Čovjek koji je buljio u ekran

Zašto su trejdali Blakea?

I zašto je taj posao tek petarda, a ne bomba

Blake Griffin prošao je kroz nabrzinu sklepan labirint, vodeći pod rukom svog trogodišnjeg sina Forda. Krilni centar Clippersa stigao je u Staples Arenu kako bi razgovarao o eventualnom produljenju ugovora s jedinom momčadi za koju je igrao u karijeri, a u njenim ga je uredima dočekao niz podignutih zidova na kojima su visjele fotografije, prikazujući njegov život od prvih košarkaških koraka do najvećih uspjeha Lob Cityja. Griffin je prošao kroz vlastiti muzej na čijem je kraju pucao pogled na sredinu terena Staplesa. U tom trenutku začuo se glas najavljivača s razglasa kojim je započela ceremonija umirovljenja Griffinova dresa.

Naravno, nije to bila prava ceremonija pošto bi Griffin trebao igrati još pet do 10 godina u NBA-u. Clippersi su željeli najvećem igraču u povijesti franšize dati mali okus budućnosti na izrazito neugodan i cringe način, što ceremonija umirovljenja dresa pred praznim tribinama u rano popodne s igračem koji taman razmišlja o novom ugovoru svakako jest.

Griffin nije bio pretjerano impresioniran te je nakon tog cirkusa jednostavno izjavio kako se nadao da će tog dana pričati o košarkaškim planovima za budućnost franšize. Jesu. Sjeli su za stol Doc Rivers, novi savjetnik Jerry West i vlasnik franšize Steve Ballmer i pričali. Nakon dva sata razgovora Griffin je bio zadovoljan. Clippersi su mu dali do znanja da ga žele “for life”, što su i dokazali cifrom. Blake je dobio ugovor na pet godina težak 177 milijuna dolara.

Pet mjeseci kasnije postao je član Detroit Pistonsa.

Zajedno s Briceom Johnsonom i Williejem Reedom poslan je na istok u zamjenu za Tobiasa Harrisa, Averyja Bradleya, Bobana Marjanovića, pick druge runde 2019. i pick prve runde 2018. zaštićen na pozicijama od 1 do 4.

Razmjena je potresla ligu i navijače, analitičari su nizali analize, komentatori komentare, Twitter je eksplodirao kao i uvijek kada se jedna od istinskih zvijezda lige, što Griffin svakako jest, nađe u ovakvoj situaciji. Generalni konsenzus je da je Blake izigran od franšize kojoj je dao devet godina svog života, franšize koja mu je par mjeseci ranije tepala kako je njen do kraja karijere da bi ga sada bez imalo osjećaja poslala u košarkašku verziju čistilišta. Griffin je tijekom karijere pokazao određene interese koje neće tako lako ispoljiti u Detroitu, a njegova standup karijera, celebrity lifestyle i dejtanje Kendall Jenner bi sasvim sigurno mogli patiti na Midwestu.

No, to je otprilike jedina stvar oko koje se ljudi mogu složiti. Tko je ‘pobijedio’ u tradeu i što on znači za širu NBA sliku? To su stvari oko kojih se lome koplja.

Ako mene pitate, lako bi se moglo dogoditi da ovaj trejd, koji je jučer odjeknuo kao petarda izvan božićne sezone, ostavi slabašan trag na izgled lige. Stan Van Gundy povukao je potez na koji je bio prisiljen – Pistonsi su na rubu da ispadnu iz utrke za doigravanje s osam poraza u nizu, i to nakon što je vlasnik Tom Gores jasno dao do znanja da je ulazak u playoff nužnost za franšizu. Ljetos izgrađena Little Ceasars Arena većinu večeri zjapi poluprazna, pa je potez dovođenja etablirane zvijezde bio nužan i s marketinške i s igračke strane.

