Čovjek koji je buljio u ekran

Što se dogodilo IT-ju?

Tresak na zemlju nakon sezone iz snova

“Sviđa mi se ovdje. Stvari nisu išle po planu, ali želim ostati”, izjavio je Isaiah Thomas par dana prije nego što je deportiran iz Clevelanda. Prilikom davanja te izjave pokazao je ili nevjerojatnu sposobnost laganja, ili stiff upper lip na kojem bi mu pozavidjeli engleski lordovi iz viktorijanskih priča. Thomas je zvučao poput viteza iz Pythonove Potrage za Svetim gralom, kada odsječenih udova izaziva Grahama Chapmana na borbu urlajući: “Tis but a scratch!”

Reći kako stvari nisu išle po planu je drastično podcjenjivanje realnog stanja Cleveland Cavaliersa u posljednjih mjesec dana. Bio je to najgori period košarke za neku momčad LeBrona Jamesa još tamo od 2006. Cavsi su s Thomasom na jedinici igrali ružnu i neefikasnu košarku koja je rezultirala omjerom 7-8 i apsolutnim potonućem ionako slabašne obrane na samo dno u velikom broju defenzivnih kategorija.

Thomas nije jedini krivac za grozne igre Cavsa u tom periodu, ali onus krivnje ipak pada na njegova leđa. Podbacio je u svim kategorijama – od onih mjerljivih kao što su poeni i asistencije, preko onih relativnih kao što su napadačka efikasnost i sposobnost igranja obrane, do onih nemjerljivih kao što je kolegijalnost.

Stvari nisu trebale izgledati tako.

Maleni plej iz okolice Seattlea uvukao se navijačima u srce hrabrim predstavama u dresu Boston Celticsa. Igrajući u sistemu Brada Stevensa izgrađenom na fluidnosti pozicija, protoku igrača i lopte i pick ‘n’ rollu, izrastao je u kolosalnog egzekutora i kandidata za MVP titulu. Stevens je u njemu prepoznao talent koji je bio ugušen u franšizama Kingsa i Sunsa te je stavio uzde momčadi njemu u ruke. Bio je to izvrstan potez, pošto se Thomas pokazao fantastičnim sistemskim plejmejkerom koji može dobro nauljenu mašinu voditi do velikih uspjeha.

Lakersima Thomas više vrijedi kao ističući ugovor nego kao igrač

Celticsi su u napadu krvavo radili za Thomasa, stavljajući ga u pozicije u kojima je mogao iskoristiti svoju brzinu, okretnost, prvi korak i neustrašivost u kontaktu s puno većim krkanima. U obrani su se trudili sakriti njegovu nesposobnost da čuva krupnije igrače jedan-na-jedan i, premda je Thomas često bio izložen na tom dijelu terena, ne može se reći da je bio katastrofalan. Prošlogodišnji ulazak u drugu najbolju petorku lige, nešto čemu nije bio ni blizu u ranijoj fazi karijere, bio je apsolutno opravdan – a da James Harden i Russell Westbrook nisu imali sulude sezone, Thomas bi se sasvim sigurno našao među pet najboljih igrača lige.

Igrajući u takvom sistemu I.T. nije prihvatio samo Stevensovu taktiku, već i filozofiju koja je stajala iza nje.Fluidan, momčadski stil kakav njeguju Celticsi puno je lakše implementirati na parket kada se igrači dobro slažu i razumiju, čak i izvan parketa, pa je među Keltima vladao veći stupanj zajedništva nego što je to bio slučaj u drugim ekipama. Priče kako su momčadi obitelji su najčešće najobičniji bulšit, osim ako ne misle na Televisa Presenta obitelji u kojima su vam leđa puna noževa kojima su vas upiknuli ostali članovi familije, ali u Celticsima su te priča puno manje smrdjele nego drugdje. Thomas je kanalizirao novopronađeno zajedništvo na parketu, svaki udarac lopte o parket praćen uzdahom olakšanja što više ne igra za neku od one dvije ekipe koje su tijekom posljednjih 10 godina postale sinonim za disfunkciju.

