Čovjek koji je buljio u ekran

Bršljan na ruševnoj fasadi Cavsa

Kyrie, Lebron i zašto u Clevelandu više ništa neće biti isto

Razlučivati činjenice od priča koje se iz njih mogu izvući težak je posao. Fakti su nepromjenjivi i jasni, poput nula i jedinica, ali kodovi koji se njima mogu ispisati su brojni i ponekad imaju potpuno oprečne funkcije. Činjenica koja proteklih dana potresa NBA svijet je jasna – Kyrie Irving je zatražio trejd iz Clevelanda. To nitko ne može niti pokušava osporiti. Sve ostalo su priče, a jedna stvar vam oko priča mora biti jasna – netko ih mora ispričati.

Sezona u ligi više ne traje od listopada do lipnja, ona traje čitave godine. Od listopada do lipnja u njoj igraju igrači, u ostalom dijelu sezone igraju generalni menadžeri, agenti i spin doktori. Internet nas je uveo u eru 24-satnih vijesti, a vijesti uvijek ima – i činjenica, i priča.

Štorija o Kyrieju Irvingu i zatraženom trejdu mnoge je šokirala. Igrajući bok uz bok s LeBronom Jamesom Irving je postao član momčadi koja svake godine konkurira za titulu. Triput su bili u finalu, uzeli su jedan naslov, a on se pri tom okitio titulom MVP-ja finala i zabio jedan od najvažnijih koševa u povijesti lige. Usprkos problemima koje su Cavsi imali u određenim trenucima prošle sezone, usprkos tome što su i dalje inferiorna ekipa u odnosu na Warriorse, u ovakvom sastavu imaju šansu osvojiti naslov. Na Istoku im nitko nije blizu, usprkos jačanju Celticsa. Mnogi igrači (poput Damiana Lillarda) bi ubili da se mogu naći u Irvingovim Nike Kyrie 3 patikama makar na jednu sezonu. Mnogi igrači, bolji igrači od Irvinga, žrtvovali su ego i brojke da bi se našli u sličnim situacijama.

Da stvar bude bolja, Irving nije morao bogznašto žrtvovati. Prošle je sezone po usage rateu bio prvi igrač Clevelanda – što znači da je lopta konstantno bila u njegovim rukama, iako nije toliko dobar plejmejker kao LeBron. Imao je i više šutova, približio se Jamesu po broju poena i definitivno je po ulozi u momčadi više bio 1B opcija, a ne igrač broj dva. Po broju akcija organiziranih za Irvinga, po slobodi u momčadi, po utjecaju na igru gotovo da je bio ravnopravan Jamesu, miljama udaljen od Kevina Lovea koji je tijekom sezone trpio brojne kritike (i koji je tijekom karijere u Clevelandu žrtvovao više od bilo koga, jer mora igrati u sistemu koji mu nimalo ne odgovara).

Usprkos tome priča kaže kako je Kyrie nezadovoljan. Priča u koju možemo povjerovati jer dolazi iz oba tabora, Irvingova i LeBronova. Iznenadila nas je, ali nije trebala jer je Kyrie još prošle godine navodno bio nezadovoljan igrom za Cleveland, što je brzinski opovrgnuo. Razvoj situacije u zadnjih par dana potvrdio je kako te glasine ipak nisu bile šuplja priča. Kada sumiramo sve zajedno, sa sigurnošću možemo tvrditi dvije stvari – Kyrie Irving je zatražio trejd i Kyrie Irving je nezadovoljan u Clevelandu.

Zašto je nezadovoljan je skroz druga priča i ovisi o tome tko je priča.

Narativ koji dolazi prvenstveno iz LeBronova tabora govori kako Irvingovo nezadovoljstvo proizlazi iz percepcije vlastite vrijednosti. Plej Cavsa smatra kako je jedan od najboljih igrača lige i kako bi samim time trebao imati svoju franšizu koja živi i umire s njim. Možda bi bez LeBrona imao brojke kao Russell Westbrook nakon što je Kevin Durant otišao u Dubse. Ili kao James Harden nakon što je dobio kontrolu nad Rocketsima. Irvingov najveći idol i igrač kojeg je nebrojeno puta molio za savjete, uključujući i savjet kako koegzistirati s LeBronom, ipak je Kobe Bryant, koji se nakon tri osvojena naslova otarasio Shaqa (i Shaq Kobeja, da se razumijemo) čime su Lakersi postali u potpunosti njegova momčad.

Irvingovo nezadovoljstvo je samim tim ekstenzija njegova ega, u suštini je sebično i dječje i pretpostavlja vlastitu veličinu uspjesima momčadi. Ono je ne samo izdaja ekipe, nego i izdaja svetog načina na koji bi se košarka trebala igrati. Tako će vas bar uvjeravati LeBronove pristaše. Bilo to tako ili ne činjenica je jedna – Cleveland je bez LeBrona bio ekipa koja ne može spojiti dvije pobjede. Zanemarimo na trenutak rascjepkanu i disfunkcionalnu momčad koja je igrala na obalama rijeke Cuyahoga prije nego se James vratio sa svog odmora u South Beachu čisto zato jer je Irving tada bio nepotpun i nezreo igrač. Nakon LeBronova povratka, Cavsi u utakmicama u kojima nije igrao imaju omjer 5-21. Suparnici su ih gazili tijekom doigravanja kad bi James sjeo pa su Cavsi u 61 minutu koliko je LeBron prosjedio ostvarili -30 poena.

