Književna remek-djela, učili su nas u školi, obično se bave vječnim temama. Ljubav, moral, društveni odnosi, umjetnost; što smo, tko smo, kuda idemo i sve ostale stvari koje nas okupiraju i kao vrstu i kao pojedince u njoj, to su stvari od kojih su sazdane velike, prašnjave i cijenjene knjige.
Jedna od njih se, iako vam to u školi možda neće reći, bavi košarkom. The Breaks Of The Game osvajača Pulitzerove nagrade Davida Halberstama je remek-djelo književnosti i vjerojatno najbolja knjiga napisana o najboljoj igri na svijetu. U njoj Halberstam ulazi duboko pod kožu momčadi koja je dvije godine ranije osvojila naslov te, između ostalog, opisuje kako se raspala u oblaku mržnje, zavisti, neuklopljenosti, rasizma i ozljeda.
Halberstam je usputno najbolje ilustrirao koliko je zapravo teško osvojiti naslov u ligi koja je tada imala još manje restrikcija i u kojoj je konkurencija bila slabija nego danas. Jedna ozljeda, jedna loše odigrana utakmica, pa čak i jedna lopta mogu napraviti razliku između prvaka i gubitnika.
Golden State Warriorsi bi to mogli saznati ove godine, drugi put za redom.
Golden State je iskoristio jedinstvenu priliku u povijesti NBA lige kako bi kreirao super-momčad. Ogroman porast salary capa zbog novog TV ugovora omogućio je i talentom najbogatijim momčadima da potpišu igrače koji zaslužuju maksimalni ugovor. Usprkos tome što propovjednici kolektivnog ugovora veličaju njegovu sposobnost da regulira izjednačenost u ligi, ovaj put je upravo salary cap prouzročio situaciju u kojoj je ekipa koja je bila na korak od osvajanja naslova potpisala top pet igrača lige i pri tom zadržala srž momčadi netaknutom.
Steph Curry potpisao je svoj drugi ugovor, onaj koji ne ovisi o rookie skali, kada je salary cap bio svega 60,51 milijuna dolara. Potpisao ga je za bagatelu, jer je imao problema s gležnjevima i još nije bio Steph Curry. U međuvremenu je salary cap narastao na 94,14 milijuna dolara, Curry je postao transcendentalan igrač kakvog nikada prije nismo imali prilike gledati, Dubsi su produžili za relativno male pare ugovore sa savršenim sidekickom Klayom Thompsonom* i top 3 defenzivcem čitave lige Draymondom Greenom, riješili su se čitave niske igrača koji su im pomogli da osvoje titulu i onda odradili najkontroverzniji potpis u predsezoni otkako je LeBron odveo svoje talente do Južne Plaže.
*Klay nije izgledao kao savršena druga/treća violina prije 2015. godine. Warriorsi su godinu ranije ozbiljno razmišljali da ga zapakiraju s pickom prve runde i Davidom Leejem i zamijene s Wolvesima za Kevina Lovea i Kevina Martina. Warriorsi bi možda i pristali na trejd, osobno sam mislio da su debili što odugovlače, ali Jerry West im je, u ulozi savjetnika, naložio da odjebu Wolvese. Po tko zna koji put je The Logo pokazao da je miljama ispred nas smrtnika. Warriorsi s Loveom, a bez Thompsona, ne bi mogli igrati tip košarke kakav su igrali zadnje dvije godine.