Moglo bi se lako dogoditi da Griffin postane važniji baš s te propagandne nego s igračke strane. Nakon što je u posljednje tri godine odigrao 163 od mogućih 246 utakmica, odnosno tek 66 posto*, jasno je da se postavljaju pitanja kada će uslijediti nova ozljeda i kakve će posljedice imati na njegovu igru. Blake nije više onako eksplozivan kao što je bio na početku karijere, ni vertikalno ni lateralno, što je za sada utjecalo samo na intenzitet ali ne i kvalitetu njegovog finiširanja; no, kako njegovo tijelo bude starjelo i propadalo, lako bi se moglo dogoditi da najvažnije vještine, one koje Blakea Griffina čini Blakeom Griffinom, u velikoj mjeri ispare.

*Pritom ne računam ovu sezonu u kojoj je igrao u 33 od 49 utakmica jer sam dobra i draga i darežljiva osoba. Eto, šta ću, takav sam.

Svjestan problema pred kojima se nalazi i izazova koje moderna NBA košarka stavlja pred njega, odlučio je djelomično promijeniti svoju igru.

Da mi stavite pištolj pod bradu i kažete da biram tko je pobjednik ove razmjene, rekao bih da su to Clippersi

Griffin je tijekom karijere bio prava old skul četvorka, ali ove je sezone počeo trošiti puno više trica. Unatoč tome što je njegov skok-šut i dalje spor kao blato, često ostaje otvoren na šutu jer se njegovi suparnici užasno boje eventualnog pump fakea i ulaska koji završava zakucavanjem. Griffin je ove sezone pucao 5,7 trica po utakmici, što je ogromni skok u odnosu na 1,9 pokušaja prošle godine te jasno pokazuje pomake u stilu igre novog igrača Pistonsa. Pri tom postotak ubačaja baš i nije najbajniji za tolikog potrošača jer je 34 posto ispod prosjeka lige, ali je dovoljno dobro da se taktički isplati – jer time otvara neke druge opcije ne samo za Griffina, nego i za čitavu momčad.

Tragedija je što će s takvim volumenom šutova biti jedna od najvećih tricaških prijetnji u Detroitu, koji igra poprilično zastarjelu košarku i čije dvije najveće prijetnje Reggie Jackson i Andre Drummond nisu baš igrači koji ulijevaju strah iza linije za tri. Odlaskom Harrisa (40 posto trice) i Bradleya (38 posto), koji su šutirali više od 30 posto svih trica momčadi, dinamika će se dodatno poremetiti i pitanje je kako će novopečeni Detroit izgledati na terenu. Griffin će se pri tome morati prilagoditi na igru bez prvog pleja momčadi, pošto se Jackson oporavlja od ozljede gležnja, ali njegov povratak samo će otvoriti nova pitanja.

Lako je moguće da će Griffin u novoj momčadi morati preuzeti ulogu kakvu nije imao nikada tijekom svoje karijere. S obzirom na njegove plejmejkerske sposobnosti i nemogućnost Detroita da širi igru šutom za tri i kretanjem lopte, Griffinove vještine u razigravanju s krila/elbowa mogle bi postati kamen temeljac organizacije napada, osobito u utakmicama u kojima će Jackson igrati protiv defenzivaca koji mogu zaustaviti njegove driblinge. Griffinovo uparivanje s Drummondom, koji je ove godine izrastao u respektabilnog passera s četiri asistencije po utakmici, moglo bi biti najbolje uparivanje visokih asistenata od Marca Gasola i Zacha Randolpha na čijoj je hi-lo igri počivao velik dio uspjeha Memphis Grizzliesa.

No, upravo u tome leži problem.

Baš kao što Grizzliesi nikada nisu prismrdjeli ozbiljnijoj utakmici, bojim se da ni Detroit to neće napraviti s ovim parom i zastarjelom košarkom na koju su osuđeni zbog skillseta svojih igrača. Van Gundyju bi zapravo najbolje bilo da minimalizira hi-lo aspekte igre koje otvara kombinacija Drummond-Griffin te pokuša organizirati petorke u kojima ovaj dvojac neće nužno biti toliko zajedno na terenu. Griffin posjeduje potencijal koji nije ostvaren u Clippersima zbog tvrdoglavosti Doca Riversa – mogao bi se razviti u izuzetnog pick ‘n’ roll finišera u paru s Jacksonom. Blakeova široka ramena trebala bi mu olakšati postavljanje screenova, a izuzetna mobilnost, mekane ruke i skočnost čine ga ubojitim finišerom u gužvi. Pitanje je samo kolika će ta gužva biti zbog nesposobnosti Detroita da raširi teren.

