Neke ljetne noći u Krivom Putu, pijan od viskija popijenog na prazan želudac, sigurno bih se složio s vama kako je Dan Marino mogao biti najbolji QB svih vremena da su mu Dolphinsi u 17 godina bar jednom složili momčad koja nije bila sastavljena od čistog škarta. Alkohol ne bi bio potreban da ozbiljno kimnem na veličinu Joea Montane, savršenog sistemskog quarterbacka u sustavu Billa Walsha, čovjeka čijoj mirnoći i sposobnosti da podigne razinu igre kada je to bilo najpotrebnije nitko nije mogao parirati. Jednako bih tako priznao veličinu Peytona Manninga, kojega je prirodni talent, željezna volja, snaga i preciznost bacanja te inteligencija koja se ispoljavala u gotovo vještičjem predviđanju tendencija protivničkih obrana pretvorio u najkompletnijeg QB-a svih vremena.

Od jučer više nema rasprave.

Krenete li me uvlačiti u razgovor bezobrazno ću vam staviti prst na usta i glasno reći “šššššššššššššš.” Tom Brady je najveći quarterback svih vremena.

Zadnja je utakmica bila više od još jednog ulaska u Super Bowl. Ona je bila podvlačenje crte

Nema nikakve sumnje kako me se može optužiti da patim od ‘recency biasa‘, odnosno kognitivne pristranosti koja više valorizira stvari koje su se dogodile nedavno od onoga što se dogodilo prije nekog vremena. Tom Brady je imao boljih i važnijih utakmica od trijumfa protiv Jacksonville Jaguarsa u finalu AFC konferencije, ali ovdje se ne radi o jednoj utakmici koliko o akumulaciji nevjerojatnih pothvata jednog čovjeka. Pobjeda nad Jagsima je proverbijalna kap koja je prelila čašu.

Naravno, Brady je već godinama za mnoge bio najbolji QB svih vremena, ali o njegovom se statusu moglo raspravljati. Zadnjom utakmicom za mene je došao do jordanovskog statusa kojeg se definitivno može propitivati, ali na čije se propitivanje (još uvijek) na kraju odmahne rukom.

New England Patriotsi ušli su u utakmicu kao izraziti favoriti protiv limitirane momčadi koja je imala velike upitnike na napadačkoj strani lopte i koju je rijetko tko doživljavao ozbiljno unatoč tome što su tjedan ranije dobili moćni Pittsburgh u gostima u izrazito ofenzivnom dvoboju. Jaguarsi su iskoristili situaciju u kojoj nisu osjećali nikakav pritisak i poveli 14-3 pred kraj prvog poluvremena.

Sve im je išlo na ruku. Najbolja obrana protiv dodavanja u čitavoj ligi bez problema je šamarala Patse na sve tri razine. Man-to-man pokrivanje sa safetyjem i linebackerima koji su duplirali najboljeg hvatača Patriotsa Roba Gronkowskog izluđivalo je Toma Bradyja. Jaguarsi su žrtvovali čovjeka kako bi pokrili gorostasnog tight enda, svjesni da imaju najbržu obranu lige što je omogućavalo njihovim cornerima da stoje blizu linije razdvajanja i istovremeno pokrivanju kratke pasove u flat, znajući jako dobro da imaju okretnosti i force da se odlijepe i isprate svog igrača odluči li se on na neku dulju rutu. Naravno, takav sistem ne bi vrijedio ni pišljiva boba da Jaguarsi nisu imali pravi kriptonit za Bradyja, nešto što ga je skupo koštalo u dva Super Bowla koja je izgubio – defenzivnu liniju koja je mogla urušavati pocket i stvarati pritisak na QB-a samo sa četvoricom, bez pomoći blitzera.

Kroz prvih 25 minuta utakmice gledali smo besprijekornu igru Jaguarsa u obrani.

Iskreno, to me nije pretjerano iznenadilo, a vjerujem da u tome nisam bio usamljen. Jaguarsi su kroz sezonu pokazali da su sposobni zatvoriti većinu jednodimenzionalnih napada lige, što Patriotsi – koji već 10 godina uspješno zamjenjuju nedostatak tradicionalne igre probijanjem brzim tunnel i bubble screenovima – na određeni način jesu.* Pritom im je znatno pomogla neugoda koju je Brady osjećao svaki put kada bi primio loptu – par dana ranije QB Patsa je na treningu zakačio palcem o kacigu Rexa Burkheada, što je prouzročilo duboku posjekotinu koju su liječnici sanirali s 12 šavova. Ne treba ni spominjati kako je ozljeda utjecala na Bradyjevu izvedbu, koliko god on pokušavao umanjiti njen utjecaj.

*Da se odmah razumijemo, Patriotsi svake godine imaju prekrasno dizajniran napad koji ima hrpetinu raznih rješenja, novih opcija, novih shema i konfiguracija no rijetko imaju tradicionalnog RB krkana koji može sam sebi izgraditi jarde kroz kontakt – jedini takav igrač u posljednjih 10 godina (tijekom kojih su samo triput imali probijača s preko 1000 jardi u sezoni) bio je LeGarette Blount, koji ih je prošle sezone natjerao da donekle modificiraju ovu paradigmu.

