo to već odavno počeli uzimati kao nešto svakodnevno, rekli bismo da su neki kadrovski procesi u Dinamu i njihova prezentacija u medijima vrlo neobični i bez neposrednog logičkog objašnjenja. Kao da njima upravlja neka nevidljiva ruka.

Neobično je, recimo, to kako se izbjegavaju spominjati neke sasvim očite činjenice i podaci. I dok smo imali prilike dosta toga pročitati o talentu i potencijalu najnovijeg pojačanja, nismo o njegovu učinku u prethodnoj sezoni za prijašnji klub – što je, valjda, prva stvar ne koju bi se svi trebali referirati kad igrač dolazi u novu sredinu.

A tu se Marcos Guilherme nema baš čime pohvaliti. U prošloj sezoni brazilske Serie A zabilježio je 23 upisa u zapisnik, od čega je svega sedam puta bio u prvih 11, devet puta je ušao s klupe i još sedam puta je ostao neiskorištena rezerva. Samo jednom, još početkom lipnja u porazu 1-0 od Internacionala, odigrao je svih 90 minuta. Skupivši 638 minuta u tih 16 nastupa (manje od 40 po utakmici), zabilježio je nula golova i jednu asistenciju (12. srpnja u pobjedi 3-0 protiv Cruzeira).

Prema InStatovim podacima, igrač dobiva 38 posto duela (16 posto zračnih, što je i razumljivo, s obzirom na visinu od 173 centimetra), dodaje s 87-postotnom preciznošću i ima 62-postotnu uspješnost u driblinzima. Na ostale prosjeke u nastupima tako siromašnoj sezoni nema se previše smisla osvrtati, ali zato možemo pogledati kako je to izgledalo posljednji put kad je startao u prvih 11. Na gostovanju kod Gremija 14. listopada (poraz 1-0), odigrao je 71 minutu na desnom krilu i završio s InStat Indexom 221; imao je 72 posto točnih dodavanja (18/25), od čega je jedno bilo ključno, uspio mu je je jedan od tri pokušana driblinga, imao je jedan uspješan start na loptu te 2/4 precizna centaršuta, a dobio je četiri od 14 duela. Slične su brojke i u drugim utakmicama koje je započinjao – u svakom slučaju, ne radi se o nečemu što bi moglo raspiriti bilo čiju maštu.

Doyen Sports ga parkirao u Dinamo

Eventualna priča o tome kako se radi o mladom igraču koji se tek probija naprosto ne stoji, jer sezonu ranije je Marcos Guilherme zabilježio 26 nastupa za Atletico Paranaense u Serie A, od čega čak 25 u prvih 11 (i 6/6 startova u brazilskom kupu) – bilo bi ih i više da nije sedam utakmica propustio zbog sudjelovanja na U20 Svjetskom prvenstvu s reprezentacijom, gdje je bio standardan (zabio dva gola u polufinalnoj pobjedi 5-0 nad Senegalom; izgubio finale od Srbije), a dodatnih čak sedam bio pod suspenzijom zbog kartona (četiri žuta i dva crvena!). Sveukupno dosad ima 78 prvenstvenih utakmica u nogama, tijekom kojih je zabilježio sedam golova i osam asistencija. Posljednji put pogodio je mrežu 19. studenog 2015. u remiju 3-3 s Palmeirasom.

Radi se, očito, o vrlo talentiranom igraču – čim je igrao za U20 Seleção – ali očito i o igraču čija je prethodna godina bila poprilični flop, tako da je njegov pravi domet trenutno nepoznanica. Da nije tako, zacijelo bi ove zime završio u nekom jačem europskom klubu, a ne u Dinamu.

