Čovjek koji je buljio u ekran

Umjetničko djelo Kevina Duranta

Budući MVP finala zaslužio je da mu se svi snovi ostvare

Ako dođeš u San Francisko

okiti cvijećem kosu svoju ti

ako dođes u San Francisko

znam da će ljudi dopast’ ti se svi

 

Došli su u San Francisko

s cvijećem u kosi, isto kao ti

jer u tom gradu, u San Francisku

kažu da snovi ispune se svi

(Ivica Krajač)

 

Kevin Durant nije došao u San Francisco* s cvijećem u kosi, kao junaci besmrtnog i atipičnog hita Miše Kovača, već s košarkaškom loptom u ruci i ugovorom od 26,5 milijuna dolara na jednu godinu. Hoće li mu se svi snovi ispuniti saznat ćemo uskoro, ovisno o tome hoće li njegovi Warriorsi nastaviti uništavati Cavalierse kao da su Tommy Wiseau i uništavaju filmsku i bilo koju drugu logiku u The Roomu. KD je na pragu da osvoji naslov prvaka i naslov najkorisnijeg igrača finala. To je sudbina koju su mu neki predodredili čim su ga vidjeli u zelenom dresu SuperSonicsa, i sudbina u koju su gotovo svi povjerovali dok je igrao u bojama Thundera. Ostvarit će je, čini se, u dresu momčadi koja po razini hejta koju suparnički navijači prema njoj imaju može parirati Donaldu Trumpu, dizajnu Fiata multiple i onom portugalskom papku koji je osvojio zadnju Euroviziju.

*Okej, nije došao u San Fran nego preko mosta u Oakland. Nemojte mi logikom protiv Miše, izgubit ćete svaki put.

Razumijem hejt i prema Dubsima i prema Durantu, ali ne mogu priznati racionaliziranje te sportske mržnje. Warriorsi su navodno izgradili momčad koja je ligu učinila nekonkurentnom i dosadnom, a opet ovo je najgledanije finale od okršaja Utaha i Chicaga iz 1998. Povremene NBA navijače više od napetosti i pariteta zanimaju zvijezde, veličina i mogućnost da prisustvuju povijesnom događaju.

Zamjera im se što su sastavili nepravedno jaku ekipu i tako pljuje na franšizu koja je pokazala majstorstvo u svim aspektima gradnje momčadi – od trejdanja (Bogut i Iggy), manipuliranja cap spaceom, potpisivanja slobodnih igrača (Livingstone, Durant) i draftanja. Osovina momčadi izgrađena je na domaćim igračima, na igračima koji su odrasli u sistemu Warriorsa i koliko god ljudi hejtali klub ne mogu osporiti kako su uzeli tri talentirana, ali i manjkava igrača i od njih stvorili zvijezde. Curry je bio sitan i sklon ozljedama, Klay je bio nesposoban proći bilo koga 1-na-1 ili odigrati koherentnu tranzicijsku akciju, dok je Draymond bio solidan u svemu, velik u ničemu osim u srcu. Istina, Dubsi su učinili sezonu predvidljivom, ali nisu je takvom učinili kroz besmisleno rasipanje novcem kao što to rade prebogate europske momčadi u bilo kojem sportu; učinili su to kroz vještinu i znanje te malo sreće.

Kako onda kriviti Kevina Duranta, čovjeka koji je igrao za franšizu koja je od nabrojanih aspekata svladala samo draftanje, što im se želio pridružiti?

Godinama je gledao kako njegova momčad gradi greške u koracima. Nisu mu doveli adekvatnog trenera, zamijenili su igrača koji je ekvivalent vrhunskom sushiju igračima koji predstavljaju kombinaciju užegle hrane u plastičnim posudama iz Super Konzuma godinu dana prije nego su na to bili prisiljeni, opteretili su ekipu lošim ugovorima i na kraju sveli šanse momčadi koja je trebala dominirati Zapadom na svega par postotaka za osvajanje naslova. Curry/Klay/Green/Durant je ubojita momčad, ali je li na papiru išta jača od kvarteta Westbrook/Harden/Ibaka/Durant? Možemo li uistinu kriviti KD-a što je otišao u potjeru za prstenom nakon što su njegovi zapizdili već gotovu momčad koju je samo trebalo zadržati na okupu* i razvijati?

*Istina, u Thunderu je problem bio sa salary capom i teško da bi uspjeli zadržati svu četvoricu, zbog čega su morali donijeti odluku – Harden ili Ibaka, pri čemu su gadno pogriješili. No, nisu je morali donijeti još čitavu jednu sezonu, a tko zna što bi se u međuvremenu dogodilo.

Durant je konačno osjetio kako je to biti dio slagalice. Kao odijelo skrojeno po mjeri, Durant je napravljen za Warriorse, a Warriorsi su napravljeni za njega

Ja ne mogu. Nije otišao ružno, kao LeBron, sa specijalnom TV emisijom na kojoj su i navijači i uprava kluba saznali da na njega ne mogu računati. Otišao je ljudski, kao što se odlazi s poslova. “Šefe, idem na drugi džob, bolji su mi uvjeti, bilo mi je drago, želim da vi znate prije svih.” Pošteno. Netko će reći kako je njegov odlazak kukavički, kako je samo tražio pomoć, ali NBA povijest puna je velikih igrača koji su u jednom trenutku karijere potražili bolje momčadi u potjeri za prstenom. KD će u rujnu napuniti 29 godina, i premda se vijek košarkaša produljio, ne možemo sa sigurnošću reći da će i za četiri godine igrati jednako dobro kao sada. Je li mogao računati na to da će Oklahoma u 4 godine okupiti konkurentnu ekipu? Je li trebao prosuti svoj igrački vrhunac čekajući novu šansu koja, s obzirom na nesposobnost koju je franšiza Thundera pokazala, možda nikad ne bi ni došla?