Brian Windhorst, LeBronova novinarska sjena, na Tviši je nekidan objavio kako određeni pojedinci u ligi ne vide Irvinga kao igrača Kobeovih kvaliteta, već više kao čovjeka tipa Stephona Marburyja. Direktna je to aluzija na Starburyjevu propast nakon što je napustio Timberwolvese i Kevina Garnetta s kojim se klao oko uloge alfa mužjaka u toj momčadi.

Iskreno, usporedba je malčice prebrutalna, jer je Kyrie ipak talentiraniji i pametniji igrač od Marburya, ali složio bih se s time da se s Kobeom ne može uspoređivati, a kamoli staviti u istu rečenicu. Irving je ekstremno talentiran scorer, ali nema ni blizu eleganciju i raznovrsnost kakvu je imao Bryant, a u ostalim segmentima igre mu je toliko inferioran da o njima ne treba ni pričati. Kobe je ipak bio fantastičan defanzivni igrač bar jedan dio svoje karijere, dok je Irving u najboljem slučaju goli prosjek. Možda je malo nepravedno uspoređivati Irvinga s jednim od 15 najboljih i 5 najikonskijih igrača svih vremena jer će gotovo svi aktivni igrači biti poraženi u toj usporedbi, ali čak i da ga stavimo u aktualni kontekst nisam siguran da bi Kyrie u njemu dobro prošao.

Cavsi su, usprkos trima uzastopnim finalima, disfunkcionalna momčad. Duboko disfunkcionalna momčad. Toliko disfunkcionalna da bi svatko normalan pobjegao

Irving je zasigurno po talentu top 15 igrač lige u ovom trenutku (a tu je negdje i po učinku, iako se može još razvijati), što bi samo po sebi značilo da zaslužuje imati franšizu u kojoj će biti head honcho, the boss, veliki šef. No, kakva će to franšiza biti ukoliko se ne udruži s boljim čovjekom od sebe? Talentirani scorer koji fantastično rješava ISO situacije nije kamen temeljac ekipe koja može napasti naslov – što je pokazao Russ Westbrook ove godine, s tim da je Russ i polivalentniji i bolji igrač od Irvinga. Ukoliko Kyrie pošto-poto želi imati svoju franšizu, mora mu biti jasno da će ta franšiza proživljavati slične trenutke kao Bullsi ove godine s Jimmyem Butlerom kao jedinim kvalitetnim igračem ili Sacramento s DeMarcusom Cousinsom svih ovih godina.

Kyrie nije igrač – bar ne sad, a mislim da neće nikada ni biti – koji može nositi momčad do naslova kao prva opcija. Ne znam ni može li biti igrač koji će lošu momčad nositi do playoffa, kao što je Wes napravio ove godine s Oklahomom, Kobe sredinom 2000-ih s Lakersima, Alan Iverson sa Sixersima ili LeBron s Cavsima kad su mu u petorci startali Saša Pavlović i Drew Gooden.

Usprkos tome LeBronov kamp se duboko nada kako će ova priča zaživjeti kao glavni narativ, jer ona prikazuje Irvinga kao sebičnog igrača kojemu je dosadilo igrati u sjeni jednoga od najvećih svih vremena te portretira LeBrona kao izdanu veličinu koje Kyrie nikada nije ni bio dostojan. Priča je to koja bi isprala bilo kakvu krivicu s imena i LeBrona Jamesa i Cleveland Cavaliersa.

Druga priča, koju uglavnom plasiraju ljudi iz Irvingova tabora, je kako je Kyrieju dozlogrdilo. Cavsi su, usprkos trima uzastopnim finalima, disfunkcionalna momčad. Duboko disfunkcionalna momčad. Toliko disfunkcionalna da bi svatko normalan pobjegao.

Najbolje se to vidjelo kada je David Griffin praktički bio prisiljen dati ostavku jer se “vizija budućnosti njega i vlasnika Dana Gilberta jednostavno nije preklapala”. Griffin je s pozicije generalnog menadžera de facto udaljen na dan kada je ušao u pregovore s kampom Jimmyja Butlera o prelasku u Cleveland. Neki Clevelandovi igrači, među kojima se zasigurno nalazio i Kyrie Irving, upozorili su Butlera da ne dolazi u Ohio jer u momčadi vlada rasulo i postoji realna mogućnost da se ekipa raspadne. Neki novinari, poput Sama Amica, upregnuli su se u Clevelandovu PR mašineriju i tvrdili kako su te priče izmišljene, ali čini se kako nije bilo tako. Da franšiza funkcionira kao 60-godišnji kurac prije izuma viagre, sporadično i nasumično i ne baš dobro, potvrdio je i intervju s Chaunceyem Billupsom, koji je brzinski odustao od namjere da postane novi GM Cavsa. Legenda Pistonsa odustala je od posla jer se nije mogla dogovoriti s Danom Gilbertom oko love, ali upućeni tvrde kako je to napravio zato jer Gilbert planira razmontirati momčad koja ga košta masu para otkako je ušla u debeli luksuzni porez.

