Čovjek koji je buljio u ekran

Čelični Joe

U NFL-u nitko nije neuništiv, pa čak ni on

U životu nije postigao touchdown. Nema nijednu uhvaćenu loptu, nema ni jarda probijanja. Broj sackova – nula. Broj presječenih lopti – nula. Unatoč tome što nema statistike koja bi valorizirala njegov učinak, konsenzus u NFL-u postoji – Joe Thomas je jedan od najboljih igrača footballa u posljednjih 10 godina.

Stasiti ofenzivni tackle bio je jedna od rijetkih svijetlih točaka u tvornici tuge poznatoj pod imenom Cleveland Browns. Zapravo bismo mogli reći i jedina. Visoki pickovi Brownsa pokazali su zastrašujući nedostatak talenta i/ili sposobnosti da zdravo hendlaju život,* no Thomas se odbio uklopiti u sivilo ostatka momčadi.

*Josh Gordon i Johnny Manziel bi komotno mogli imati sitcom u kojem bi Charlie Sheen glumio sebe i bio najstabilnija ličnost u seriji.

Oni koji poznaju nekadašnjeg trećeg picka drafta nisu time začuđeni. Premda nije najveći (što sa 201cm i 140 kilograma dovoljno govori o smjeru u kojem je NFL otišao), premda nije najbrži, premda nije ni najsnažniji ni najeksplozivniji, Joe Thomas je definitivno najinteligentniji tackle svoje generacije. Njegova pametna igra najviše se očituje u postavljanju prema svojim suparnicima, u načinu na koji koristi kutove da primjeni što veću silu na protivnika ili da iskoristi njihove tendencije protiv njih samih. Gledati Joea Thomasa kako se sudara s drugima je gledati iščašen ples u kojem pamtite korake svog partnera ne zato da biste s njim otplesali zahtjevnu figuru, nego da biste ga oborili na tlo i posramili ga.

Ples je to koji ne zahtijeva samo osjećaj za ritam i instinkt. On zahtijeva pažljivu, studioznu pripremu, u čemu Thomasu nema premca u ligi. Poziciju startera u rookie sezoni izborio je tako što se na prvom treningu pojavio s notesom u koji je zapisivao sve što je mogao, od savjeta trenera do tendencija svojih protivnika.

“Najbolji igrači imaju svoje patentirane poteze. Kada se lomi, obično će posegnuti za njima. Ako ih znam prepoznati, mogu se za njih pripremiti i zaustaviti ih”, objasnio je Thomas jednom prilikom. Filozofija je to koja pomalo podsjeća na slavnog centra Celticsa Billa Russella, koji je suparnicima dopuštao da zabiju dva ili tri šuta preko njega da bi na kraju utakmice znao kako će odabrati upravo taj potez kojim su ranije zabijali samo da bi ih taj put dočekao svojom velikom šapom i zalijepio im bananu.

Pozicija lijevog tacklea postala je premija u NFL-u u posljednjih 15 godina tijekom kojih se, zbog brojnih promjena u pravilima, igra otvorila i iz zatvorenog, grind-it-out footballa pretvorila u napadački spektakl u kojem quarterbackovi redovito prebacuju 4.000 jardi bacanja u sezoni. Kako biste imali kvalitetan zračni napad, morate imati i liniju koja će bacaču dati dovoljno vremena da zafitilji loptu niz teren, a lijevi tackle je najodgovornija pozicija u liniji jer najčešće štiti tzv. slijepu stranu QB-a – dešnjaci se uvijek otvaraju u desno i često ne vide tko im dolazi s lijeve strane. Defenzivni koordinatori stoga često šalju svoje najbolje pass rushere, ili dizajniraju blitzeve upravo s lijeve strane, zbog čega left tackle poziciju okupiraju najdarovitiji linijaši.

Promjena napadačke paradigme omogućila je znatan porast vrijednosti left tackleova pa su ekipe na njih počele trošiti visoke pickove i gomile novca. U takvoj situaciji, u kojoj je zajedno s uloženim kapitalom i odgovornost pozicije višestruko porasla, Joe Thomas postao je najbolji čovjek u poslu.