Dolazak Kevina Duranta u Dubse je rijetko koga iznenadio, ali je mnogima ostavio gorak okus u ustima. Baš kao i LeBronov odlazak u Miami te udruživanje s Dwyaneom Wadeom i Chrisom Boshom, imao je iste posljedice – ljudi su preispitivali odanost igrača prema klubu, dovodili u pitanje njegovu ostavštinu, vrijeđali ga jer je izabrao lakši put i spaljivali njegove dresove. No kada maknemo te prve, mahom emocionalne reakcije, Durantov prelazak u Oakland imao je dvije ozbiljne posljedice. Prva je ubacivanje tzv. Kevin Durant pravila u novi kolektivni ugovor, pravila koje olakšava momčadima koje su draftirale igrača i odgajale ga kroz najmanje osam godina da ga potpišu za više love od ostalih klubova. Druga je što je NBA sezona 2016./17. bila riješena i prije nego što je počela. Nikada nismo imali momčad s četiri All-Star igrača – od čega su dva nesumnjivo u top pet, a jedan na rubu top deset igrača lige – i koja je samo zahvaljujući enormnoj gluposti, nezaliječenoj ozljedi i nenadmašnoj igri suparnika godinu ranije ispustila naslov iz ruku. Golden State Warriorsi su osvojili prsten i prije nego što je prva akcija sezone odigrana. Tako se bar činilo.
Jedan nesretni pad Gruzijca koji izgleda kao švercer paprika mogao bi uzrokovati domino efekt koji će se odraziti na čitavu ligu
David Halberstam je u svojoj knjizi pokazao koliko malo treba da se stvari uruše. Ozljeda Kevina Duranta nakon nesretnog pada Zaze Pačulije dobrano je poljuljala zlatni toranj s kojeg su Warriorsi gledali u prsten. Posljednje vijesti kažu kako ga neće biti samo mjesec dana, ali znate i sami kako to ide s ozljedama koljena – ne samo da ih je lako obnoviti, nego sa sobom vuku i pregršt drugih ozljeda; počnete se previše oslanjati na drugu nogu pa ode drugo koljeno, pa ode kuk, pa ode lumbalni dio kralježnice, pa karijera ode kvragu. Da ne govorimo o istegnućima zadnje lože, koja se gotovo uvijek jave kada igrač zbog koljena na dulji period izbiva s terena, i o nesigurnosti koja se usadi u čovjeka nakon tako nezgodne ozljede.
Vrati li se Durant na vrijeme za doigravanje – a iskreno se nadam da hoće, jer je, bez obzira koliko željeli da ne osvoji naslov, velika šteta ne gledati takvog umjetnika kako predvodi jednu od najtalentiranijih momčadi u povijesti lige kroz playoff – i bude li makar na 80 posto svojih mogućnosti, možete zaboraviti ovaj tekst. Dubsi opet postaju prvi i debeli favoriti za osvajanje naslova. Ne vrati li se, Steve Kerr i njegova družina morat će opako kemijati da se opet pozicioniraju na mjesto favorita.
Durantova uloga u Warriorsima brzo se iskristalizirala nakon svega par tjedana pronalaženja optimalne taktike kroz metodu pokušaja i pogrešaka. Njegova uloga sekundarnog kreatora kroz triple-threat i prvog egzekutora ekipe sjela mu je kao prsten na Frodovu ruku. Zvuči suludo, ali Dubsi su s Durantom tijekom regularne sezone bili efikasniji nego lanjska ekipa koja je postavila rekord po broju pobjeda. Njihove startne postave imale su net rating od nevjerojatnih 23.1, koji se penjao na fantastičnih 23.9 kada su igrali u niskim postavama s Greenom na petici i KD-em na četvorci. To su najbolji omjeri za petorke koje su odigrale preko 200 minuta zajedno, i to debelo. Sljedeća najbolja postava je ona Clippersa sa DeAndreom, Paulom, Blakeom, Mbah a Mouteom i onim prekrasnim šupkom iz Dukea koja ima net rating od 15.6. Drastična razlika.
Za ljude koje pretjerano ne zanima statistika, dovoljno je reći da su Dubsi s Durantom na parketu bili daleko najbolji napad lige, dok su s njim izvan terena padali negdje na deseto mjesto, što je razlika otprilike između Riley Reid i, ne znam, Alette Ocean. Obrana nije toliko patila što se tiče čiste statističke efikasnosti, ali jasno je koliko je fleksibilnosti Durant osigurao svom treneru što se taktičkih varijanti tiče.
