Drop Shot

Nova era tenisa

Kako bi naizgled mala promjena mogla unaprijediti sport

Prije 10 godina ATP je uveo novi sustav bodovanja na Touru. Dotadašnji se sustav pojednostavio na serije turnira 250, 500, 1000 i Grand Slamove. Približavanjem 2019. ATP je odlučio doraditi sustav i uvesti neke vrlo bitne promjene u strukturu bodovanja i niže rangove profesionalnih turnira.

Iako se za novi 10-godišnji sustav bodovanja na ATP Touru još uvijek ne zna dovoljno precizno kako će izgledati, izgleda da je ATP u razgovoru s ITF-om došao do rješenja nekih prilično bitnih problema profesionalnog muškog tenisa. Naime, ITF je nadležan za najniže rangove profesionalnih turnira (futurese), a za Challenger Tour (prijelazni turniri između futuresa te ATP Toura) je nadležan ATP. Glavni među tih gorućim problema je teški prijelaz iz juniorskog u seniorski tenis, kad se događa velika selekcija i mnogi u tom periodu prestaju igrati. Također, integritet tenisa je ugrožen već 15-ak godina otkako su kladionice ušle u sve pore svih mogućih profesionalnih turnira te omogućile igračima veću zaradu kroz namještanje mečeva nego kroz nagradne fondove turnira. Naposljetku, došlo je do prevelikog nesrazmjera između futuresa, te challengera i turnira ATP Tour razine. Stoga ATP i ITF imaju plan kako sanirati probleme i dobiti bolji sustav.

Prije 20-30 godina, kada je profesionalnih turnira bilo kudikamo manje, imati ATP bod u svojoj igračkoj karijeri značilo je puno. Ljudi koji su imali samo jedan ATP poen bili su itekako cijenjeni po završetku igračke karijere i vrata su im bila širom otvorena za svakojake vrste teniskih poslova, kojih, realno gledano, nikad nije manjkalo.

Zatim se svjetskoj ekonomiji dogodila inflacija. S obzirom da je, usprkos tome što danas za isti novac možete kupiti mnogo manje nego što ste mogli prije 30 godina, minimalni nagradni fond još uvijek bio isti za futures turnir (10,000 dolara) i turniri su se počeli gomilati, a sve je više igrača imalo ATP bodove.

Krajem prošlog desetljeća su turistička mjesta poput Antalyje u Turskoj, Hamameta u Tunisu i Sharm El Sheikha u Egiptu počela graditi teniske terene u sklopu svojih luksuznih all-inclusive hotela i ondje organizirati futures turnire. Nikad prije niti jedan organizator turnira nije bio u plusu s futuresima i sve se svodilo na promociju manjih mjesta i sportsku zabavu u manjim gradovima. Međutim, all-inclusive resorti su uspjeli naći računicu po kojoj zarađuju na hrpi igrača koji dolaze, za 60-tak eura dnevno spavaju i imaju sve obroke i pića unutar teniskog kluba gdje se održava turnir. Broj rangiranih igrača na ATP listi je rapidno porastao na preko 2.000 igrača s bodovima.

Već početkom 2019. nas čeka manje profesionalaca, manje kalkuliranja, manje namještanja i više vrhunskog tenisa

Za hrvatske igrače nekoć je bilo jako teško početi igrati futurese iz financijskih razloga jer nije bilo turnira u blizini. Pogotovo početkom godine, kad je u našem dijelu Europe hladno i malo se turnira održavalo u dvoranama. Igrači koji su tek izlazili iz juniorskih konkurencija, a nisu bili financijski potkovani, gubili su se u toj džungli seniorskog tenisa i nerijetko prestajali igrati prije svog 21. rođendana.

Već početkom 2000-tih svi su hrvatski tenisači mogli više-manje cijelu godinu igrati futurese bez da sjednu u avion. No, imati ATP bod više nije bila cijenjena referenca. ITF je prihvaćao novac od bilo koga tko je bio voljan organizirati futurese (gore navedena mjesta organiziraju i po 40-tak turnira godišnje), a ATP je morao davati renking svim tim igračima koji su trpali novac u džep resortima i ITF-u.

Minimalnih 10,000 dolara u nagradnom fondu je značilo da za poraz u prvom kolu igrač dobiva 100 dolara, a kad mu se odbije porez na dobitak ne ostane mu niti za tri dana obroka.  Ne trebamo onda ni računati na troškove prijevoza, opreme i eventualnih troškova trenera i fizioterapeuta.

Kladionice su nanjušile tu nisku razinu tenisa na kojoj su bez problema mogle popuniti svoje dnevne ponude i počeli su slati svoje ljude koji su vodili livescore na futuresima. Odjednom su igrači za poraz u prvom kolu mogli dobiti po 1.000-2.000 eura. ATP, WTA i ITF su osnovali Tennis Integrity Unit (jedinicu za očuvanje integriteta tenisa), ili skraćeno TIU. U njoj su bili  ljudi iz Scotland Yarda i bivši policajci. Godinama su ulagali trud u suzbijanje korupcije, ali ne može se reći da su bili previše uspješni jer je gotovo nemoguće kontrolirati toliku količinu profesionalaca koja ne može legalnim načinom namiriti niti troškove nastupa na turniru.

