Čovjek koji je buljio u ekran

Ples s Vukovima

Minnesota Timberwolves možda je najuzbudljivija momčad u NBA-u

Potencijal je zavodljiv. Na više razina, na više načina, u brojnim sferama života. Primijetiti skrivenu kvalitetu u nekome ili nečemu i pomoći joj da se ostvari, ili pak samo gledati kako izlazi na površinu i podupirati je ničim drugim do lijepim riječima i divljenjem, nudi posebnu vrstu zadovoljstva. Bilo da se radi o lokalnom bendu koji je na dobrom putu da snimi sjajan album, prijatelju koji je konačno sredio svoj život i počeo rasturati na faksu, proizvodu čiju ste kvalitetu primijetili prije svih ili partneru kojem je trebalo samo malo ljubavi da postane najbolja osoba ikad, gledati kako potencijal postaje stvarnost donosi puno radosti.

No, potencijal jest zavodljiv, stvarno jest, i zato lomi srca kada se ne ostvari. Hoće li nam Minnesota Timberwolvesi slomiti srce ili priuštiti užitak ne mogu reći. Imaju mogućnost za oboje. Već dugo godina u ligi nije bilo momčadi s tako neupitnim potencijalom.

Već dvanaest godina Vukovi nisu ni primirisali doigravanju. Dvanaest godina, alo! Prije dvanaest godina niste mogli dobiti/poslati neželjeni dick pic u DM jer nije bilo Twittera, Linsday Lohan je hodala s Fezom iz Ludih Sedamdesetih, ljudi su mislili kako je stavljanje cirkona na majice, remene, šešire i sve ikad odlična ideja, a nitko u Zagrebu nije dovodio u pitanje kilažu Nike Kranjčara, jer je momak na Maksimir još uvijek istrčavao u modrom dresu. Dvanaest godina bilo je prokleto davno. Sve NBA momčadi su unutar tih dvanaest godina osjetile kako je to igrati u doigravanju – sve osim Timberwolvesa.

Posljednja ekipa koja je dovela playoff košarku u Minneapolis upošljavala je usluge NBA svemirca* Sama Cassella, koji je u međuvremenu postao jedan od cjenjenijih pomoćnih trenera lige. Još jedan trener, ovaj put glavni, igrao je za tu momčad – Fred Hoiberg, trenutni strateg Chicago Bullsa, bio je najbolji tricaš momčadi. Latrell Sprewell donio je svoju suludu frizuru, snažne, zagušujuće ruke, izgladnjelu djecu te izvrsnu igru koju je stavio u službu momčadi. No, znamo tko je vukao tu i sve ostale momčadi Minnya u doigravanje. Kevin Garnett bio je i ostao bog košarke.

* Izgledom, ne igrom.

KG je tijekom ljeta otišao u mirovinu. Vratio se u Minnesotu nakon 8 godina izbivanja i svoju oproštajnu sezonu proveo odgajajući izuzetno mladu momčad koja se na početku natjecanja našla u ogromnom emocionalnom previranju, nakon što je trener i predsjednik Flip Saunders preminuo od raka. Garnett je usidrio brod, radio kao mentor s mladim igračima i ostavio trag koji će ih pratiti kroz čitavu karijeru.NBA 2016 - Timberwolves“Hvala ti na svemu, brate. Znaš koliko će mi nedostajati što ne igram s tobom i što nisi tu. Čestitam ti na jednoj od najboljih karijera u povijesti sporta. Pričali smo. Znam što moram napraviti. Sada ja preuzimam stvar” – Karl-Anthony Towns tim se riječima oprostio od svog učitelja. Kao u kakvom lošem kung-fu filmu, mladi igrač Minnesote, osvajač nagrade za rookieja godine, spreman je osvetiti Kevina Garnetta i sve one poraze koje je pretrpio igrajući za Wolvese. Po onome što smo vidjeli prošle godine momak je spreman. Itekako.