Za razliku od Gasola i (u puno manjoj mjeri) Randolpha, dvojac Drummond-Griffin u defenzivi ne nudi bogznašto. Blake uspijeva pokriti dio reketa na račun fizikalija, baš kao i Drummond, ali loša intuicija, štednja za napad, slabo postavljanje i povremene naivne reakcije mogle bi učiniti Detroit užasno mekanom ekipom u reketu. Srećom po njih pa suparnici neće baš imati puno šansi za popravni pošto su obojica vrhunski skakači, no opasnosti definitivno postoje.

Problemi ovog trejda za Pistonse nisu samo taktičke nego i logističke prirode. Bradleyevim i Harrisovim odlaskom stvorili su trade exception težak sedam milijuna dolara koji moraju iskoristiti unutar godine dana, ali tijekom sljedećeg ljeta izgubit će svega četiri milijuna s cap spacea, što im znatno smanjuje manevarski prostor za potpisivanje novih igrača, a oni ionako baš nemaju veliku želju igrati u polumrtvom gradu kao što je Detroit.

Griffinov bi ugovor s godinama mogao postati još teži kamen oko vrata franšize – u sezoni 2021./22., u kojoj će često ozlijeđenom igraču biti 32 godine, njegov ugovor bit će težak enormnih 39 milijuna, što je čak i uz povećanje cap spacea od 11 milijuna koje nas čeka kroz naredne dvije sezone brutalno previše. Detroit se time ukopao u situaciju u kojoj je donedavno bio maloprije spomenuti Memphis, ili u kojoj je duuuugo bila Atlanta – ekipa koja je dovoljno dobra da svake godine uđe u doigravanje s 48-52 pobjede i onda iz njega izleti u prvom ili drugom kolu. Samo zato što se izgradila nova dvorana koju treba popuniti.

Nažalost, puno zanimljivije pitanje od onoga što može Detroit je – što može Blake Griffin.

Hoće li postati novi Amar’e Stoudemire – fantastični, eksplozivni finišer koji je razvio određene aspekte svoje igre, ali nikada nije zaigrao u finalu i kojeg su ozljede pojele taman kad mu je ugovor postao nesnosno visok – ili će toliko transformirati svoju igru da ćemo još godinama s respektom gledati kako ostvaruje svoj puni potencijal? Putevi su zatvoreni za Pistonse zbog problema sa salary capom, ali za Blakea su otvoreni.

Baš kao što su otvoreni i za Clipperse.

Usudio bih se reći kako je ovo odličan trade za njih, iako se ne čini tako, kao što se rijetko čini kada trejdate superstara za nekolicinu solidnih igrača. Clippersi su ove godine ušli u sezonu svjesni da ne mogu do naslova nakon što je Chris Paul odlepršao u Houston, ali odlučili su ne iskopčati tijelo s aparata i zadržati playoff momčad koja u određenim matchupovima ima šansu napraviti nered na Zapadu. Onda su ih pogodile ozljede.

Griffin je ozlijedio ligamente, Miloš Teodosić je propustio početak sezone, Pat Beverley je ozlijedio koljeno, Danilo Gallinari strgao guzicu, DeAndre Jordan propustio par utakmica zbog ozljede gležnja, baš kao i Austin Rivers. Clippersi su u tom kolopletu ozljeda, sa sve nesposobnijim Docom Riversom, koji je od momčadi sa šampionskim ambicijama napravio ekipu čiji je primarni cilj pumpati statse i plaću njegova sina, potonuli na omjer 25-24 i deveto mjesto Zapada, što je bio dovoljno jasan signal da je vrijeme za promjene. Tjednima su pokušavali pronaći trejd za Loua Williamsa i DeAndrea Jordana čiji ugovori uskoro ističu, ali jednom kada se otvorila šansa da utope Griffina nisu puno oklijevali.

Bešćutno, ali pametno.