A to kako i zašto je aterirao na Maksimir ima veze s drugom činjenicom koja se izbjegava potencirati. Iako je objavljeno da je nogometaš stigao u pratnji Nelia Lucasa, jednog od glavnih ljudi Doyen Sports grupe, nije se to dovelo u vezu s dokumentima koje je medijima proslijedio Football Leaks, a prema kojima je upravo ta agencija u veljači prošle godine posudila Dinamu preko 4,5 milijuna eura, uz garanciju da će klub vratiti dva milijuna više. Također, objavljeno je i to da se baš Nelio Lucas brine o karijeri Ante Ćorića, za prava na kojega je Doyen – također prema dokumentima Football Leaksa – već isplatio Dinamu nešto više od 2,8 milijuna eura, uz garanciju povrata dodatnih dva nakon Ćorićeva transfera.

Ne valja brzati sa zaključcima, ali u tom je kontekstu svakako zanimljivo to što je Doyen parkirao Guilhermea baš u Dinamo, i to u dealu prema kojemu će klub navodno platiti milijun eura samo za posudbu na godinu i pol dana.

Krepana mačka

Paralelno s povratkom Sammira i dovođenjem novog Brazilca, trener Ivajlo Petev odlučio se lišiti usluga Juniora Fernandesa, kojeg nije poveo niti na pripreme. Po napisima istih medija i istih novinara koji bombastično slave ovozimska Dinamova pojačanja, klub u nastavku sezone ne računa na Čileanca i bio bi najsretniji da dođe netko s odgovarajućom ponudom i uzme ga sebi.

Govorimo o igraču za kojega je Dinamo nakon jednogodišnje posudbe u ljeto 2014. platio čak 2,5 milijuna eura Leverkusenu; koji je, barem do Sammirova dolaska, imao najviša primanja u klubu i godišnje zarađuje oko 900.000 eura, a ugovorom je vezan još godinu i pol dana. Takvog je igrača Petev odlučio odstraniti iz prve momčadi.

Simptomatično je da takav potez nije izazvao naslove o „kaosu i šoku na Maksimiru“ u istim onim medijima koji bi, da se nešto slično dogodilo u nekom od velikih europskih klubova (Rijeku ili, nedajbože, Hajduk da ni ne spominjemo), danima jahali na toj priči, ali još je zanimljivije da, kako se čini, i među običnim pratiteljima nogometa postoji konsenzus kako to i nije ništa osobito značajno.

Taj Junior ionako je loš. Vuče se terenom kao krepana mačka, preserava se umetcima za frizuru i težak je karakter. Nikad ništa od njega, trebali su ga se i ranije riješiti.

Sve se svodi na to da Soudani podjednako solira i čak više zabušava na terenu nego otpisani Fernandes, ali je bolji realizator. I ‘simpatičniji’ je

No, je li to zaista baš tako? Malo smo konzultirali InStatovu statistiku da vidimo koliko je taj općeniti dojam utemeljen u stvarnosti.

Za početak, Fernandes je s InStat Indexom 255 statistički 10. najbolji igrač HNL-a. Ispred njega su od dinamovaca samo El Arabi Hillel Soudani (270), Leonardo Sigali (267), Filip Benković (263) i Alexandru Matel (257). Najbolji je igrač na svojoj poziciji (lijevo krilo/lijevi vezni) u ligi, pet puta se upisao u Telesportovu Momčad kola i završio je u statistički idealnoj momčadi jesenskog dijela prvenstva.

Ističe se ponajprije po velikom broju udaraca na gol. Ukupno je više pucao jedino Interov Jakov Puljić – ali ne i po utakmici, gdje Fernandes ima 3,7 udaraca, od čega su 1,4 unutar okvira gola. Donijelo mu je to samo pet pogodaka, ali i tri stative/grede. U statističkom vrhu je po broju ključnih dodavanja (1,7 po utakmici), dobivenih napadačkih duela (7/18 po utakmici), driblinga (2,8 uspješnih od 6 pokušanih po utakmici).

Usporedba sa Soudanijem

Ustvari, najbolje će biti da njegov učinak usporedimo sa Soudanijevim. Općeniti je dojam da je Alžirac najbolji Dinamov igrač: on je i prvi golgeter prvenstva, a ima i vrlo sličnu ulogu u momčadi. I Soudani i Fernandes su krila koja igraju na kontra strani (ljevak Soudani desno, dešnjak Fernandes lijevo) i puno se više zabadaju u sredinu nego što idu na nabacivanja. Niti kod Peteva, niti kod prijašnjih trenera nismo primijetili neku drastičnu razliku u rolama dvaju igrača. Ujedno, oni su realno i jedina Dinamova dvojica koja eventualno mogu stvoriti višak protiv ozbiljnijih europskih ekipa.

