Čovjek koji je buljio u ekran

Heroj Philadelphije

Nick Foles odveo je Eaglese do naslova, ali što će sada biti s njim?

Carson Wentz se sjurio prema end zoni Ramsa. U okršaju dvije momčadi sa šampionskim ambicijama Philadelphia Eaglesi pokušavali su upisati svoju 11. pobjedu i ostati u borbi za prednost domaćeg terena kroz doigravanje. Wentz je utrčao s loptom u zadnje polje Los Angelesa, vukući sa sobom igrače domaće momčadi, okrećući rezultat u svoju korist. No, jednom kada se hrpa na tlu end zone razdvojila nije bilo razloga za slavlje. Ne zato što su suci poništili TD zbog holdinga već zato što je par minuta kasnije franšizni quarterback završio u svlačionici.

Sezona je bila gotova za Carsona Wentza, a samim tim bila je gotova za Philadelphia Eaglese. Samo su najfanatičniji navijači Phile, oni čija nadanja nisu bila ukorijenjena u realnost, vjerovali da stvar još nije završena.

Kako su samo bili u pravu.

Posljednja momčad koja je osvojila Super Bowl nakon što joj se ozlijedio startni quarterback bili su New England Patriots, kad su 2001. ostali bez sjajnog Drewa Bledsoea, kojeg je unutarnje krvarenje izbacilo iz stroja odmah na početku sezone. Tom Brady, 199. pick na draftu, je preuzeo kormilo momčadi i do kraja godine se etablirao kao kvalitetan sistemski QB momčadi koja je protivnike uništavala ritmom i sjajnom obranom. Brady je na kraju sezone podigao svoj prvi Lombardijev trofej. Prvi od pet.

Nick Foles je na kraju sezone podigao svoj prvi Lobardijev trofej. Kao i Brady prije 16 godina, iza sebe je imao moćnu obranu koja je sijala strah i trepet, ali tu usporedbe staju. Ono što su Foles i Eaglesi napravili u Super Bowlu LII zaslužuje svoje poglavlje u NFL povijesti, neokaljano bilo kakvim usporedbama.

Tri su glavna razloga zašto su Eaglesi pobijedili u jučerašnjoj utakmici:

3. Nesposobnost New England Patriotsa da obore igrače na otvorenom terenu.

Eaglesi su tijekom čitave utakmice kreirali užasno puno jardi nakon prvog kontakta, prvenstveno kroz probijanja LeGaretta Blounta (koji je osvojio dva Super Bowla zaredom nakon što je lani slavio u dresu Patsa) i Jaya Ajayija*, zbog čega su Patriotsi bili prisiljeni napraviti određene promijene u coverageu i spuštati više igrača na LOS što je posljedično ostavljalo njihove cornere na širokom prostoru, pa su i hvatači Eaglesa počeli ostvarivati ogromne količine jardi nakon prvog kontakta.

* Najdulje Blountovo probijanje bilo je 36, najdulje Ajayievo 26 jardi. U prosjeku su imali 6.4, odnosno 6.3 jarda po pokušaju što jasno pokazuje koliko su Patriotsi bili nesposobni zaustaviti svoje suparnike po zemlji.

To je produljivalo napade Eaglesa, drastično poboljšalo njihove konverzije na trećem pokušaju (10 od 16) i na kraju rezultiralo utakmicom u kojoj Eaglesi nisu poentirali u samo dva svoja napada, u kojoj je srušen rekord za broj osvojenih jardi na jednoj utakmici doigravanja i u kojoj smo vidjeli jedno jedino ispucavanje. I dalje je neshvatljiva odluka Billa Belichicka da junaka Super Bowla L i startnog cornerbacka Malcolma Butlera ostavi na klupi. Butler je kasnije plakao i reporterima priznao kako su Patriotsi “odustali od njega”, no nije ponudio konkretne razloge zašto se to dogodilo. Ne kažem kako bi njegovo prisustvo nužno pomoglo Patriotsima, ali situacija na terenu je bila takva da bi im bilo kakva pomoć dobro došla. Koliko god Super Bowl LII bio spektakl napada toliko je on bio i kataklizma obrane Patsa.

2. Konstantni pritisak na Toma Bradyja

Reakcije nakon pobjede Eaglesa bile su ili prožete emocijama ili napucane klišejima, što je sasvim normalna stvar nakon briljantne utakmice koju smo imali prilike gledati. No, jedan od klišeja koji se provlačio i među navijačima i među stručnim komentatorima nikako ne stoji – Nick Foles NIJE nadigrao Toma Bradyja.

Ta konstatacija u sebi uključuje vrijednosni sud po kojem je Brady podbacio, odnosno po kojem je Foles odigrao bolje, a ni jedna ni druga tvrdnja nisu istinite – obojica su odigrala utakmicu na vrhunskoj razini. Brady je odigrao utakmicu koja je dodatno učvrstila njegov status najboljeg QB-a svih vremena. Napušten u velikoj mjeri od svojih probijača (najveću jardažu ostvarivali su kroz end aroundove i kratke screenove), bez najbolje vertikalne prijetnje nakon što je Brandin Cooks pretrpio potres mozga u ranoj fazi utakmice, Brady je preuzeo teret na svoja 40 godina stara leđa i po tko zna koji put briljirao. Njegovih 505 jardi bacanja su novi rekord doigravanja, a ni tri bačena TD-a nisu loš skor za QB-a u najvećoj utakmici sezone.