Izvrsna igra obrane možda nije iznenadila, ali nevjerojatno izdanje obrane Jagsa bogme jest. Blake Bortles bio je nekonzistentan tijekom čitave sezone, iako je napravio drastični korak prema naprijed zahvaljujući balansu kojeg je u momčad doveo rookie RB Leonard Fournette, koji je playcalling Jaguarsa učinio puno nepredvidljivijim u odnosu na prijašnje sezone. Ofenzivna linija se poboljšala i drastično smanjila pritisak koji je Bortles osjećao u ranijem dijelu karijere, a rookie Keelan Cole donekle je anulirao gubitak najboljeg hvatača Allena Robinsona na čitavu sezonu. No, kada se podvuče crta sintagma koja je najbolje opisivala napad Jaguarsa i dalje je bila ‘srednja žalost’.

Nisu tako izgledali kroz prvih 25 minuta. Bortles je bio brutalno precizan sa 13 uzastopnih kompletiranih dodavanja orkestrirajući dva TD napada Jagsa. Obrana Patsa bila je potpuno izgubljena u svim segmentima igre. Krivo su se postavljali, nisu uspijevali generirati nikakav pritisak, gubili su okršaje jedan na jedan i izgledali pogubljeni. Kombinacija svih navedenih faktora dovela nas je do situacije da Jaguarsi vode 14-3 malo manje od dvije i pol minute do kraja prvog poluvremena te orkestriraju još jedan napad koji je izgledao nezaustavljivo. Premda su se Patriotsi vratili iz mrtvih tijekom lanjskog Super Bowla protiv Atlante, s obzirom na okolnosti nije se činilo izgledno da će se oporaviti ako Jaguarsi odu na 21-3.

Srećom po Bradya i družinu, napravili su dvije kazne taman kada su ušli u dio terena na kojem su već mogli početi razmišljati o field goalu. Zabrljali su. Dvije kazne, od kojih je delay of game nakon time outa jedna od najbizarnijih u posljednjih pet godina doigravanja, gurnule su ih izvan zone poena i prisilile na ispucavanje. Pucali su si u nogu. Protiv Toma Bradya ne smijete si pucati u nogu.

Za navijače Patriotsa uslijedilo je 35 minuta drame i živciranja s poznatim ishodom. Po 54. put u karijeri Tom Brady vratio je momčad iz ponora i doveo je do pobjede. Čitavo poluvrijeme odigrao je bez Gronkowskog, koji je pretrpio potres mozga par trenutaka prije poluvremena, protiv najbolje pass obrane lige, s rukom koja je imala 12 šavova, bez ikakve podrške probijača i svejedno je slavio.

Jasno, ostatak momčadi Patriotsa odigrao je jako dobru posljednju četvrtinu jer ne možete pobjeđivati football utakmice bez podrške ostatka momčadi. Pass rusheri su konačno počeli stvarati pritisak na Bortlesa, receiveri su počeli koristiti vertikalne rute protiv cornera Jagsa koji su se udaljili od linije razdvajanja kako bi pokrivali srednje rute koje Brady obožava pa su često ostajali na brisanom prostoru protiv bržih igrača, Danny Amendola je zasjao u svom punom sjaju i kao returner i kao hvatač, ali Brady… Brady je igrao nenadmašno.

Lopte su bile precizne, stavljene u jako uske prozore, bačene pod pritiskom, čas precizno stavljene na tri metra udaljenosti, čas zafitiljene preko 40 jardi niz teren u ruke hvatača koji su ih ili primali u naručje ili izvlačili prekršaje. Ne sjećam se kada je vertikalna igra Patsa bila toliko moćna. Brady nikada nije bio poznat po bacanju bombi, ali sa 40 godina na leđima i sa 12 šavova na palcu pronašao je haubicu u ramenu.

Zadnja je utakmica za mene bila više od još jednog ulaska u Super Bowl, osmog u nevjerojatnoj karijeri. Ona je bila podvlačenje crte. Bez obzira što se dogodilo u najvećoj utakmici sezone ovo što je Brady napravio je… Ostavlja me bez teksta, što baš i nije dobra stvar za kolumnista.

Okej, okej, Montana je bio skuliraniji, Marino i Aaron Rodgers talentiraniji, Unitas revolucionarniji, a Manning kompletniji igrač od Bradyja, ali nitko od njih nije imao ni približno takvu karijeru. Njegova preciznost, smirenost pod pritiskom i posvećenost footballu nemaju premca u povijesti ove igre.

Prema pisanju ESPN-a Brady i Bill Bellichick su ove sezone bili na ratnoj nozi zbog igračeva odnosa s fitness guruom Alexom Guerrerom o kojem QB Patsa, kojem Brady pripisuje većinu zasluga za produljenje karijere, često govori kao o vođi nekakvog kulta. Dvojac glavnih ljudi Patriotsa je, zajedno s vlasnikom franšize Robertom Kraftom, opovrgao veći dio te priče, ali malo tko im je vjerovao. Sada su ga opovrgli na terenu, gdje se pišu najljepši demantiji.

Tko zna koliko će ih još napisati. Super Bowl protiv Philadelphia Eaglesa donosi svoje zamke i svoja pitanja, a igra Patsa nije bila toliko besprijekorna da bi ih stavila u ulogu izrazitog favorita. Svejedno, dok u svojim redovima imaju najboljeg igrača footballa svih vremena Patriotsi imaju pravo sanjati o još jednom naslovu.