Kao što je već spomenuto, Soudanijev InStat Index u HNL-u je 270, a Fernandesov 255. U približno istoj minutaži prvi je zabio 10 golova i dodao pet asistencija, drugi pet golova i tri asistencije. Kad pogledamo ostale brojke, nameće se zaključak da je samo u tom krajnjem outputu i razlika.

Soudani, naime, šutira puno preciznije ili naprosto iz boljih pozicija. On je imao 57 udaraca na gol, od čega je 31 bio unutar okvira gola; Fernandes 60 pokušaja, 22 unutar okvira; 54 naspram 37 posto. Možda je Soudani lukaviji i s boljim osjećajem za prostor, možda je imao i više sreće, ali ovdje svakako treba spomenuti i to da je njemu sigurno lakše, jer u HNL-u praktično nema poštenog lijevog beka, pogotovo u defenzivnom smislu – ni to nije subjektivni dojam, nego i nešto što ima potvrdu u statistici, ali bi nas predaleko odvelo kad bismo sad i njih stali statistički analizirati.

Sva ostala relevantna statistika, poput preciznosti dodavanja i uspješnosti driblinga (76 prema 79 posto, odnosno 46 prema 50 posto na otprilike isti broj pokušaja) Fernandesa i Soudanija relativno je slična, s time da je ovaj prvi čak i bolji po nekoliko parametara.

Kažete da Junior ne igra obranu? Kako onda objašnjavate to da je njegov prosjek dobivenih defenzivnih duela 1,9/4,5 (43 posto), a Soudanijev 1,5/4,3 (34 posto)? Da ima 1,2/2,7 (44 posto) startova na loptu u odnosu na Soudanijevih 1,0/2,8 (38 posto)? Ako je ne igra Fernandes, ne igra je, bogme, ni Soudani.

Kažete da Junior nije timski igrač? Kako onda da je jedini u ligi koji je pokušao više ključnih dodavanja od njega samo statistički MVP Stefan Ristovski, s tek jednim pokušajem više u daleko većoj ukupnoj minutaži? I kako to da je Fernandesov prosječni učinak po utakmici u ovom elementu 1,7/3,7 (46 posto), a Soudanijev 1,3/3,4 (38 posto)? Da ne ističemo posebno koliko je u zraku jači od Alžirca (40 prema 27 posto dobivenih zračnih duela).

Ako pogledamo učinak u Ligi prvaka, doći ćemo na vrlo slične omjere – Fernandesov InStat Index u utakmicama skupine je nešto ispod 250, a Soudanijev 257. Ni jedan ni drugi – kao, uostalom, ni bilo koji Dinamov igrač – nije ondje upisao ni gol ni asistenciju.

Napraviti mjesta Brazilcima

Sve se svodi na to da Soudani podjednako solira i čak više zabušava na terenu nego Fernandes, ali je bolji realizator. Istina je i to da je Fernandesova forma prema kraju jesenske polusezone bila u laganom padu, a Soudanijeva u usponu (u posljednje četiri utakmice zabio je četiri gola, Fernandes jedan).

Ne može se, naravno, sve objasniti suhom statistikom, ali čime još može? Time što je Soudani ‘simpatičniji’ i ‘pozitivniji’ lik, premda u svakom prijelaznom roku izjavama podgrijava priče kako želi otići, a odbio je potpisati novi ugovor?

Ili Fernandes predstavlja toliko remetilački faktor u svlačionici da je Petev zaključio da mu je bolje bez njega, bez obzira na sve igračke kvalitete, ili ga se naprosto mora maknuti jer se iz nekog razloga mora napraviti mjesta za Sammira i Marcosa Guilhermea. Zašto? Ne bismo se kladili da to zna i sam Petev.

Ne propusti top članke