Bradyjeva najveća greška dogodila se kada mu je trik bacanje Dannya Amendole za novi prvi down u drugoj četvrtini prošlo kroz ruke (pojedi se, Gisele Bündchen) i posljedično koštalo Patse najmanje tri, a možda i sedam poena, ali možemo li kriviti quarterbacka u njegovim godinama, koji je inače sporiji od hrvatskog pravosuđa i koji na ruci ima veliku posjekotinu, što nije uhvatio ne baš sjajno bačenu loptu koja mu je padala preko glave?

Brady je briljirao, ali nije mu bilo lako.

Phila ga je prisilila da se konstantno kreće po pocketu i izbjegava pritisak koji su stvarali Fletcher Cox i ekipa. Eaglesi su bez problema pobjeđivali svoje jedan-na-jedan dvoboje s ofenzivnim linijašima Patsa, što je značilo da defenzivni koordinator Phile Jim Schwartz može pass rushati samo sa četvoricom i slati dodatnu podršku na hvatače Patsa, prvenstveno Amendolu i Roba Gronkowskog. Brady je toliko dobar da je čak i u takvoj situaciji, sličnoj onoj u Super Bowl okršajima protiv Giantsa u kojima su ga konstantno napadali briljantni igrači poput Justina Tucka, Osija Umenyiore, Michaela Strahana i Jasona Pierre-Paula, izvukao maksimum iz svoje momčadi. No, čak ni on nije mogao briljirati protiv tako moćnog pass rusha kroz čitavu utakmicu.

Niz grešaka u prve dvije četvrtine tijekom kojih je često bacao sa stražnje noge, skraćene ruke, u double coverage, jer ništa drugo se nije moglo razviti u kratkom vremenu koliko je igračima Phile trebalo da uruše pocket iskopalo je rezultatsku rupu iz koje su se Patriotsi dugo izvlačili.

Pritisak je na kraju odlučio utakmicu. Brandon Graham stavio je svoju šapu na loptu u Bradyjevim rukama nešto više od dvije minute prije kraja, rookie Derek Barnett ju je pokupio i premda to nije bio kraj utakmice praktički je bio kraj utakmice. Kralj comebacka ovaj put se nije uspio vratiti u utakmicu zbog Philadelphijine besprijekorno odrađene obrane.

1. Fantastičan game plan Douga Pedersona i Franka Reicha koji je u djelo proveo Nick Foles

Nick Foles se ove godine vratio u Philadelphiu, u kojoj je počeo svoju karijeru, nakon dvije godine lutanja. Slabašna izdanja u posljednje tri sezone nakon one briljantne 2012. u kojoj je u sustavu Chipa Kellyja bacio za 27 TD-a uz samo dvije presječene lopte, obeshrabrila su čak i najveće navijače 29-godišnjeg Teksašanina, pa ne treba čuditi što je Foles mirno prihvatio svoju ulogu grijača klupe za finu cifru od 5,5 milijuna dolara po sezoni. S obzirom na iskustvo i pedigre igrača koji je ipak nastupao u Pro Bowlu i jedne sezone predvodio ligu u bacanjima, Foles je sasvim sigurno zaslužio te pare kao ponajbolji backup lige, ali nitko od navijača Eaglesa nije ga želio vidjeti na terenu. Glavna kritika na njegov račun bila je da se radi o sistemskom quarterbacku kojemu sistem Eaglesa baš i ne odgovara.

Više od samih brojki impresionirao je način na koji je Foles čitao suparnike

Glavni trener Doug Pederson i ofenzivni koordinator Frank Reich prepoznali su Foleseove kvalitete i prilagodili sustav svom novom bacaču. Teško je pri kraju sezone mijenjati kompletni playbook, ali uvijek se u njega mogu uvesti nove začkoljice ili blago promijeniti filozofiju igre. Pederson i Reich povećali su udio run-pass option akcija i na taj način prvo slomili Atlantu, pa Minnesottu, pa na kraju New England, koji se sa sličnim akcijama mučio i u utakmici protiv Jaguarsa.

RPO je akcija koja je tijekom zadnjih sedam-osam godina razvijana u high school i college footballu (tek zadnje dvije se počela pojavljivati u NFL-u) te je bazirana na run optionu, a u osnovi se radi o hibridnim akcijama koje su dizajnirane istovremeno i za dodavanje i za probijanje, o čemu odlučuje QB na terenu. Dvije stvari su ključne za uspješnu provedbu RPO-a u djelo: disciplina ofenzivne linije koja se ne smije prerano odlijepiti od LOS-a kako ne bi napravila prekršaj, te inteligencija QB-a, koji mora ispravno prepoznati suparničku obranu, osobito linebackerske jedinice i onda u trku donijeti odluku hoće li bacati loptu ili je uručiti QB-u ili je eventualno zadržati. Pod Wentzom su Eaglesi puno više vrtjeli tradicionalniji run option s RPO-ovima koji su se povremeno pojavljivali u playbooku, ali tijekom Super Bowla njihov broj je drastično porastao.