Priča iz Irvingova tabora kaže kako treba napustiti brod koji tone, pri čemu i ne toliko suptilno, ali i dalje ne izrijekom, za izbužan čamac krivi ponajprije jednog čovjeka – LeBrona Jamesa. Jer LeBron je taj koji je poslao Andrewa Wigginsa u Minny u zamjenu za Lovea. LeBron je taj koji iz godine u godinu namješta prebogate ugovore svojim kompićima. LeBron je taj čovjek koji ima agenta čiji igrači stižu u Cleveland na lopate. LeBron je taj kojeg se mora pitati za svaki potez uprave. LeBron je doveo Cavse u financijske probleme, LeBron je odgovoran za to što nemaju manevarskog prostora povući poteze koji bi ih doveli al pari s Warriorsima,

LeBron, LeBron, LeBron… Spasitelj?

Možda, donio je Clevelandu taj naslov nakon godina i godina patnje. Ali kakav to spasitelj uništava budućnost? Kyrie Irving može s čežnjom u srcu gledati prema Wigginsu koji će ove sezone igrati s Karl-Anthonyjem Townsom i Jimmyjem Butlerom. Može ljubomorno škicati prema Philadelphiji koja ima četiri igrača birana visokim pickovima na draftu i koja ima svijetlu budućnost pred sobom. Ili prema Bucksima koji su zgrabili Giannisa Antetokounmpa i još hrpu kvalitetnih igrača koji ne bacaju sjenu. Za razliku od LeBrona. LeBrona koji ga je zasjenio, ali koji je pri tom i upropastio bilo kakvu budućnost Clevelanda koji nikada neće biti Irvingova momčad. LeBrona koji je upropastio bilo kakvu budućnost Clevelanda, ali koji je pritom sebi ostavio prostor da ne bude dio te budućnosti te nije potpisao dugoročni ugovor s Cavsima?

I što bi sad Kyrie trebao napraviti, pričaju priču iz njegovog tabora, igrati u Cavsima koje je sastavio LeBron, nakrcao ih svojih prijateljima koji i nisu nekakav vrh košarke i gledati njega kako odlazi igrati za Lakerse čije je utakmice Summer Leaguea gledao posljednjih dana? Nema šanse. Svatko normalan će vidjeti, kada se priča ispriča na ovaj način, da Kyrie ima pravo biti nezadovoljan i kako je odlazak iz Cavsa zapravo jedino logično rješenje za njega.

Fora s oba narativa je da nisu međusobno isključiva.

Isprepliću se poput grana bršljana na pročelju neke stare kuće, sve dok ne postanu toliko isprepleteni da je nemoguće pogoditi iz kojeg korijena dolaze bez da ih se satima i satima ne raspetljava. Ne kažem da istina leži na pola puta, ali sigurno je da i jedne i druge priče ima u njoj. Kao i nekih drugih priča koje nisu objelodanjene ovog tjedna. Prisjetimo se, prije mjesec dana je Irving hvalio LeBrona riječima rezerviranim za najveće fanove, sada krivnju za svoj odlazak svaljuje na LeBrona. James se s druge strane pravi uvrijeđenim i izdanim, pri čemu pere ruke od pozicije koju je zauzeo (neki će reći s pravom) u Clevelandu u kojem je postao važniji i od trenera i od vlasnika.

Čuli smo dvije činjenice – Kyrie želi otići i Kyrie je nezadovoljan. Čuli smo i dvije priče, svaku iz pojedinog tabora. Koju ćete prihvatiti ostaje na vama – jeste li Irvingov fan, LeBronov fan, Kyriejev hejter, Jamesov hejter, čija priča više pije vodu, kako vam drago.

Jedno je sigurno, toliko sigurno da bih to mogao  nazvati činjenicom – u Clevelandu više ništa neće biti isto. Kyrie možda ne ode ekspresno jer se Cavsi nadaju nerealno visokom ulovu za igrača koji je najavio da odlazi, ali mislim da neće ostati do kraja ljeta. Za LeBrona bih prije dva mjeseca stavio ruku u vatru kako neće više nikada otići iz Clevelanda kako ne bi dodatno narušio svoj legacy, ali nakon ovog ljeta, nakon poteza vlasnika Dana Gilberta koji očito ima ego veći od Antarktika, nakon čitavog fijaska s Griffinom ne bih se zakleo da neće dogodine odlepršati.

Koja god činjenica se dogodi, nema sumnje da će se o njoj isprepletati priče i priče, kao bršljan koji puže po sve ruševnijoj fasadi Cleveland Cavaliersa.