Zbog njegovih dugih ruku i sposobnosti da sasvim solidno zatvara reket, nečega u čemu je drastično napredovao u zadnje dvije godine, Dubsi mogu igrati sa niskim postavama bez da puno pate u defenzivi. Bez njega na tom kraju terena stvari odlaze nizbrdo jer čak ni sa potpisom Matta Barnesa, koji sa svojih 36 godina u guzici i ne može toliko puno igrati, Warriorsi ne mogu skrpati nisku postavu čija će inferiornost u skok igri biti kompenzirana efikasnošću u napadu. Samim time morat će igrati s tradicionalno visokim postavama, pri čemu će ih ubijati najveći deficit koji može postojati u košarci – manjak talenta. Svaka čast Zazi Pachuliji i Javaleu McGeeju, ali teško se može do naslova s ekipom u kojoj njih dvojica igraju značajnu ulogu.
Tako zapravo odgovaramo na dosta često pitanje postavljeno ovih dana – zašto se Warriorsi jednostavno ne vrate na ono što su igrali lani? Zato jer ne mogu. Nemaju igračkog kadra.
Kako bi potpisali Kevina Duranta, Warriorsi su se morali odreći niza igrača. Čovjek koji im najviše fali je definitivno Harrison Barnes, igrač koji po egzekuciji nije ni blizu Kevinu Durantu, ali koji im je osiguravao maloprije opisanu taktičku fleksibilnost. Kada već nema njega, bilo bi dobro da imaju Andriju Boguta kako bi začepili reket kvalitetnim tradicionalnim centrom, ali i on je otišao pa-pa. Nema više ni Festusa Ezelija, Moa Speightsa i Leandra Barbose – dakle, petorice igrača koji su sudjelovali u 13 različitih postava Warriorsa s najviše minuta prošle sezone. Povratak na staro je nemoguć.
Problemi se nameću sami od sebe. Deficit talenta nije toliko izražen i sasvim sigurno će se pokrpati do kraja regularne sezone, što je i normalno kad u ekipi imate tri All-Star igrača, ali taktički gledano će Warriorsi imati puno više glavobolja.
Ne vrati li se Durant na vrijeme, Dubsi će imati ogromnih problema s ekipama koje imaju talentirane centarske linije – pri čemu prvenstveno mislim na San Antonio, koji ih može uništiti osovinom Gasol-Aldridge. To će biti posebno bolno nađu li se ove dvije ekipe u nekoj fazi doigravanja, ali moglo bi biti bolno i u regularnoj sezoni. S obzirom na to da će ove dvije momčadi odlučivati o prvom nositelju Zapada i s obzirom na to da do kraja sezone još dvaput igraju međusobno, jasno je zašto su direktne pobjede kontra rivala toliko bitne. Na papiru se ne čini da je razlika između prvog i drugog nositelja toliko velika, ta jedna utakmica viška u gostima u jednoj seriji nije nesavladivi bauk, ali ove sezone na Zapadu razlika je golema čisto zbog kvalitete konkurencije.
Prvo mjesto vam garantira okršaj sa nedorečenim ekipama poput Mavericksa, Nuggetsa, Blazersa, Kingsa, Wolvesa ili Pelsa (sve još imaju šanse osvojiti to osmo mjesto, iako hahahahaha Kingsi) u prvom krugu, dok drugo znači da idete na puno kvalitetniji, a u slučaju Warriorsa i puno napižđeniji Thunder. Prvo mjesto vam u drugom krugu donosi vjerojatni okršaj s i dalje neposloženim Clippersima ili sa vrlo solidnim, ali ne i zastrašujućim Jazzom, dok vam drugo donosi okršaj ili protiv odličnih Rocketsa ili protiv Grizzliesa, koji kontra Warriorsa imaju već spomenuti centarski mismatch*. Prvo mjesto nije baš šetnja po sunčanoj aleji u toplo proljetno popodne, ali nije ni daleko od toga. Drugo je poprilično zajeban kurs u poprilično zajebanoj epizodi Ninja ratnika koja lako može dovesti do sramotnog proklizavanja i padanja u blatnu vodu poraza.
