Čovjek koji je buljio u ekran

Houdini u kopačkama

Neuhvatljivi Devin Hester otišao je u penziju

Radije bismo ispucali loptu u jezero Michigan, izjavio je Jim Schwartz pred gostovanje svojih Lionsa na Soldier Fieldu. Svi su se novinari nasmijali, jer istina je uvijek najsmješnija. Tih godina nitko nije želio ispucavati loptu u smjeru Devina Hestera.

Najbolji returner svih vremena je prije par dana otišao u penziju. Već neko vrijeme nije bio faktor u NFL-u – što zbog godina koje prvo unište igrače koji se oslanjaju na brzinu, što zbog niza promjena pravila koje su umanjile njegovu ulogu na terenu. Nitko nije bio šokiran time što je travnjacima NFL-a rekao zbogom. Prošle je godine odigrao 12 nezapaženih utakmica za Baltimore, toliko neznatnih da su samo zagriženi fanovi Ravensa primjećivali kada je bio na terenu. Nije to bio slučaj 10 godina ranije. Svaki put kada bi Devin Hester izašao na teren stadionom bi se proširio žamor, onaj tihi zvuk koji je u bilo kojem trenutku mogao eksplodirati. Svi su znali da bi uskoro mogli vidjeti nešto posebno.

Hester je izabran u drugoj rundi drafta, iako Bearsi nisu bili sigurni da može igrati cornerbacka u NFL-u. Bio je sirov, instinkti su mu bili loši, gubio se u čitanjima suparnika, lako ga je bilo nadmudriti i igračka inteligencija mu je bila na poprilično niskim granama. Bearsi su se kladili djelomično na njegove impresivne fizikalije, djelomično na nevjerojatne trenutke inspiracije koji, doduše, nisu dolazili u obrani. Dolazili su na special teamovima.

Hester je ostao ništica u obrani. U prve dvije sezone pretvorio se iz najgoreg cornera lige u čovjeka koji je samo 80 posto vremena igrač manje na terenu. Izgledao je pogubljen i nemoćan, nadjačan od snažnijih igrača, nadmudren od iskusnijih. Bio je prvenstveni dokaz da se football igra glavom, a ne samo fizikalijama. No, na special teamovima… Na special teamovima postajao je čarobnjak.

Ne uđe li u nju Devin Hester, Kuću slavnih možete komotno zapaliti

Svaki puta kada bi primio loptu nakon ispucavanja, suparničkim su se trenerima tresle gaće. Koordinatori special teamova izmišljali su posebne taktike da bi ga usporili, ali sve njihove mudrolije nisu mogle zaustaviti broj 23.

Hester kao da je bio stvoren da postane idealni returner.

Imao je nevjerojatnu sposobnost, potpuno suprotnu od one koju je pokazivao u obrani, da nakon što uhvati loptu i digne glavu pročita tko mu na terenu predstavlja najveću opasnost. Eskivirao je suparničke gunnere ne samo eksplozivnim prvim korakom, nego i sjajnim predviđanjem pravca njihova kretanja. Kada bi krenuo trčati prema naprijed, nije trčao samo protiv prvog čovjeka ispred sebe, nego i protiv šestorice koja su ga sljedeća čekala. Finta u jednu stranu, nevjerojatno lateralno kretanje, pun sprint bočno i Hester bi za sekundu okrenuo stranu terena. Nisko težište i izrazito snažan gornji dio tijela omogućavao bi mu da prođe suparnike jedan-na-jedan čak i kada bi stavili svoje ručerde na njega, a jednom kada bi došao do otvorenog terena bilo je gotovo. Nitko ga nije mogao uhvatiti.

Popularna NFL igra Madden igračke je kvalitete rangirala ocjenama od 25 do 99. Hester je bio toliko dobar da su za svoje izdanje iz 2008. godine odradili Spinal Tap moment i uveli prvu troznamenkastu ocjenu – njegova brzina iznosila je 100.

Hester je u rookie godini zabio 5 touchdowna. Dodao je još jedan u Super Bowlu, po monsunu u Miamiju. Bio je to prvi put da je netko vratio prvi kick-off na utakmici za touchdown, ali čak ni njegova magija nije bila dovoljna da zaustavi Peytona Manninga, ili učini Rexa Grossmana upotrebljivim quarterbackom. Bearsi su izgubili bitku za naslov, ali činilo se da je njihova budućnost svijetla. Bazirani na sjajnoj obrani, s Hesterom su dobili novo oružje koji je njihov staromodni, na probijanjima zasnovan napad činio znatno opasnijim jer je brznogi returner drastično skraćivao distancu koju su trebali prijeći. Suparnički su treneri često bili zadovoljniji time da Chicago krene u napad s 35 ili 40 jardi umjesto tadašnjih 20 nego da Hester dobije loptu u ruke i zabije TD. Unatoč tome sljedeće je sezone postigao još šest komada. Nitko u povijesti mu nije bio ravan.

