Ezop je još tamo 600 godina prije Krista iz svojih robovskih usta educirao narod basnama. Jedna od najslavnijih bila je posvećena prvom trolu u povijesti pisane riječi, dječaku koji je svoje sumještane više puta namagarčio vičući kako mu vuk napada stado, samo da bi oni u svojim gaćama, starovjekovnim Lidl pidžamama i ostaloj noćnoj opremi jurili van, a on im se smijao. Naravno, kako s trolovima obično biva, jednom kad se pravi vuk pojavio i stao glodati pastirovo stado ovcu po ovcu, momku nitko nije želio pomoći jer su mislili da laže. Kad triput nešto kažeš i ispadne da nije tako, kredibilitet ti lagano padne u vodu.
Kažem li kako su Cleveland Cavaliersi u problemima, nitko mi neće vjerovati – baš kao što nisu vjerovali ni pastiru iz priče. Prošle su sezone bili u problemima nakon one prve playoff serije protiv Indiane koju jesu dobili 4-0, ali im obrana pri tom nije ličila ni na što. Bili su u problemima i tijekom regularne sezone, u kojoj nikako nisu uspijevali pronaći svoj optimum i u kojoj je curilo na sve strane. Bili su u problemima svake godine otkako se LeBron vratio – što zbog neprirodno posloženog rostera, što zbog sukoba oko hijerarhije u momčadi (okršaj LeBron – Blatt), što zbog niza drugih faktora. Navijači bi se brinuli, suparnici nadali kako će pokleknuti, a onda bi došlo drugo kolo doigravanja i LeBron bi pokazao da je i dalje najbolji igrač lige.
Četvrta godina – četvrti put vičemo vuk. Cavaliersi su u sezonu ušli strašno, katastrofično, strašnije od LeBronova kostima za Halloween. Nakon deset odigranih utakmica* Cavsi imaju svega četiri pobjede te se nalaze na 12. mjestu Istočne konferencije. Kako se to, kvragu, dogodilo?
*Tekst je pisan prije okršaja Bucksa i Cavsa, koju su dobili
Za početak, otišao je Kyrie Irving.
Dugogodišnja bitka za prevlast s Jamesom koju Kyrie nikada ne bi dobio razriješena je ovog ljeta kada je čovjek prešao u Boston, što ne bi bio nikakav problem za Cavse da njegova zamjena Isaiah Thomas može igrati. Na stranu sumnje da Thomas može parirati Irvingu i po produkciji i po sistemskoj važnosti, pošto je za njegov suludi uzlet u top 10 igrača lige prošle godine više bio zaslužan sistem Brada Stevensa nego IT-jev osobni iskorak, čak i njegova verzija otprije dvije godine bi uvelike olakšala posao Cavaliersima. Thomasa nećemo gledati sve do siječnja kada bi se u potpunosti trebao oporaviti od svojih problema s kukom, ali dotad će netko drugi morati pokušati rasteretiti LeBrona.
Kevin Love to ili ne može napraviti ili mu za to treba još vremena. Nekadašnja Minnesotina zvijezda upala je tijekom godina u svoju ulogu treće violine i sada se iz nje teško izvući, pri čemu mu nije pomogao ni sijaset ozljeda koje je zaradio svih ovih godina. Love je samo ove sezone načeo koljeno i patio od viroze i premda njegov učinak od 16 poena i 10 skokova produkcijski gledano nije loš, on nema toliki sistemski utjecaj na igru kakav bi mogao imati – za što su djelomično odgovorni i Cavaliersi, pošto su ga od grdosije s nevjerojatnim osjećajem za igru pod košem, gdje je koristio svoju masivnu guzicu pri pozicioniranju za ofenzivni skok, pretvorili u samo još jednu (jako dobru) stretch četvorku.
LeBron bi u nekim svojim ranijim sezonama, u kojima je još uvijek imao tu potrebu svima dokazivati da je najbolji, sam anulirao ove probleme i poveo momčad do vrha tablice. Ove sezone to nije slučaj. Možda je besmisleno kritizirati igrača koji zabija 28 poena po utakmici, grabi 7 skokova i dijeli 9 asistencija uz postotak šuta od nevjerojatnih 60 posto, ali jasno se vidi da ovo nije onaj klasični LeBron koji gazi sve pred sobom kao tenk. Jasno, u napadu je odradio možda i najboljih 10 prvih utakmica sezone u karijeri, ali u obrani je mlitav i bezvoljan. Za sve je kriva ozljeda stopala tijekom priprema na kojima se James pojavio s par kila viška te mu treba još neko vrijeme da uđe u igračku formu, o čemu je prije par dana pričao i trener Tyronn Lue.