Foles je briljirao.

Čovjek koji je do jučer bio otpisan kao grijač klupe osvojio je nagradu za MVP-ja Super Bowla. Precizan i na kratkim rutama i na bombama niz teren, uspješno je širio igru i tražio otvorene hvatače. Ispočetka je silio Alshona Jeffreya, koji je koristio svoj individualni talent da stvori prednost u jedan-na-jedan okršajima, a kad su ga Patsi zatvorili s dva igrača, brzo se prešaltao na ostale opcije. Zach Ertz je konačno isplivao na površinu kad su ga najviše trebali, nakon što je talentirani tight end prvo poluvrijeme uglavnom bio dupliran i dobro zatvoren, a u međuvremenu je Foles tražio vižljastog probijača Coreya Clementa, sprintera Toreya Smitha koji je u Phili nanovo oživio svoju karijeru i mladog Nigerijca Nelsona Agholora, koji je ove godine izrastao u kvalitetnu drugu opciju na hvatačkoj poziciji.

Foles nije samo imao luksuz talentirane i balansirane hvatačke jedinice, nego i potporu odlične ofenzivne linije koja je ove godine bila u top 5 u NFL-u i koja je svoju kvalitetu potvrdila u Super Bowlu. Za razliku od Bradyja, Foles je imao vječnost u pocketu i vječnost za donošenje odluka.

To ne umanjuje njegovu briljantnost. Football je momčadska igra i treba vam podrška suigrača da bi zablistali, a Foles je itekako blistao, s 373 jarda bacanjem, tri TD-a i jedna presječena lopta koja nije bila njegova krivica, te jedan TD hvatanjem tijekom kojeg su Eaglesi odigrali akciju s istim principima kao i ranije Patsi, kada se Bradyju lopta odbila od prstiju (Pederson je kasnije pojasnio kako se akcija zove Philly Special).

No, više od samih brojki impresionirao je način na koji je Foles čitao suparnike. Gotovo nijedna njegova odluka u RPO akcijama nije bila pogrešna, nijednom nije gurnuo svoje suigrače u poziciju iz koje su se sami morali izvlačiti. Njegova briljantna igra omogućila je Pedersonu da dva puta ide na četvrtom pokušaju za jedan jard, što je na kraju vjerojatno prelomilo utakmicu. Da je Foles bio išta manje briljantan u čitanju suparničke obrane, sumnjam da bi glavni trener Eaglesa, koliko god bio sklon kockanju i koliko god bila velika njegova muda, dao zeleno svjetlo u tim akcijama.

Na stranu promašeni FG Patsa, sumnjiv TD Zacha Ertza, očit pass interference na 2pt konverziji Eaglesa, Cooksova ozljeda i mnoge druge stvari koje su se dogodile tijekom ovog impresivnog napadačkog vatrometa, ove su tri stvari prelomile susret, s Folesom kao fokalnom točkom Super Bowla.

Pitanje je jasno – što dalje?

Eaglesi će slaviti danima, tjednima, čak i mjesecima. Postsezona je duga i čeka nas sedam mjeseci bez footballa. Philadelphija će tijekom tog perioda donijeti tešku odluku – što s Nickom Folesom? Njegova vrijednost je zasigurno narasla nakon ovog trijumfa i postoje mnoge momčadi koje bi dale ruku i nogu da ga dovedu u svoj grad, premda neka pitanja oko MVP-a Super Bowla i dalje nisu odgovorena.

Hoće li ga Eaglesi trejdati i tako se odreći bacača koji im je donio prvi Lombardijev trofej u povijesti?* Ili će ga posjesti na klupu da opet bude zamjena Carsonu Wentzu i na taj način još više uvrijediti igrača koji s 29 godina na leđima ulazi u svoj igrački zenit? Mogu ga učiniti starterom, ali Wentz je bez ikakve sumnje bolji QB od Folesa te bi kroz sljedećih 10 ili 15 godina, izbjegne li ozljede, trebao nositi franšizu. Ovo nije ista situacija kao kada je mladi Brady zamijenio starijeg Drewa Bledsoa te je bilo jasno u kojem smjeru Patsi moraju krenuti. Na ova pitanja je teško odgovoriti, i svaki odgovor je jednako neugodan.

*Valja reći kako je ovo Eaglesima četvrti naslov, samo što su prijašnja tri osvojena prije Super Bowl ere.

Bez obzira što Philadelphia odlučila, Nick Foles je zauvijek njen. Odveo ju je do naslova uz briljantnu igru nakon što je čitavu sezonu prosjedio na klupi. Nitko mu to ne može oduzeti i nitko mu to ne smije zaboraviti. Mimo svih očekivanja, Nick Foles je postao prvak.

Ne propusti top članke