Tada su se počele događati čudne stvari u Chicagu.

Trener Lovie Smith prekomandirao je Hestera s pozicije cornera u poziciju wide recievera, nadajući se kako će u napadu bolje upotrijebiti njegovu brzinu. Odluka je bila katastrofalna. Hester je imao skliske prste, lopte su mu ispadale iz ruku, trčao je pogrešne rute i često stajao na krivim pozicijama. Bio je dekoncentriran, izgubljen, loš. Unatoč tome, Smith je inzistirao na svom pokušaju da od Hestera napravi hvatača, što se odrazilo na njegov učinak na special teamovima. Na vraćanje lopte dolazio je umoran i zapuhan i magija je nakratko nestala. I dalje je bio solidan, ali ni blizu tako efikasan kao prije. Danieal Manning dobivao je sve više vremena kao returner, iako nije bio ni blizu dobar. Čitava priča nije imala smisla.

Zamislite da u momčadi imate Shaqa u svojim najboljim godinama i, umjesto da mu gradite post-up prilike, natjerate ga da stoji u kutu i gađa trice. Ili da naredite Peteru Crouchu da prilikom kornera ne čeka centaršut nego da stoji na centru i pokriva suparničku kontru. Upravo to je Lovie napravio s Hesterom. Izgubio je tri godine zenita najboljeg returnera svih vremena.

Unatoč tome Hester se uspio vratiti. Ne toliko dobar, ali svejedno opasan.

Ušao je u svoj treći od četiri Pro Bowla i srušio rekord za najviše return touchdowna u povijesti. Gaće suparničkih trenera opet su se počele tresti. Kada je bio na terenu, samo su njega gledali, što je Bearsima omogućilo da budu jako maštoviti na svojim special teamovima i grade akcije poput one u kojoj je Johnny Knox ostao sam s loptom nakon što je Hester odglumio da je on ima u rukama (akcija je, nažalost, poništena zbog sumnjivog faula i zato što su pravila izgleda važnija od estetike). Godine su polako počele uzimati svoj danak i touchdownovi su presušili, ali Hester je još jednom uspio ući u Pro Bowl u svojoj prvoj sezoni u Atlanti nakon što je osvojio 1.128 jardi vraćanjem ispucavanja. Bio je to njegov posljednji trenutak relevantnosti.

Sljedeći će se dogoditi za pet godina. Bit će to prva sezona u kojoj će Devin Hester biti kandidat za ulazak u Hall of Fame. Pritom će okrenuti puno glava, jednako kao što ih je okretao dok je trčao po zelenoj travi Soldier Fielda. Kuća slavnih od svojih početaka diskriminira igrače special teamova, baš kao što se njih diskrimira i na terenu te ih mnogi ni ne smatraju ‘pravim’ članovima momčadi. U čitavoj povijesti Hall of Famea samo su četiri kickera ušla u kuću, s tim da je George Blanda u karijeri bio i quarterback, a Lou Groza je igrao tacklea. Ray Guy, čovjek koji je osvojio tri naslova, bio u sedam Pro Bowla i držao niz rekorda u svojim kategorijama, prije tri godine postao je prvi punter u Kući Slavnih. Steve Traskel, najbolji gunner svih vremena, već 13 godina čeka na svoj ulazak i pitanje je hoće li ga ikada primiti. Traskel je toliko indoktriniran u ideju drugotnosti special teamera da sam za sebe tvrdi kako ne zaslužuje biti u HOF-u.

Special u special teams ne znači poseban. Special znači specijaliziran.

To su momci koji na terenu provode vrlo malo vremena i, premda nekad znaju imati velik utjecaj na rezultat, njihov je učinak manji od igrača u obrani ili napadu. No, kada pričamo o Devinu Hesteru, on je uistinu bio special u punom smislu te riječi.

Njegovi potezi, eskivaže, pronalaženje rupa u protivničkim obranama i sprintovi s loptom izgledali su kao čista magija, kao Houdinijevski trikovi koji se urezuju u kolektivnu svijest football nacije.

Nema nikakve sumnje kako će mnogi biti protiv njegovog učlanjivanja u HOF. Hester je ipak igrač special teamsa. No, kao netko tko je pratio njegovu karijeru i uživao u čarolijama kojima nas je svake nedjelje obasipao, mogu reći samo jedno – ne uđe li Hester u Kuću slavnih možete je komotno zapaliti. Baš kao što je on spaljivao svoje suparnike iz tjedna u tjedan.