Petra Martić se nakon dugih izbivanja uzrokovanim ozljedama vratila vrhunskom tenisu i – otkako je potpuno ozdravila – možemo reći da je ušla je u renesansu svoje teniske karijere, na razinu koju je oduvijek obećavala.
Petra je već u najranijim danima dala naslutiti kakva igračica može postati, a njene su potencijale vrlo rano prepoznali sponzori i menadžerske tvrtke. Zaista je bilo nemoguće ne primijetiti s kojom lakoćom igra, a kao igračica s odličnim osjećajem, mogućnošću odigravanja drop shota, mijenjanja ritma odličnim sliceom i snalaženjem na mreži bila je endemska vrsta u ženskom juniorskom tenisu.
Prelazak u seniorske vode joj je bio poprilično bezbolan, pa je tako već sa 18 godina bila u top 100, ali je u idućim godinama igrala toplo-hladno, što se odrazilo i na renking. Najbolji plasman je imala još 2012. (42.), a oscilirao je sve do skoro 200. mjesta. Forma je varirala, ali konstantnost je bila otežana većim ili manjim ozljedama. U svakom slučaju, kad je 2017. ušla u sezonu, napokon zdrava i fizički spremna, počela je svoj put na 660. mjestu i morala igrati čak i kvalifikacije za futurese. Međutim, rapidno je napredovala i završila sezonu na 90. mjestu. Nije to bio prvi put da Petra igra dobar tenis ili da radi takve rezultate, ali ovog puta je izgledala puno zrelije i konstantnije – odlučnije i sigurnije.
Odrazilo se to i najvećim turnirima. U posljednjih godinu dana Petra Martić je odigrala četiri Grand Slama, a ovogodišnji Australian Open joj je bio treći u kojem se našla na ulazu u drugi tjedan. Ovaj put je u vrlo tijesnom meču u dva seta bila bolja Elise Mertens, 37. igračica svijeta, ali i ovaj rezultat znači dodatni napredak na WTA ljestvici.
Dojma sam da možemo imati ekipu s kvalitetom za Svjetsku skupinu
Naime, ovogodišnji Australian Open je započela kao 81. igračica na WTA listi, a trenutno s bodovima iz četvrtog kola zauzima 57. mjesto. Jednostavno, u 26. godini Petra pokazuje sve one predispozicije koje je oduvijek imala, ali sada uz puno manje oscilacije.
Kad sagledamo sve navedene parametre, nameće se pitanje može li Petra Martić biti predvodnica Fed Cup reprezentacije i vratiti ženski tenis Hrvatske u elitni razred? Da bismo na to odgovorili, treba sagledati širi kontekst ženskog tenisa u Hrvatskoj.
Prošle su godine u Wimbledonu naše tenisačice zabilježile dobre rezultate, a ovogodišnji Australian Open je pokazao da to nije bila slučajnost. Ako izuzmemo činjenicu da je jedino Petra ušla u drugi tjedan, a da je Ana Konjuh ozlijeđena i nije nastupila, podatak da su se u glavnom turniru natjecale još četiri Hrvatice i da su sve četiri prošle prvo kolo govori puno o kvaliteti hrvatskog ženskog tenisa.
Kako onda da je Hrvatska već godinama zabetonirana u najnižem rangu Fed Cupa?
Treći i najniži razred tog natjecanja su zonske grupe, podijeljene na tri geografske cjeline. ‘Naša’ zona ima tri podgrupe, a Hrvatska je u najvišoj od njih. U toj grupi se natječe 14 ekipa, a samo dvije će proći u višu skupinu (Svjetska skupina II). Hrvatska u veljači nastupa u Tallinu, a u grupi je s Mađarskom, Slovenijom i Švedskom. Ta je grupa vrlo prolazna, ali za definitivni prelazak u višu skupinu vjerojatno će trebati pobijediti Veliku Britaniju, što je veliki izazov. Petra djeluje itekako spremna povesti reprezentaciju, ali kako stoje ostale hrvatske igračice?
Mirjana Lučić-Baroni poražena je u drugom kolu od Bjeloruskinje Aliaksandre Sasnovič, a za Fed Cup reprezentaciju ne igra. Mirjana je još od davnih dana sa savezom u lošim odnosima koji se ni do danas nisu raščistili, a i nema pretjeranog smisla da u godinama i fizičkom stanju zbog kojeg je stalno na fizioterapeutskom stolu i na magnetskim rezonancama forsira svoj kalendar natjecanja nastupima za reprezentaciju.