Kada mu je sestra iznenada poginula u automobilskoj nesreći i kada se našao, po svom priznanju, u potpunom emocionalnom ponoru, Stevens mu je pohrlio pomoći, ostavljajući pripremu za utakmice s Bullsima svojim pomoćnicima. Dok je plakao na klupi tijekom zagrijavanja za prvu utakmicu ostali Kelti su ga tješili, uključujući njegova dugogodišnjeg prijatelja Averyja Bradleya, koji je najviše pomogao Thomasu da se aklimatizira na novu sredinu. Teško je spekulirati o emocionalnim stanjima drugih pojedinaca, ali sudeći po Thomasovim rekacijama takva podrška od organizacije za koju je igrao mnogo mu je značila i to se vidjelo na parketu. Kao da je netko iznenada podigao kočnicu i oslobodio ga. Njegov vatreni stil bio je jedan od glavnih razloga zašto su ga navijači prigrlili, a kada je egzekucija došla do MVP razine, Thomas je za mnoge navijače Kelta postao polubožanstvo.

Uvukao se u srce mnogih diljem NBA lige ne samo zbog svojih sjajnih predstava nego i radi visine – u 175 cenata visokim igračima mnogi uvijek vide sebe. Isaiah Thomas je prošle godine predstavljao ne samo svoj klub i sebe, nego i sve one igrače sa školskog koji bi sasvim sigurno igrali u ligi (pustite da živimo u fantaziji) kada bi bili samo 25 centimetara viši.

Unatoč briljantnoj sezoni Kelti su ga se odrekli. Bio je to pametan potez.

Pisao sam ranije tijekom godine kako od Thomasa ove sezone možemo očekivati povratak na staro. Igrači koji zablistaju u kasnijoj fazi karijere, naročito u specifičnom sistemu, rijetko uspijevaju zadržati istu razinu igre kroz dulji vremenski period te se obično vrate na prosjeke koje su ostvarivali ranije. Kada uz to vežemo operaciju kuka koja može uništiti lokomotorni sustav igrača, pošto utječe i na gornji i na donji dio tijel,a ostajala je samo tanka nada da će Thomas po povratku igrati kao lani.

Nije. Nije se vratio ni na staro. Ni blizu. Isaiah je bio užasan.

Za 10 ili 15 godina, ako ikoga uopće bude briga, možda ćemo saznati što se točno dogodilo da je lanjski superkolega postao crna rupa koja isisava radost iz suigrača. Nakon što je propustio gotovo pa polovicu sezone, Thomas se vratio na parket i odmah primijetio kako stvari u Clevelandu ne funkcioniraju kao u Bostonu.

Statičnost sistema oduzela mu je sve one lagane poene koji su ga pretvorili u MVP kandidata, a nesposobnost i nebriga ostalih suigrača u fazi obrane samo su njegove ogromne deficite na tom kraju terena izložile do te mjere da je Thomas u navratima u potpunosti odustajao od defenzive. Oporavak od ozljede kuka izbrisao je njegov brzi prvi korak, pa je ostao bez najjačeg oružja u napadu, što je dodatno pojačalo njegovu frustraciju i samim time dodatno poljuljalo ionako narušene odnose u momčadi.

Isaiah je u Clevelandu otkrio kako su Cavaliersi pravo malo košarkaško čudo – ne postoji franšiza te stope disfunkcionalnosti koja je ušla u tri finala zaredom.