Istini za volju, Lob City Clippersi će ostati upamćeni kao jedna od onih ekipa koje su mogle i morale ostvariti puno više od triju jadnih ispadanja u drugom, i triju još jadnija ispadanja u prvom krugu doigravanja. Bez Chrisa Paula nije im se nudio bogznakakav prostor za napredak, osobito uz prijetnju odlaska drugog i trećeg igrača ekipe. Povući dugme za reset najbolji je potez koji su mogli napraviti, a Blakeov odlazak nudi im puuuuuno više opcija nego što bi to nudio trejd Jordana i Williamsa.

Sada mogu birati. Sada su opet za volanom. Hoće li utopiti ovaj dvojac sada za pickove i ističuće ugovore/mlade igrače ili će pričekati ljeto kada im mogu ponuditi sign and trade – njihova stvar. U najgorem slučaju izbrisat će svoje ugovore sa salary capa što je svakako lošije od eventualne berbe pickova, ali nije kraj svijeta.

Clippersi bi tako već sljedeće godine mogli imati prostora za dva max ugovora, a jedini pravi teret oko vrata ostaje ugovor Danila Gallinarija kojeg su potpisali samo zato da zadovolje Griffina i čija će 22 milijuna dolara teškom mukom utopiti ako Gallo opet ne proigra. No, čak ni taj ugovor nije smrt ako se Clippersi opredijele na dulji rebuilding, pošto traje još dvije sezone nakon ove. Mogu pokušati uklopiti Bradleya i Harrisa u postojeću momčad i eventualno napasti playoff, a s druge strane obojica imaju izrazitu vrijednost i može ih se dalje trejdati. Bradleyu ističe ugovor ovog ljeta te se i njegov ugovor briše iz momčadi, dok prava na Harrisa imaju još sljedeće sezone te bi možda bilo i najpametnije da ga zadrže s obzirom na to da se radi o modernom igraču koji pokazuje znakove napretka iz godine u godinu. U svakom slučaju mogu birati.

Prva stvar koju bi morali napraviti je riješiti se Doca Riversa i njegova utjecaja na franšizu*. Disfunkcija koju je uvukao u momčad favoriziranjem svog sina pomolila je svoju ružnu glavu u trenutku kada je Chris Paul napustio ekipu, a navodno ni Griffin nije imao lijepe riječi o svom bivšem treneru. Rivers je ionako spekulirao o odlasku iz Los Angelesa, oko njega su se plele brojne mutne priče, način na koji je napustio Celticse ostavio je mnogima gorak okus u ustima, a njegova taktička rigidnost ga je tijekom prošlih 10 godina drastično udaljila od statusa kojeg je uživao u Bostonu kada su ga s pravom ubrajali među pet-šest najboljih trenera lige.

* GM Michael Winger i njegov pomoćnik Trent Redden moraju paziti da Doc ne iskoristi pomutnju i cap space i svom sinu nekako priušti max ugovor. Austin ima player option sljedećeg ljeta – ako ode tatica, mogao bi i sinek odlepršati. Ako ostane, tko zna što će se tu sve dogoditi.

No, čak i bez tog poteza Clippersi imaju sve opcije otvorene.

Da mi stavite pištolj pod bradu i kažete da biram tko je pobjednik ove razmjene, rekao bih da su to oni – što zvuči suludo kada uzmemo u obzir da su izgubili igrača koji je bio legitimni MVP kandidat (iako rubni) u periodima u kojima je bio potpuno zdrav. Razlog je jednostavan: Clippersi imaju izbora, Pistonsi nemaju. Ne znači da ga neće imati, ali njihova budućnost ovisi samo o jednom čovjeku – Blakeu Griffinu. Budućnost Clippersa ovisi od 20 drugih poteza od kojih ne mora svaki biti uspješan.

Ovaj trejd je otvorio puno nesigurnosti i upitnika, ali u jedno sam siguran. On neće utjecati na sljedeće tri-četiri utrke za prvaka lige. Što je poprilično rijedak slučaj kada se razmjenjuje igrač Griffinova kalibra.

Ne propusti top članke