Towns je glavni razlog zašto Minnesota ima toliko potencijala. Pričate li s ljudima koji su pomno pratili njegovu prvu sezonu u ligi, gotovo svi će vam reći da toliko talentiranog visokog igrača nisu vidjeli od dana Kevina Garnetta i Timmyja Duncana. Zaboravite na Blakea Griffina i Anthonyja Davisa*, KAT je čovjek čije dionice valja kupiti na burzi.

*Mislim da je Unibrow spreman na veliku povratničku sezonu nakon ozljede i da ćemo opet pričati o njegovom skorašnjem osvajanju MVP nagrade. Kad bar ne bi igrao u ekipi s predsjednikom i potpredsjednikom “Kluba igrača s dobrim statistikama u lošim momčadima”, Tyrekeom Evansom i Jrueom Hollidayom, nego s igračima koji, znate, mogu igrati kvalitetnu timsku košarku.

Towns je vjerojatno jedini pravi triple-threat centar u ligi – igrač koji situaciju može riješiti skok šutom, ulazom i dodavanjem.

Već je u prvoj godini pokazao da ima kvalitetu koja je s pravom na najvećoj cijeni u NBA ligi – sposobnost da se kroz njega vrti učinkovit napadački sistem. Towns je vjerojatno jedini pravi triple-threat centar u ligi – igrač koji situaciju može riješiti skok šutom, ulazom i dodavanjem. Pregled mu je možda najslabiji dio napadačkog arsenala – ali ne zato što je loš, već zato što su ostali dijelovi njegove igre nevjerojatno dobri. KAT ne samo da je sposoban dodavati iz udvajanja – što je veoma bitna osobina za centra koji velik broj akcija započinje na niskom i visokom postu – nego može odigravati i brze hand-off akcije, razigravati cuttere i pronalaziti otvorenog čovjeka na trici nakon ulaza. Upravo su ulazi njegova specijalnost.

Zahvaljujući solidnom prvom koraku i izuzetnom kontroliranju lopte za igrača njegove visine, KAT može proći pokraj gotovo svakog centra u ligi jednom kada ga izvuče van reketa. Izvući se morate – jer ako to ne napravite, Towns će vas probušiti skok šutom. Bilo s vrha reketa, bilo s krila, bilo s trice koju je pokušavao dodatno poboljšati tijekom ljeta. Odlučite li se za neku akciju preuzimanja, rotacije ili udvajanja morate ozbiljno paziti jer će vam istrančirati obranu preciznim dodavanjem kao kirurg s 30 godina staža.

Naravno, Towns ima svojih mana u napadu, to nije sporno, ali one su uistinu minorne i lako se sakriju. Najveća je generalna nepoznanica kako igra u pick ‘n’ rollu, pošto je Minny lani igrala relativno malo takvih akcija, a mislim da nećemo ni ove godine saznati odgovor na to pitanje jer bi se u novom sistemu Vukovi trebali još više udaljiti od spread p’n’r-a kakvog igra većina lige.

Sitne manjkavosti koje ima u fazi napada gotovo da ne postoje u fazi obrane. Reći kako je Towns savršen defenzivac bilo bi pretjerano, ali čovjek stvarno može sve. Čuvati stretch centre, braniti post up prilike, zatvarati vanjski šut nakon rotacije, udvajati, braniti reket nakon p’n’r-a, sve, sve, sve. Njegove fizikalije su gotovo savršene za elitnog rim protectora, a kada u to uključimo izuzetnu inteligenciju, čeličnu volju i glad za učenjem postaje jasno zašto je većina generalnih menadžera lige ovog ljeta u anketi odgovorila da bi svoju novu franšizu gradila upravo oko Townsa. Posluži li ga zdravlje vjerujem kako ćemo ga gledati u njegovoj prvoj All Star utakmici.NBA 2016 - TimberwolvesHoće li mu se u New Orleansu pridružiti i suigrač Andrew Wiggins, pitanje je na koje je teško dati odgovor.