Jana Fett također ne nastupa na predstojećem Fed Cup natjecanju, iako je bila pozvana. Valja napomenuti da je Jana doživjela veliki skok u svojoj karijeri kad je počela surađivati s Goranom Prpićem, a njezin nastup na ovogodišnjem Australian Openu će ostati upamćen jer je u drugom kolu protiv Caroline Wozniacki na Rod Laver Areni imala vodstvo od 5:1 u trećem setu i propustila dvije meč lopte za iznenađenje turnira. Propuštena je ogromna prilika za veliki ‘skalp’, ali od tog je rezultata važnija činjenica kako je Jana pokazala neupitnu kvalitetu i tenisko znanje koje joj je Prpić prenio – što mogu potvrditi i iz osobnog iskustva, jer je Goran bio trener od kojeg sam teniski najviše naučio u svojoj karijeri.
Donna Vekić je poražena od Angelique Kerber u drugom kolu, a Ana Konjuh je, nažalost, još ozlijeđena pa nije niti nastupala u Melbourneu. Također valja napomenuti da je Ana svojem timu priključila Antonija Veića koji će joj sigurno donijeti dimenziju više, a i vjerujem da će Ana od njega brzo upijati prenesena znanja i stavove jer se poznaju otkako je Ani bilo 10 godina i zato čine odličan tim.
Izbornica Iva Majoli morala je prilagoditi sastav svim navedenim čimbenicima, pa je tako pozvala Martić, Vekić, Tenu Lukas i Dariju Jurak.
Lukas se vrti između 260. i 350. mjesta WTA renkinga, a Jurak je specijalistica za parove, igračica kakva uvijek može pridonijeti u natjecanju kao što je Fed Cup. Ako zaista odigraju odlično i pokažu se u svom pravom svjetlu, mogle bi prijeći u rang više i dogodine se natjecati u Svjetskoj skupini II. Ali što dalje? Ima li Hrvatska mogućnost biti više-manje konstantna u Svjetskoj skupini kao što je bila ranih 2000-tih? Može li se vratiti u najviši rang ženskog ekipnog tenisa, gdje je nema još od 2004. kad je izbornik bio Prpić, a predvodnice Jelena Kostanić i Karolina Šprem?
Muški tenis u Davis Cupu ima 16 ekipa u Svjetskoj skupini, a ženski samo osam, pa je zato i lakše objasniti kako je hrvatski muški tenis više-manje konstantno u vrhu, a ženski nije. No, dojma sam da trenutno stvarno možemo imati ekipu s kvalitetom za Svjetsku skupinu.
Petra igra najzreliji tenis karijere i može na ramenima ponijeti ulogu liderice u ekipi. Ana, ako bude zdrava i igrala kao prošle sezone, može igrati u Petrinu rangu, što nam daje mogućnost da imamo dvije kvalitetom podjednake igračice, a to je na visokoj cijeni u ovom ekipnom natjecanju. Pridodajmo tome Donnu koja je konstanta u top 100 i redovno se odaziva pozivu u reprezentaciju, te Janu koja će uskoro, vjerujem, postati konstanta u glavnim turnirima Grand Slamova i čak uz koji otkaz radi ozljeda i dalje imamo vrlo jaku ekipu. Lukas, Jurak i Tereza Mrdeža bi tada imale zdravu konkurenciju i motiv više za napredak i nastup u reprezentaciji.
Za takvu ekipu – kad bi se riješili svi međuljudski odnosi i skupila snaga u svrhu što boljeg nastupa za reprezentaciju, kao što to radi naša muška reprezentacija – ne bi nelogično da u godinama koje dolaze bude konstantno u Svjetskoj skupini. Dopustimo si maštati, pa zamisliti koliko bi još kvalitetnija bila ta reprezentacija da Ajla Tomljanović i Bernarda Pera nisu izbjegle u inozemstvo u potrazi za što adekvatnijim teniskim uvjetima…. Ali to koliko bi hrvatska Fed Cup reprezentacija bila konkurentna u najvišem rangu tenisa, gdje su u posljednjih 10 godina apsolutne vladarice Čehinje, uz povremene titule Italije, Rusije i SAD-a, manje je bitno. Važno je da hrvatski ženski tenis bude tamo gdje mu je kvalitetom i mjesto, a sve nakon toga je bonus.
