Čovjek koji je buljio u ekran

Prvi pick na birou za nezaposlene

Kolika je vrijednost pickova na draftu i njihova važnost za budućnost franšize?

Anthony Bennett je izgubio posao. Svake godine više od 50 košarkaša izgubi svoje mjesto na rosteru, iz ovih ili onih razloga, uglavnom zato jer nisu dovoljno dobri da igraju u NBA-u. Igrači koji su najčešće cutani su izbori druge runde drafta i nedraftirani igrači koji neuspješno pokušavaju pokazati da imaju bar jednu elitnu vještinu zbog koje zaslužuju mjesto na klupi.

Često su to igrači koji pomažu ekipi na treningu, ali u stvarnim utakmicama od njih nema vajde, pa dobiju cipelu kada ozljede unakaze momčad i prisile je naći zamjenu koja može igrati. Ponekad su to momci koji još nisu shvatili kako će njihov igrački stil bolje proći u Europi nego u fizički zahtjevnijem NBA-u. Tu i tamo mjesto izgubi veteran koji se jednostavno našao u krivim okolnostima, ili ludonja koji nije toliko talentiran da učinkom na terenu kompenzira svoju problematičnost. Anthony Bennett ne spada ni u jednu skupinu. Prije samo četiri godine on je bio prvi izbor drafta.

Brooklyn Netsi su najlošija ekipa NBA lige. Ne postoji nijedna druga ekipa koja im je blizu. Ne samo da imaju loše konstruiran roster sa svega par ozbiljnih igrača, nego usto nemaju nikakvu budućnost u ligi pošto su se odrekli mehanizama obnavljanja momčadi – dakle, pickova na draftu, u suludom i glupavom pokušaju da konkuriraju za titulu prije par godina. Kada vas se takva momčad odrekne, kada vas se odrekne ekipa koja jedva da može sastaviti konkurentnu petorku koja neće svake večeri izgubiti s 20 razlike, onda znate da NBA vjerojatno nije liga za vas. Većina stručnjaka, analitičara i navijača dobro zna da Bennett nije uopće zaslužio da se nađe na rosteru Netsa prije početka sezone. To mu je mjesto kupila činjenica da je nekoć bio prvi izbor drafta.

Prvi pickovi na draftu nose određenu vrijednost. U doba salary capa oni su osnovno oruđe loših franšiza u pokušaju da se vrate na vrh. Dobar pick na draftu jedini je način da pronađete superstara za male novce – a ako ste grozna ekipa, ionako se nećete dokopati superstara, čak i da mu ponudite milijardu dolara, Taj Mahal i svakodnevne orgije s djevojkama s Kink.coma. Samim tim svaki promašeni prvi pick na draftu nosi određene penale. Svaki promašaj znači kako ste propustili priliku da napravite svoju franšizu konkurentnom. U svijetu u kojem superstarova ima malo i u kojem se 30 ekipa bori za naslov pod izuzetno striktnim financijskim pravilima dobro draftiranje je ključ uspjeha.

Bennett je upozorenje za sve buduće generalne menadžere – može se dogoditi da nešto izuzetne vrijednosti, a prvi pick na NBA draftu to definitivno jest, potratite na nekoga tko to ne zaslužuje i tako svoju franšizu gurnete nekoliko godina unatrag

Usprkos tome što prvi pick ne garantira da ćete uhvatiti elitnog igrača, on franšizama daje daleko najbolje šanse da će upecati kapitalca. Prvi pick na draftu će u 25 posto slučajeva postati bar jednom u karijeri član najbolje petorke lige u jednoj sezoni, dok će 55 posto likova biranih tim pickom zaigrati u All Star utakmici.

Maknemo li se samo četiri mjesta niže, na peti pick, te se brojke drastično mijenjaju – svega 30 posto petih pickova na draftu će zaigrati All Star utakmicu, dok ih 7,5 posto završi u 1st Team All NBA. Kliznemo li još niže, stvari se dodatno kompliciraju – želite li All Star igrača, šanse da ćete ga naći od sedmog do 14. mjesta su gotovo ravne nuli, te su tek neznatno više nego da ćete ga naći od 15. do 30. mjesta na draftu, iako su znatno veće šanse da ćete u tom dijelu drafta ubosti startera ili igrača rotacije. Nije mi cilj smarati pučanstvo brojkama, već samo naznačiti koliko je krucijalno osvojiti prvi pick na draftu i pretvoriti ga u kvalitetnog igrača. Ukoliko vas zanimaju čiste brojke preporučam da bacite oko na ovu i ovu i ovu studiju.