Srce, moje i vaše, kaže da. Vjernost je vrijednost koju navijači i sportski zaljubljenici cijene više od gotovo bilo koje druge. No, razum kaže ne. Razum kaže kako je Durant morao otići i otići baš u Golden State Warriorse. Ne samo zato da osvoji naslov.

Morao je otići kako bi igrao najljepšu košarku svog života.

Upravo je to radio tijekom dvije utakmice finala*. Kevin Durant doveo je svoje umijeće do sljedeće razine, poput mladog borca iz kung fu filmova u 1980-ima, koji je prošao rigorozan tretman svog sijedog učitelja. Durant možda nije morao hodati uz tisuću stepenica noseći kante vode ili se boriti štapićima za svaku kuglu riže, ali je morao brzo naučiti igrati unutar već uhodanog i posloženog sustava. Nije mu trebalo dugo da se uklopi. Po prvi puta u životu KD je igrao u smislenoj momčadi.

*Kolumna je pisana par sati prije treće utakmice.

Oklahoma je uvijek imala talent, ali nije imala okvir za taj talent. Nije imala operativni sustav koji bi od njega učinio smislenu cjelinu. Thunder se oslanjao na improvizaciju, 1-3 p’n’r, tranziciju i izvlačenje faulova. Bila je to efikasna, ali ružna, na momente negledljiva košarka koja je rezultirala okršajima u kojima su momčadi zajedno šutirale preko 60 slobodnjaka, košarka blata, košarka prekida, košarka nedostojna vrhunskog talenta Kevina Duranta i njegovih suigrača.

Warriorsi su sasvim druga priča. Ove sezone KD kao da je oslobođen. U nesebičnom sustavu, u raznovrsnom sustavu koji ima beskrajno puno rješenja u napadu, Durant je konačno osjetio kako je to biti dio slagalice, a ne čovjek koji je praktički sam slaže. Kao odijelo skrojeno po mjeri, Durant je napravljen za Warriorse, a Warriorsi su napravljeni za njega. Njihova nesebična igra u kojoj gotovo svaki čovjek može preuzeti bilo koju ulogu, od egzekutora do dodavača, od decoya do cuttera, od pleja do roll čovjeka predstavlja dodatni korak u razvoju košarkaške igre, ne samo zbog svoje maštovitosti nego zbog kvalitete izvedbe. Warriorsi lome i uništavaju suparnike, ali to rade poetično i nadahnuto, u košarkaškom vihoru koji naizgled ništa ne može zaustaviti.

Nekadašnji MVP pokazao je u dvije utakmice koliko je širok dijapazon njegovih stilova. Zabija u punim akcijama, u rijetkim izolacijskim situacijama, kroz tranziciju, preko ruke, kroz otvoren šut, kao cutter, kao catch and shooter, kao pick and pop egzekutor, asistira, vodi igru, raspoređuje suigrače, pronalazi rješenja i ne da se zastrašiti. Znali smo da može. Kevin Durant je oduvijek bio majstor ofenzivne igre, a u Dubsima ju je samo ispolirao. Pomoglo je što je okružen talentom i što se suparnici ne mogu fokusirati samo na njega, no čak i u lakšim uvjetima nego ikada prije i dalje impresionira koliko je njegova igra lagana, lepršava, prozračna, efikasna, brza, kao kakav košarkaški rokoko.

Ono što impresionira je što uza sve to KD igra nevjerojatnu obranu.

Kada su Green, Klay i on na terenu, Cavaliersi praktički ne mogu do koša. Usporio je LeBrona u punim napadima koliko se to može, pa James glavninu poena traži u tranziciji, a kada čuva druge dovoljno je samouvjeren da napusti svog čuvara, pomogne, i brzo se vrati u poziciju. Naučio je. Naučio je kako zatvarati kutove, kako preuzimati, kako koristiti svoje duge ruke da spriječi ulazna dodavanja, kako napadati loptu i ostajati uz svog čovjeka. Pokazao je naznake ovakve obrane i lani u Thunderu i to baš u okršaju s Warriorsima, no i u ovom aspektu opet je uzašao na jednu novu razinu.

Spoj Warriorsa i Kevina Duranta mnogi će okarakterizirati dodatnim korakom u devoluciji lige. O umiranju borbenog duha. Lamentirat će o pičkastosti lige, o tome kako su svi igrači prijatelji, kako najbolji žele igrati jedni s drugima umjesto da se nadigravaju, i razumijem ih i donekle se slažem.

No, s druge strane, kada gledam Kevina Duranta kako igra košarku, pitam se koliko je to loše. Ovo što smo gledali kroz prve dvije utakmice može stati bok uz bok nekim od najvećih djela ljudske umjetnosti – bilo da se radi o poeziji, prozi, muzici, filmu, plesu ili bilo kojem drugom sportu. Ako su, da bi se to dogodilo, Kevin Durant i Warriorsi morali učiniti ligu predvidljivom – kvragu, neka su. Preživjet ćemo jednu godinu.

Budući MVP finala zaslužio je da mu se svi snovi ostvare preko puta slavnog San Franciska. S lovorikama u kosi umjesto cvijeća.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.