Iznenadna ostavka GM-a Davida Griffina, sulude izjave vlasnika franšize Dana Gilberta koji se neprestano prepucava s LeBronom koji se, pak, ne želi obvezati na ostanak u Clevelandu, što sve njegove suigrače čini nesigurnim i otežava posao dovođenja novih igrača u potencijalno šampionsku momčad, u potpunosti pokopan kredibilitet nesposobnog trenera Tya Luea koji nije ništa drugo nego LeBronova marioneta – sve su to stvari s kojima se Thomas nije morao nositi u Keltima. Baš kao što je prihvatio kulturu nesebičnosti i zajedništva u Celticsima, tako je prihvatio kulturu disfunkcionalnosti u Cavsima. Nitko nije mutio govna bolje od njega.

Nenadahnute predstave na parketu, gubitak brzine i nesnalaženje u novom sistemu uskoro su Thomasa pretvorili u toksičnu personu u svlačionici Cavsa. Konstantni prigovori, konstantno preispitivanje i prozivanje svih suigrača za nezalaganje kulminiralo je kada je napao Kevina Lovea zbog neigranja u finišu utakmice protiv Thundera zbog bolesti, čemu su se priključili i drugi igrači – prije svih nezadovoljni Dwyane Wade, koji je po vlastitom priznanju čitavu godinu maštao o povratku u Miami. Nezadovoljstvo i podijeljenost u svlačionici su toliko eskalirali da su se Thomas i Jae Crowder, dva bivša Celtica, navodno čitavo vrijeme držali sa strane i družili se isključivo između sebe, a u medijima su se pojavile optužbe da jedan od njih dvojice novinarima dostavlja insajderske informacije iz svlačionice kako bi dodatno zakuhao kašu.

U takvom oblaku kaosa ne čudi to što je Thomasova igra patila i više nego što bi patila da se samo vratio na svoje stare brojke. I.T. je igrao odurnu košarku. Činilo se kako polako diže ruke od momčadi, a momčad polako diže ruke od njega.

Dvije snimke najbolje prikazuju kako se razvijala Thomasova karijera u Clevelandu. Prva je air ball iz kuta protiv slabašnog Orlanda, nakon kojeg je ostao začuđeno gledati u suca bez ikakve želje da se vrati u fazu obrane, ostavljajući ekipu da se brani pet-na-četiri u tranziciji (koja je rak rana Cavsima i kad se brane pet-na-pet). Druga je LeBronov šut za pobjedu protiv Wolvesa u trećem produžetku, nakon kojeg su mu svi suigrači pohrlili u zagrljaj, uključujući i Thomasa, kojeg je James hladno izignorirao kao bivšu djevojku u klubu u pet ujutro.

Kada popišemo sve transgresije koje je Thomas napravio prema Cavsima i koje su Cavsi napravili prema njemu, njegova izjava kako želi ostati u Clevelandu postaje smiješna, tek naučeni odgovor na novinarsko pitanje. Thomas je možda i bio uzbuđen nakon što su ga Kelti poslali u Cleveland, iako je zamjerio trejd GM-u Dannyju Aingeu jer je u Bostonu uistinu pronašao dom, ali nakon katastrofalnog siječnja čini mi se da se nije baš protivio ideji da ode iz Ohia, u kojem stvari jednostavno nisu sjedale na mjesto. S druge strane, ako je već morao biti zamijenjen, sumnjam da je želio završiti u Lakersima. I to ne samo zato što mlada ekipa Los Angelesa nema šanse ući u playoff.

Thomasov agent Aaron Goodwin poslao je jasnu poruku Lakersima kako njegov klijent ne misli ulaziti u igru s klupe, ali bojim se da neće imati baš puno opcija. Lonzo Ball je plejmejker u kojeg su Lakersi uložili jako puno resursa te su pokazali kako su spremni istrpjeti sve njegove loše poteze, jer su uvjereni da imaju igrača s jedinstvenim skillsetom koji se može razviti u All-Star igrača. Thomas bi mogao pikirati na drugu bekovsku poziciju pošto je Ball dovoljno kompetentan branič da čuva igrače na poziciji dvojke, ali Lakersi će teško riskirati s guranjem Kentaviousa Caldwell-Popea na klupu, unatoč tome što se KCP ne može staviti u istu rečenicu s Thomasom što se košarkaških vještina tiče; njegov agent Rich Paul predstavlja i LeBrona Jamesa i upravo ta poveznica donijela je Caldwell-Popeu ogromni ugovor i upravo će ga ona ostaviti na starterskoj poziciji. Lakersi znaju zašto su trejdali za Thomasa – više im vrijedi kao ističući ugovor nego kao igrač, a njegovo brisanje s platne liste sljedećeg ljeta će značiti kako Lakersi imaju priliku potpisati dva max ugovora, od kojih bi jedan lako mogao biti LeBron.