Cleveland Cavaliersi su pretvorili svoj prvi pick u kvalitetnog igrača, ali napravili su to okolnim putem. Anthonya Bennetta su, zajedno s Andrewom Wigginsom – još jednim prvim pickom koji bi mogao opravdati taj izbor u budućnosti – zamijenili za Kevina Lovea, koji se možda nije u potpunosti uklopio u njihovu momčad, ali im je bez sumnje pomogao u lanjskom pohodu na naslov na način na koji to ni Bennett ni Wiggins (u sadašnjoj fazi razvoja) ne bi mogli. Cavsi su se tako izvukli iz velike greške koju su počinili. Bennett nikada nije trebao biti prvi izbor na draftu.

Prije gotovo svakog drafta među košarkaškim se pukom stvore dva konsenzusa. Prvi konsenzus je o snazi drafta – koliko talenta određene godine izlazi sa koledža, do kojeg se picka mogu pronaći superstarovi i kvalitetni igrači, i tome slično. Po tom konsenzusu draft iz 2003. godine je bio iznimno dubok, što se pokazalo i u stvarnosti – LeBron James, Dwyane Wade, Carmelo Anthony, Chris Bosh su redom opravdali očekivanja. Tri godine ranije konsenzus javnosti je bio kako ćemo zvijezde tražiti na kapaljku i to se i ostvarilo – Hedo Turkoglu, Kenyon Martin, Jamal Crawford, Michael Redd i Joel Przybilla su među rijetkima iz te generacije koje valja spomenuti. Konsenzus o snazi drafta jako rijetko griješi.

Drugi konsenzus je onaj o tome tko bi trebao biti prvi pick na draftu. Ponekad je to bjelodano jasno (kao u slučaju Timmya Duncana ili Anthonya Davisa), a najčešće se rasprava vodi oko dva ili, ako je sjajna godina, oko tri igrača. Rose ili Beasley? Melo ili LeBron? Towns ili Okafor? Oden ili Durant? Gledano unatrag, čini se kako su sve odluke bile lake, no u vrijeme prije drafta ne samo da su se momčadi dvoumile, dvoumila se cjelokupna košarkaška javnost.

Te zloglasne 2013. godine dogodio se perfect storm katastrofe na čijem je valu Anthony Bennett, ni po čemu spektakularni freshman sveučilišta UNLV, dosurfao do prvog mjesta na draftu.

Konsenzusom je to bio jedan od najslabijih draftova u recentnoj povijesti i mnogi su se pitali hoće li uopće iznjedriti više od dva ili tri igrača vrijednih spomena. Konsenzus o tome tko bi trebao biti prvi pick na draftu uopće nije postojao. Pred početak sveučilišne sezone to je bio Nerlens Noel, koji je odradio sjajnu sezonu za Kentucky, ali je i vukao tešku ozljedu križnih ligamenata. Uz friške uspomene na Grega Odena, još jedan prvi pick koji nikada nije opravdao visoki izbor zbog iste ozljede, Noel je u predviđanjima klizao na drugo, ili čak treće mjesto (u stvarnosti je kliznuo još dalje, sve do šeste pozicije). No, tko je trebao uzeti njegovo mjesto? Victor Oladipo, solidan bek sveučilišta Indiana koji je solidnom obranom kompenzirao slabašnu igru u napadu? Otto Porter, čija je igra flashanja na high post mogla funkcionirati u Georgetownu, ali u NBA-u baš i nije imala svijetlu budućnost? Ben McLemore, tricaš sveučilišta Kansas za kojeg nitko nije vjerovao da može svoje sposobnosti preslikati u NBA? U takvom okružju nesigurnosti i neznanja Cavaliersi su odlučili šokirati javnost.

Bill Simmons je razjapio usta. Fanovi nisu mogli vjerovati što se događa. Analitičari su bili zabezeknuti. Anthony Bennett postao je prvi Kanađanin izabran prvim pickom NBA drafta.  Ni po čemu spektakularan sveučilišni igrač, čovjek koji je prije početka drafta figurirao kao pick od četvrtog do 10. mjesta, odjednom je postao kamen temeljac rebuildinga franšize koja se još uvijek oporavljala od odlaska LeBrona Jamesa.

Koliko je draft 2013. godine bio nepredvidiv i sulud govori podatak kako su, po mom mišljenju ali i po nekom generalnom konsenzusu, najbolji igrači izabrani 15., 10., 27., 2., 12. i 8. pickom – Giannis Antetokounmpo, C.J. McCollum, Rudy Gobert, Victor Oladipo, Steven Adams i Kentavious Caldwell-Pope.* Konsenzus o dubini drafta bio je potpuno pogrešan – našla se tu hrpetina korisnih i kvalitetnih igrača. Problem je što se, mimo svih procjena i statističkih modela, kvaliteta našla uglavnom izvan prvih pet pickova i tako učinila taj draft jednim od najčudnijih u povijesti.

*Nerlensa Noela sam trenutno isključio iz razgovora zbog ozljede koja otežava njegovu valorizaciju, no po ranije prikazanom vjerojatno bi se ugurao na mjesto iza Stifle Towera.