*Vjerujem da će sve ekipe u top šest zadržati trenutni poredak ukoliko ne dođe do daljnjih ozljeda ključnih igrača.
Četiri utakmice odigrane bez Duranta pokazale su oba smjera u kojima sezona može krenuti.
Dva poraza, dvije pobjede. Utakmice u kojima Splash Brotherse nije išao vanjski šut su lakoćom gubili. Utakmice u kojima su imali makar jednu nadnaravnu četvrtinu, a takve smo navikli gledati s njihove strane, su dobili. Ono što se moglo primijetiti na tom malom uzorku je da ekipe puno lakše zatvaraju njihovu tricu sad kad nema Duranta, da zbog toga otvaraju jako puno mid-range šutova, što su Warriorsi dobro iskoristili u zadnjoj utakmici protiv Hawksa kada su konačno primijetili taj trend, te da imaju ogromne probleme u skoku. Još moramo vidjeti kako će se suparnici prilagođavati Warriorsima sada kada nema Duranta i kako će Warriorsi kontrirati tim prilagodbama. Uzorak je trenutno premali da bi se iz njega ekstrapolirao ostatak sezone, ali neke manjkavosti su očigledne.
Glavni problem Warriorsa je što je ovo možda i posljednja sezona u kojoj će biti ovako veliki favoriti za naslov. Nitko ne zna što će Durant napraviti sa svojim ugovorom, iz kojeg može izaći sljedeće sezone*; nitko ne zna hoće li Curry uzeti 200+ milijuna dolara, koliko može dobiti maksimalnim ugovorom. Ukoliko obojica ostanu u Oaklandu, lako je moguće da će se ekipa raspasti. Jasno, osovina Curry-Durant-Klay-Green ostaje zajedno, ali glavni bi role-playeri poput Andrea Iguodale i Shauna Livingstona mogli napustiti ekipu u potrazi za posljednjim velikim ugovorom karijere.
*Generalni menadžer Golden Statea Bob Myers je prije tri dana rekao kako Curry i Durant više zarađuju od sponzorskih ugovora nego od basketa, pa im je igra za GSW samo hobi. Zvuči smiješno, ali je istovremeno em istina, em nagovještaj manevra kojim bi mogao ovaj dvojac nagovoriti da sljedeće godine potpišu za manje para kako bi zadržali družinu na okupu.
Warriorsi bi tako trebali krpati momčad mladim igračima koje tek treba razviti i koji će biti izabrani kasnim pickovima na draftu, poput nelošeg rookieja Patricka McCawa, ili isluženim veteranima poput McGeeja, Barnesa i Davida Westa, koji s razlogom igraju za veteranski minimum. Osovina ove četvorke je, naravno, dovoljna da ih uvijek stavi u poziciju favorita, ali ne tako uvjerljivih favorita kao pred početak ove sezone. Salary cap to više nikad neće omogućiti.
Tako to ide. Breaks of the game.
Jedan nesretni pad Gruzijca koji izgleda kao švercer paprika mogao bi uzrokovati domino efekt koji će se odraziti na čitavu ligu. Ozljeda Duranta pokazala je kako nekad i najbolje skrojeni planovi mogu propasti. Njihov još nije, ali je ozbiljno uzdrman. Pred prerano okrunjene šampione sada je postavljen velik izazov. Prilagoditi se ili skliznuti s vrha. To im je jedina opcija. Uz držanje figa toliko čvrsto da im prsti pobijele.
Pridružit ću im se. Ne zato jer želim da GSW osvoji naslov, nego zato jer želim gledati najbolje igrače kako igraju najbolju košarku. Doigravanje bez spremnog Kevina Duranta bilo bi kao grah bez suhog mesa – i dalje sjajno, ali ne i sami vrh košarkaške gastronomije.