Što to znači za I.T.-ja i njegovu budućnost?

Nakon što je prošle godine izgledao kao siguran kandidat za max ugovor, po isteku postojećeg opet se našao u frustrirajućoj situaciji u kakvoj je bio u Sacramentu, gdje se stalno žalio na svoju ekipu, ili u Phoenixu u kojem se borio za minute s Goranom Dragićem i Ericom Bledsoeom, konstantno žugajući i njurgajući da bi na kraju trejd u Boston usporedio s uranjenim božićnim poklonom. Thomas loše reagira na situacije u kojima se ne nalazi u glavnoj ulozi. Tako je bilo u svim njegovim momčadima osim u Bostonu. Tek kada se situacija podredi njegovu egu, i on je spreman podrediti ego momčadi. Što je sasvim u redu u situacijama poput lanjske, kod trenera koji razumije takav mehanizam svojih igrača, ali to će uroditi s dodatnim frustracijama u Los Angelesu.

Svejedno, I.T. bi trebao igrati znatno bolje nego u Clevelandu. Kako sezona bude odmicala, tako će se rješavati hrđe koju je nakupio tijekom sedam mjeseci neigranja, što bi samo po sebi trebalo biti dovoljno da zaboravi na katastrofalni siječanj. Motion sistem Lukea Waltona je, osim toga, puno sličniji onome što Brad Stevens radi u Keltima nego što je to Lueov sistem (ako ga se tako može zvati), pa bi se trebao dosta dobro snaći u njemu pošto je filozofija igre gotovo ista. Lakersi imaju i niz kvalitetnih mladih defenzivaca koji bi trebali sakriti njegove nedostatke u obrani. Možda se Thomas neće posvetiti momčadi onako kako se posvetio Celticsima*, jer će se po tko zna koji put osjećati nepoželjno, ali činjenica da mu ističe ugovor trebala bi biti dovoljna motivacija za dobre igre, kada već nema neke šanse da uđe u doigravanje.

* Tijekom pisanja teksta skužio sam koliko Thomas na trenutke podsjeća na Rajona Ronda, još jednog igrača koji je blistao u Celticsima, u Ubuntu okruženju Doca Riversa koje je potenciralo zajedništvo. Rondo i Thomas nemaju gotovo nikakve sličnosti što se igre tiče, ali što se tiče ponašanja, bar ovog kojeg percipiramo kroz medije… ima tu nešto.

Thomas će tako ostati velika nepoznanica. Njegov lanjski bljesak je po meni bio plod savršenog spleta okolnosti u kojima je sistemski igrač labilne emocionalne slike naišao na za njega idealni košarkaški sistem i emocionalno okruženje koje ga je pazilo i hranilo te je nerealno očekivati da će se takva sezona ponoviti. Thomas će u idućih nekoliko godina vjerojatno biti isti igrač kakav je bio i prije prošle sezone – često nezadovoljan, na momente sjajan, u globalu solidan. Ima pola godine da uvjeri nekog od GM-ova da je vrijedan max ugovora. S obzirom na aktualnu NBA sliku, ne bi me iznenadilo da se to dogodi.

No, poprilično sam siguran da sljedeće sezone neće nositi žuto-ljubičasti dres. Lakersi su previše pažljivo gradili cap space da bi ga potrošili na ćudljivog, iako ponekad genijalnog igrača kakav je Isaiah Thomas.