Neki će reći kako je teret prvog picka upropastio Anthonya Bennetta, kako zbog pritiska nikad nije razvio svoju igru, kako mu ni seljakanje iz kluba u klub nije pomoglo i kako se radi o upropaštenom potencijalu. Istina je drugačija. Bennett ni po čemu nije zaslužio biti prvi pick, a nakon dvije godine igre bilo je jasno da ne zaslužuje igrati u ligi i točka.

U napadu solidan, ali brutalno nekonzistentan, niske igračke inteligencije i razumijevanja košarkaške geometrije, u obrani veća rupčaga od Sidra i Alcatraza zajedno*, Bennettu je činjenica da je izabran prvim pickom samo išla na ruku. Da nije bilo nje, odavno bi izletio iz lige. Ovako je dobio više šansi nego ih je zaslužio. Timberwolvesi su pristali trejdati za njega iako je nakon prve sezone bilo jasno da nema što tražiti na NBA parketima. Raptorsi su mu dali priliku jer je Kanađanin i prvi pick. Netsi su ga uzeli jer su računali da, ako je već bio izabran prvi, ima nekog vražjeg talenta koji njihovoj ekipi bolno nedostaje. Bennett je na račun visokog izbora ušićario još par milijuna dolara koje nikako ne bi dobio na račun svoje igre.

*Ukoliko niste upoznati s noćnim životom Zagreba, recimo da znate kako ste na životnom dnu kada u šest sati ujutro uđete u jedan od ova dva legendarna lokala.

Prije nekog je vremena tužni Greg Oden, čela naboranog kao njive na slikama hrvatske naivne umjetnosti, zaključio da će biti upamćen kao najveći bust svih vremena. Došlo mi je žao dobroćudnog diva, želio sam mu reći da brije, što i jest istina. Oden je bio odličan igrač kada je bio na terenu i definitivno nije njegova krivica što su ga brutalne ozljede koljena izbacile iz lige. Njegov talent, predanost i znanje nisu bili upitni i da je dobio vremena vjerojatno bi opravdao visoki pick, iako su male šanse da bi bio bolji od Kevina Duranta, koji je izabran odmah nakon njega. Titula najvećeg busta NBA drafta definitivno ide u ruke Anthonya Bennetta, makar prošlo tek četiri godine otkako je simpatični Kanađanin ušao u ligu.

Brojne antilegende lige su bar nekog vraga napravile. Andrea Bargnani nikada nije bio vrh, ali je imao sezonu sa 20+ poena po utakmici te je, uz sve svoje mane, bio solidan igrač napada. Kwame Brown, ispižđen u formativnim godinama od Michaela Jordana i kasnije od Kobea Bryanta, 12 je sezona bio jedan od najsolidnijih jedan-na-jedan defanzivaca na niskom bloku, makar ga svi ismijavali. Michael Olowokandi se zadržao 9 godina u ligi zahvaljujući tome što je, iako rupetina u gotovo svemu, ipak donekle znao zatvoriti defanzivni skok. Joe Smith je bio bahato, umišljeno đubre od igrača ali nitko ne može osporiti da je kroz prvih par godina, dok mu se još dalo, igrao više nego solidnu napadačku košarku. Pervis Ellison je imao više boljki od Jeremije iz Alana Forda, ali je svejedno izdržao 12 godina u ligi uz solidan 9-6 učinak.

Bennett je prema nabrojenima, a nabrojeni se obično nalaze u vrhu svih lista draft bustova, patuljak. Dno. Luzer. Nije im ni blizu. Nakon samo četiri godine čini se kako je njegov NBA put došao kraju. Dobije li još jednu priliku dobit će je samo zato jer je nekoć bio prvi pick drafta.

Ne možemo se, doduše, na njega ljutiti. Mirni Kanađanin nije tražio da bude prvi. Nije sam sebe izabrao. Nije sam sebi povjerio ključeve franšize u ruke.

Njegove su greške ostale na parketu, no ona ključna donesena je mimo njega. Da je nije bilo, danas nikoga ne bi bilo briga. Anthony Bennett bio bi samo jedan od 50-ak igrača koji će ove sezone izgubiti mjesto na NBA rosteru. Ovako će postati upozorenje za sve buduće generalne menadžere. U savršeno katastrofalnim uvjetima lako se može dogoditi da nešto izuzetne vrijednosti, a prvi pick na NBA draftu to definitivno jest, potratite na nekoga tko to nimalo ne zaslužuje i tako svoju franšizu gurnete nekoliko godina unatrag.

Srećom po Cavse, LeBron se vratio u momčad, Bennett se pretvorio u Kevina Lovea, a Cleveland je osvojio naslov. Da nije i dalje bismo ih gledali na dnu, a navijači bi kršili ruke sjećajući se kako su prvim pickom drafta izabrali nesposobnog Kanađanina s UNLV-a.