Wiggins je prije dvije sezone također proglašen rookiejem godine, i to s pravom, no kod njega jednostavno nismo vidjeli tu raskoš talenta kakvu posjeduje Towns. Kanađanin je, baš kao i Towns, pravi triple threat igrač kroz kojeg se može vrtjeti napad, ali još uvijek se nije razvio u čovjeka kroz kojeg sve teče. Ako je Towns pištolj, smrtonosno oružje koje riga vatru, onda je Wiggins metak – ono što će vas uistinu dotući. Momak sa sveučilišta Kansas je prije svega finišer, i to izuzetan. Njegov prvi korak je sumanuto brz, okretnost i spretnost oko obruča sjajni, a razmišljanje u trku i donošenje odluka u tranziciji pomalo podsjećaju na Kevina Duranta u mladim danima.

No, baš kao što je čovjek koji trenutno nosi titulu najomraženijeg igrača lige u svojim mladim danima bio ograničen igrač, i Wiggins trenutno funkcionira kao igrač s poprilično velikim limitima.

Dok je Duranta u mladosti mučila igra unutar sistema, zatvaranje skoka i obrana, Wigginsa muči nešto sa čim KD nikad nije imao problema – vanjski šut. Trideset posto šuta za tri najboljeg strijelca momčadi koji ne igra na centarskim pozicijama u modernom je NBA-u veći blam nego patiti od morske bolesti na vikinškom brodu. Andrijina nesposobnost da pogađa tricu užasno utječe ne samo na njega osobno – suparnici mu daju prostora na izolaciji kako bi zatvorili ulaz, pada mu samopouzdanje pa mu je igra nekonzistentna – nego i na čitavu momčad. Wolvesi su prošle godine u čitavoj ligi bili jedina ekipa koja je uzela više dugih dvojki nego trica. Matematika je egzaktna i neumoljiva. S takvim pristupom može se biti dobar, ali ne može se biti vrhunski. Wiggins će morati napraviti skok u tom segmentu ako želi pomoći Townsu u nošenju tereta momčadi na leđima.

Morat će, bogme, popraviti i igru u obrani. Unatoč izrazitoj lateralnoj brzini i dugim rukama u Wigginsovoj igri je bilo više rupa nego što ih ima u posljednjem dijelu sage o Harry Potteru.* Minny je prošle godine igrao katastrofalno u toj fazi igre, izgledali su zbunjeno i pogubljeno poput prijatelja kojeg je upravo ostavila cura pa je tijekom izlaska ladno strusio sedam-i-po deci vodke, četiri velika piva industrijske kvalitete i jednu putnu rakijicu. Wiggins je bio predvodnik tog trenda – ne zato jer je glup ili nesposoban igrač, nego zato što ga nije imao tko naučiti kako igrati timsku obranu.

*Mislim, naravno, na ogavni Harry Potter & The Cursed Child, dramski tekst kojega je velika većina HP fanova odbacila s prijezirom. Tko ih može kriviti, takve rupčage u tekstu rijetko se viđaju. Nadam se samo da će Fantastic Beasts biti dobar, ovo mi je baš teško palo.NBA 2016 - TimberwolvesIsto vrijedi i za Zacha LaVinea, koji se lani dosta gubio u preuzimanjima, lutao i kockao se kao kakav defenzivni vagabundo. Nedostatak kvalitete u obrani na krilnim pozicijama natjerao je čelnike Minnesote da ozbiljno razmisle o zamjeni s Bullsima za njihovog Jimmya Butlera, no cijena koju je Chicago istakao za svoju jedinu zvijezdu bila je previsoka, pa su Wolvesi pametno odustali.

LaVine, baš kao i Wiggins, ima fizičke predispozicije postati dobar defanzivac, ali trebat će dosta učiti. Da ima želju napredovati pokazao je prošle godine, ali u fazi napada. Od ispodprosječnog šutera postao je respektabilan strijelac izvana s 39 posto šuta za tri. S obzirom na probleme koje ostatak momčadi ima izvan perimetra, LaVineov napredak dočekan je kao mana s neba. Uz dobar šut, LaVine je još jedan igrač koji može razgrađivati obrane iz triple threat pozicije. Možda nema nadnaravno dobar ulaz kao Wiggins, niti fantastičan pregled igre*, ali njegov finiš oko obruča je izuzetan. Dvostruki osvajač natjecanja u zakucavanju možda nema kvalitetu i strop kakve imaju Towns i Wiggins, ali je bez ikakve sumnje sposoban izrasti u igrača koji će biti treća violina u šampionskoj momčadi.