Tako je ATP u dogovoru s ITF-om odlučio futures turnire prozvati Transition Tourom ili prijelaznim Tourom.

Dakle, od 2019. će se termin futures prestati upotrebljavati. To će se zvati Transition Tour i nagradni fondovi će biti isti kao što su sad na futuresima (od prošle godine nagradni fondovi na futuresima su dignuti s 10,000 i 15,000 dolara na 15,000 i 25.000). Bodovi koji se tu budu osvajali neće se bodovati za ATP listu, već za ITF Transition Tour listu. Za dobiti ATP poen, igrači će morati ostvariti pobjedu u glavnom turniru challengera.

Cilj je smanjiti broj profesionalaca (ATP rang listu) na 700-tinjak imena i time vratiti značenje ATP poena, dobiti lakšu kontrolu nad eventualnim prijestupnicima u namještanju mečeva, ali i poticati igrače da igraju veće turnire. Kad kažem poticati igrače da igraju velike turnire, to znači da je ATP htio izbjeći da igrači na kvalifikacije Grand Slamova dolaze kroz futures turnire. Naime, u nekim tjednima bi se dogodilo da u svijetu ima samo tri challenger turnira, a čak 20 futuresa. Tako bi bilo tko tko ispadne prije četvrtfinala challengera taj tjedan dobio manje bodova nego ovih 20 igrača koji će osvojiti futures. Na taj bi način igrači cijelu godinu više-manje provodili na futuresima, skupljajući jeftine poene za malo nagradnog novca, a onda došli na Grand Slam pokupiti prize money prvog kola kvalifikacija (oko 7.000 eura) i zatim se ponovo vratiti na futurese. Samim tim je i kvaliteta tenisa padala kroz godine, jer igrači nisu imali poticaja igrati veće turnire i natjecati se s igračima bolje kvalitete jer su lakše dolazili do željenog renkinga kroz male turnire.

Nije još jasno misli li ITF izbaciti (i na koji način) Transition Tour iz ponude kladionica, ali ATP će biti kudikamo mirniji, jer će igrači koji se budu natjecali na ATP Touru imati zaista predobre uvjete da bi riskirali karijeru namještanjem mečeva. Ne da će uvjeti smanjiti motivaciju za varanje, nego će, s obzirom na planove smanjenja broja profesionalaca koji se natječu na ATP Touru, omogućiti bolju kontrolu.

Što se tiče challengera, oni će ostati isti, samo će ATP uložiti nešto svojih sredstava kako bi povećao broj challenger turnira kroz sezonu. U kvalifikacije challengera više se neće moći upisati bilo tko tko plati članarinu ATP-u, već samo igrači s ATP poenima. Ždrijeb kvalifikacija se neće više sastojati od 32 igrača od kojih četiri ulaze u glavni turnir, već od 24 igrača od kojih šest ulazi u glavni turnir. Time će se olakšati proces kvalificiranja (dva kola kvalifikacija, umjesto dosadašnjih tri), a i izbjeći prazna mjesta u kvalifikacijama kao posljedica toga da svi radije idu igrati glavni turnir futuresa umjesto kvalifikacija challengera. Kako bi se zaštitilo najtalentiranije mlade igrače, određeni broj mjesta u kvalifikacijama challengera će biti osiguran za igrače koji se prijave s renkingom s rang liste Transition Toura.

Dakle, po završetku juniorske karijere igrači će igrati Transition Tour turnire, a navodno će se osiguravati i određeni broj mjesta u turniru za same juniore. Zatim, kad ostvare dobar Transition Tour renking, s njime će se moći prijavljivati za kvalifikacije challengera, a onda kvalificiranjem na challengere i pobjeđivanjem u glavnom turniru ostvarivati prve ATP poene.

Dosad se igrač smatrao profesionalcem nakon što je ostvario prvu pobjedu na futuresu, jer je time osvojio prvi ATP poen. Sada će profesionalac biti samo onaj igrač koji ostvari pobjedu na glavnom turniru challengera – dakle, ponovno po osvajanju prvog ATP poena, ali će do toga doći prilično teže nego do sada.

Time će se ATP Tour sastojati od 700-tinjak profesionalaca, a svi rezultati ostvareni ove sezone će se sljedeće godine samo precrtati u novi sustav. Već u ovoj sezoni ATP i ITF će voditi ‘rang listu u sjeni’, testirati novi sustav bodovanja i uvidjeti sve prednosti i nedostatke, kako bi početkom 2019. mogli efikasno prijeći na novi sustav bodovanja. ATP planira vratiti svoj integritet, tretirat će svoje igrače dovoljno kvalitetno da ne moraju razmišljati o namještanju mečeva te će zapravo jedina boljka ostati veliki nesrazmjer između top igrača i ostatka Toura.

No, s obzirom da se šuška o osnivanju sindikata igrača, možda se u bližoj budućnosti i tome doskoči.

Već početkom 2019. nas čeka manje profesionalaca, manje kalkuliranja, manje namještanja i više vrhunskog tenisa. Ono što što se naizgled čini kao korak unatrag zapravo nas vodi u novu eru tenisa.