U svoj je prvi Pro Bowl ušao odmah u rookie godini – u kojoj bi sasvim sigurno postao prvi linijaš s osvojenom nagradom za rookieja godine da u istoj sezoni Adrian Peterson nije zapalio ligu s 12 touchdowna i preko 1.300 jardi probijanja. Više nikada nije propustio Pro Bowl. Čak je sedam puta bio u najboljoj momčadi lige, još dvaput u drugoj najboljoj. Otvarao je prostor za probijanja, štitio sve te puste nesretnike koji su završili na poziciji QB-a u Clevelandu, ali ono što je još važnije, tijekom čitave karijere nije njurgao, nije ljuljao brod, nije pljuvao po suigračima ni radio primadona sranja. Budući član Kuće slavnih ostavio je karijeru momčadi koja je tijekom njegovog boravka imala samo jednu sezonu s preko 50 posto pobjeda, njegovu prvu, te je u tom periodu skupila 48 pobjeda uz 119 poraza. Unatoč tom nevjerojatnom nizu razočaranja, unatoč tome da su lani jedva ušićarili jednu pobjedu, Thomas je svoju odanost dokazao pred početak sezone kada je izjavio kako smatra da franšiza ide u pravom smjeru.

“Ja sam samo tip koji se pokušava svaki dan pojaviti i odraditi svoj posao”

Naravno, bio je to samo PR potez igrača koji je među suigračima želio očuvati dobru atmosferu i koji im nije u lice želio reći kako je 80 posto njih, igrački gledano, čisti škart. Brownsi su upisali sedam poraza iz sedam utakmica, a taj niz će se sasvim sigurno nastaviti te bi lako mogli završiti sezonu s nulom.

U nastavku sezone bit će im još teže. Prvi put u 11 godina moraju igrati bez Joea Thomasa.

Korpulentni tackle ove je godine postao prvi igrač u povijesti koji je odigrao 10.000 akcija zaredom. U sportu u kojem su ozlijede česte kao štandovi s fritulama za Božić, Thomas ne da nije propustio utakmicu – nije propustio jednu jedinu akciju otkako je ušao u ligu.

“Ja sam samo tip koji se pokušava svaki dan pojaviti i odraditi svoj posao”, objasnio je svoju predanost footballu koji je igrao bolnih koljena, gripozan i fibrozan, prehlađen i bolestan, umoran od poraza i svakodnevnice, ali uvijek posvećen.

Unatoč tome što je i sam pridonio mačo kulturi footballa, slavljenju igrača koji igraju usprkos ozljedama koje im mogu osakatiti budućnost, Thomas je svjestan kako je igranje ovog sporta krajnje nezdravo, te kako je liga napravila mnoga zla.

“Alzheimer, demencija, promjene raspoloženja i suicidi, to je ono sa čime se NFL igrači suočavaju. Depresija. Lou Gherigova bolest. To su posljedice oštećenja mozga. To su zastrašujuće stvari, ali ne mogu o njima brinuti. To je profesija koju sam ranije odabrao i šteta je već počinjena”, izjavio je nakon prošle sezone kada se javnosti požalio kako se sve više suočava s problemima u kratkotrajnom pamćenju, dodajući kako je spreman prihvatiti rizike kako bi svojoj obitelji osigurao mirnu financijsku budućnost.

Nažalost, nitko nije od čelika, pa tako ni Iron Joe. Thomas se nakon 10.363 odigrane akcije zaredom u bolnom grču srušio na travu stadiona FirstEnergy. Lijevi triceps je otišao. Sezona je završena.

“Realist sam, znao sam da će ovaj dan doći, bilo zbog ovoga, bilo zbog toga što će se kvaliteta moje igre pogoršati. Ovo je nasilna igra i ozljede se događaju. Žao mi je što se dogodilo u sedmom tjednu sezone jer sam želio biti na terenu i pomoći svojoj ekipi”, izjavio je nedugo nakon dijagnoze.

Joe Thomas je radnik, jedan od onih ljudi koji se ponosi svojim radom, koji u njemu pronalazi smisao. Ne znamo kad će se vratiti na teren, ni u kakvom stanju. Hoće li biti onaj stari ili će se vratiti na 70 posto svojih mogućnosti, što je čest slučaj s 30-godišnjim rekonvalescentima. Nije bitno. Joe Thomas je odradio svoj posao. Odluči li okončati karijeru ovog trenutka, umoran od poraza i od odigranih akcija, nitko ne može osporiti kako je na svojoj poziciji, kvragu, kako je u konkurenciji igrača na svim mogućim pozicijama, bio jedan od najvećih.