*Fantastičan ne, ali solidan da. Minny je prošle godine znala igrati u petorkama u kojima je LaVine bio primarni plej.

Kako bi se to dogodilo, da bi se sav taj potencijal pretvorio u stvarnost, Minnesota je tijekom ljeta povukla presudan potez. Škartali su zbunjenog Sama Mitchella (koji je u međuvremenu postao izbornik Djevičanskih Otoka) i na njegovo mjesto doveli baju, Toma Thibodeaua. Legendarni bivši trener Chicago Bullsa, pomoćnik u šampionskoj momčadi Boston Celticsa, defanzivni savant koji je praktički oblikovao dominantnu ICE obranu, preuzeo je i ovlasti generalnog menadžera: ne zato jer je želio dominirati klubom, nego iz straha da mu se ne dogodi situacija kao u Chicagu, gdje je bio u konstantnoj svađi s Garom Formanom i Johnom Paxsonom, zaduženima za dovođenje igrača.

Ovakav potencijal nije viđen u ligi otkako je Oklahoma City Thunder u momčadi imala Duranta, Westbrooka, Ibaku, Hardena i hrpu prostora pod salary capom

NBA 2016 - TimberwolvesThibsov renome okorjelog trenera starog kova koji živi za košarku i kojeg zanimaju samo pobjede djelomično je točan, ali ne oslikava čitavu sliku. Thibodeau je po mnogo čemu tvrdoglav – njegovo inzistiranje na pobjedama u regularnom dijelu sezone nauštrb zdravlja igrača i predvidljive rotacije bez obzira kakvo je stanje na terenu kao dva najužasnija primjera te osobine – ali je istovremeno spreman prepustiti dio odgovornosti svojim igračima te dovoljno strpljiv da im dopusti da uče kroz greške. Uz njegovo vodstvo, Minnesota bi trebala implementirati čvrstu, pametnu, kvalitetnu obranu koja će Wigginsa i LaVinea pretvoriti u sposobne, ako ne i u izuzetne defenzivce* te brzi napad u kojem će igrači moći slobodno disati, neopterećeni prevelikim brojem fiksnih akcija.

*Ako je čovjek od Ashton Kutcher lookalikea Kylea Korvera uspio stvoriti jako dobrog defanzivca, onda to definitivno može napraviti s dva snažna, mobilna mlada igrača.

Thibs si može dozvoliti takvu slobodu zato što na poziciji pleja ima Rickyja Rubija. Najmlađi igrač koji je ikada zaigrao u Španjolskoj ligi (Ricardu je bilo petnaest godina kada je navukao ružni dres Joventuta) i dalje ne može pogoditi tricu da se ubije, ali nećete naći boljeg razigravača momčadi s ove strane Chrisa Paula. Rickyevi pasovi su čista basketarska poezija, njegovo razumijevanje igre u tranziciji, košarkaške geometrije i sposobnosti svojih suigrača gotovo da nemaju premca u ligi i s njim za kormilom broda se navijači Minnesote imaju pravo nadati kako će ove godine prekinuti dvanaest godina dugu sušu.

Towns, Wiggins i LaVine su bez ikakve sumnje okosnica potencijala koji Wolvesi imaju. Hoće li Rubio biti tu jednom kada se ostvari*, kada dosegne svoj zenit, ostaje veliko pitanje. Za sada Ricky je ključan dio ovog tima – ne samo što se tiče ovogodišnjeg rezultata, nego kao čovjek koji mora pomoći trojici mladića da se razvijaju, i to s obje strane lopte. Rubio nije samo izuzetan plejmejker, nego i jedan od rijetkih defenzivaca koji mogu čuvati elitne plejeve lige jedan na jedan, ne kockati se, stvarati pritisak i krasti lopte.