Svi bi se problemi dali popraviti da Cavsi imaju trenera s bar malo kredibiliteta. Umjesto takvog na klupi sjedi Tyronn Lue, hohštapler i LeBronov posilni
Upravo su ta slaba izdanja u obrani prvenstveni razlog brojnih Clevelandovih poraza. Lako za napad, čak i bez IT-ja Cavsi su dovoljno individualno moćni da gaze te su trenutno sedmi po ofenzivnom rejtingu, ali obrana… Obrana nikada nije izgledala ovako loše. Trenutno su posljednji u ligi s defanzivnim rejtingom od 111,7 i koš razlikom od -4,3 po utakmici, po čemu su bolji samo od Bullsa, Mavericksa, Kingsa, Sunsa, Hawksa i Netsa – dakle, redom ekipa koje će se boriti za visoke draft pickove.
Njihova half-court obrana uspijeva zatvoriti reket pri ulazima, što ne treba čuditi pošto u ekipi imaju nekoliko izuzetnih jedan-na-jedan defanzivaca, ali sistemski to klapa poput mašine za robu koja nije servisirana od 1986. Pre-rotacije gotovo da ne postoje, igrači se ne drže zadataka, help defense kasni za pola koraka, a najveći problem je zatvaranje trice. Suparnici su protiv Cavsa ove sezone dopuštali 45 posto šuta za tri. 45 posto! I da igraju svaku protiv Warriorsa bilo bi zabrinjavajuće, a ne igraju.
Dapače, Cavsi su imali jedan od najlakših rasporeda u prvih 10 utakmica sezone. Igrali su svega tri utakmice protiv top 14 ekipa i sve tri su dobili. Protiv 18 ekipa koje ne bi trebale igrati playoff imaju omjer 1-7, a jedina od tih koju su dobili su moji Bullsi a.k.a. najgora momčad lige (bar do povratka Zacha LaVinea, a možda i onda).
I to su gubili. Onako, pošteno: 17 razlike od Pacersa, 22 od Pelsa, 21 od Magica i 19 od Knicksa. Ne čudi što sve četiri ekipe imaju određene jedinice koje igraju izrazitu tranzicijsku košarku (osim Pelsa koji pak imaju jake centarske pozicije koje su mismatch za Cavse), a upravo je tranzicijska obrana i prošle sezone, a ove pogotovo, najveći problem momčadi.
Jasno, porazi su počeli utjecati na psihu same momčadi.
Dwyane Wade, koji je svojom voljom preselio na klupu u nadi da će tako pozitivno utjecati na momčad, nakon poraza od Atlante (odnosno, prve utakmice koju je odigrao dobro) prigovarao je starterima da očajno počinju utakmice i da se ne može očekivati da klupa svake večeri vadi startnu petorku iz problema. U istoj utakmici je Kevin Love, koji je igrao s virozom, od frustracije rastrgao vlastiti dres, a najkoncizniji je bio Channing Frye jednostavno poručivši: “We suck right now.”
Svi bi se problemi dali popraviti da Cavsi na čelu imaju trenera koji je taktički pismen ili bar ima nekakvog kredibiliteta. Umjesto takvog head honchoa na klupi sjedi Tyronn Lue, hohštapler i LeBronov posilni, koji kod igrača izaziva toliki respekt da mu je LeBron nakon utakmice ušao u ured gol, još mokar od tuširanja, omotan samo ručnikom oko pasa. Neću reć s namjerom da naguzi Luea, ali trener Cavsa je definitivno zaslužio jedno dobro guženje. Cipelom u dupe i van iz Quicken Loans Arene prije svega.
Naravno, čak i bez pravog trenera Cleveland još stigne popraviti sve. Vrati li se IT prije vremena, stvari bi se trebale popraviti u napadu, što bi LeBronu omogućilo da konzervira dio energije za igranje obrane. Izbacivanje J.R.-a Smitha iz startne petorke također bi pomoglo, kao i uigravanja više različitih jedinica u obrani. James je motiviran nakon ovakvog starta, a njegova zadnja objava na Instagramu može se samo protumačiti kao objava raspižđenog čovjeka kojem je dosta poraza. No, Cavsi se ne mogu oslanjati samo na LeBrona. Dapače, ova je sezona veliki test organizacije koja mu mora pokazati da će i u budućnosti konkurirati za naslov kako bi ga zadržali sljedećeg ljeta kad mu ističe ugovor. Za sad padaju na testu. Kolosalno.
Naravno, usprkos tome ogromna je vjerojatnost da će Cavsi ekspresno okrenuti sezonu i da ćemo ih i ove godine gledati u finalu. Vikali smo vuk i prošle tri godine. No, možda je ova četvrta ona u kojoj će se vuk uistinu pojaviti i pojesti stado dok mi, umorni, odmahujemo rukom i čekamo da Cleveland Cavaliersi opet proigraju.