*Rubio ima samo 26 godina, a ugovor mu istječe 2019. godine, tako da Wolvesi imaju dovoljno vremena razmišljati uklapa li im se on u momčad ili ne.

Hoće li Rubio postati potrošna roba kroz par godina, ili će Minny morati potrošiti gomilu para da ga zadrži, pokazat će razvoj Krisa Dunna. Za rookieja kojeg su Wolvesi izabrali kao peti pick na draftu već sada se može reći da je spreman igrati kvalitetnu obranu. Što može u fazi napada? Eh, pa dosta sam skeptičan. Svima koji su pratili ovogodišnji NBA draft bilo je jasno da nakon prva dva izbora – Bena Simmonsa i Brandona Ingrama – kvaliteta igrača znatno opada. Dunn ima potencijala, te čarobne riječi koja permeira ovaj članak – ali za razliku od trojca Towns – Wiggins – LaVine, njegov je pod poprilično nizak. Pokazao je to i tijekom predsezone kada se mučio sa svim aspektima napadačke igre, od razigravanja do šutiranja, ali jasno je kako mu treba dati vremena da se privikne na igranje unutar NBA napada.Minneapolis News - June 23, 2016Ova petorka, zajedno sa trenerom Thibsom, čini okosnicu budućnosti košarke u Minneapolisu. Trebalo bi tu spomenuti još neke igrače, poput sjajnog defenzivca Gorguija Dienga, koji je lani s Rubiom, Townsom, LaVineom i Wigginsom činio jednu od najboljih petorki lige*; Shabazza Muhammada, koji polako stječe reputaciju pouzdanog strijelca s klupe (koliko to strijelac s klupe koji je uz to i totalni ludonja može biti) i Nemanje Bjelice koji će se pokušati nametnuti kao legitimna stretch četvorka i na taj način otvoriti prostora za brojne ulaze Minnesote (nažalost, Bjelica ima problema sa stopalom koji bi mogli unakaziti njegovu sezonu).

*Ova petorka je lani u 648 odigranih minuta zabijala 113.5 poena po sto posjeda lopte, taman u rangu s Golden State Warriorsima. Zastrašujuće, osobito kada uzmete u obzir da Dieng i Rubio imaju 26, dok ostala trojica nemaju preko 21 godinu.

Unatoč tome što je ovaj trojac bitan za sezonu koja počinje, nešto više od veterana Brandona Rusha, Jordana Hilla i Colea Aldricha koji su dovedeni da zatvore rotaciju, u dugoročnim planovima jasno je kako sve počiva na leđima prije spomenute petorke.

Ovakav potencijal nije viđen u ligi otkako je Oklahoma City Thunder u momčadi imala Duranta, Westbrooka, Ibaku, Hardena i hrpu prostora pod salary capom. Minnesota ima Townsa, Wigginsa, LaVinea, Rubija i Dunna te hrpu prostora pod salary capom. Hoće li postati dinastija koja će osvajati naslove ili će se raspasti, saznat ćemo tek nakon velikog broja poteza koji se tek imaju povući. Svi znamo kako je završila priča s Thunderom. Prvo su se budalasto riješili Hardena, pa su zamijenili Ibaku, KD je otišao u Dubse i Westbrook je ostao sam u Oklahomi, osuđen da vuče mediokritetsku momčad do sasvim izglednog ispadanja u prvoj ili drugoj rundi doigravanja. Najgori mogući scenarij za ekipu kojoj su mnogi predviđali osvajanje višestrukih naslova prvaka.

Minnesota se nalazi u sličnoj situaciji. Potencijal je nevjerojatan. Kao što rekoh, on je zavodljiv. On je čaroban. Gledati ga kako se ispunja je privilegija. No, isto tako, rijetko što boli više nego gledati kako se potencijal besmisleno trati. Pred Minnesotom je nekoliko zabavnih godina. Nekoliko teških godina. Nekoliko godina tijekom kojih se moraju dobro pripremiti. Njihov veliki ispit doći će tek kroz par sezona. Ali kvragu, bit će prokleto zabavno gledati kako se za njega pripremaju.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.