Gol u gostima

Bekovi novog kova

Bočni braniči postaju sve važniji u nogometu, a njihova uloga sve zahtjevnija

Svaki je bek propali stoper ili propalo krilo. Nitko ne želi biti Gary Neville kad odraste.

Ova antologijska izjava pripada Jamieju Carragheru i, iako izrečena u polušaljivoj atmosferi, dobro sažima percepciju kojom je šira javnost dugo vremena gledala na igrače tradicionalno s brojevima 2 i 3 na dresu.

Od njih se očekivalo da, kao dio zadnje linije, ne naruše defenzivnu stabilnost ekipe. Propali stoperi makar to mogu garantirati. Ni na suparničkoj polovici očekivanja nisu pretjerano rasla. Dovoljno je bilo forsirati uz liniju te svakim trećim centaršutom pogoditi šesnaesterac te tako izbjeći podsmijehe i zvižduke s tribina. Propala krila makar to mogu garantirati.

Carragher pretjeruje, u podbadanju svog kolege s televizije i nekadašnjeg rivala iz North-West Derbyja ipak malo karikira. Prošlost je iznijela neke od najboljih igrača u svijetu igre koje su svoje mjesto na terenu našli na bekovskim pozicijama i to obično u superiornim ekipama koje su im povjerile kompletnu stranu, čime su dobili vrijeme i prostor da pokažu svu raskoš talenta koji posjeduju. Ne treba tražiti bolji primjer od Roberta Carlosa, a najsvježiji je još uvijek aktivni Brazilac Dani Alves.

Nije slučajno baš on bio prvo pojačanje trenera ekipe koja će kasnije obilježiti jednu nogometnu eru. Iako bi grafika prije utakmice ispred njega pokazivala prvo Lea Messija, a kasnije obično Pedra, Alves je u praksi sam držao Barceloninu desnu stranu. U obrani pouzdan, u napadu uvijek spreman dati prijeko potrebnu širinu te svojim pozicioniranjem i osjećajem za igru sudjelovati u finalizaciji akcija. Bez širine nema ni kvalitetnog napada. Alves je dominirao prostorom uz desnu aut-liniju i zapravo spašavao Barcelonu od gušenja u blatu beskonačnosti kratkih dodavanja i zapetljavanja u sredini terena. Premda bek, u povijest će otići kao jedan od najtrofejnijih igrača koji je kročio na zelene terene. Sasvim zasluženo.

Nogomet se razvija warp brzinom. Svjedočimo vremenu u kojom su igrači sve bliže prosjeku od 11 pretrčanih kilometara po utakmici. Pojedini radoholičari već debelo probijaju i tu granicu. Vremena i prostora je sve manje, a sve su brojnije zadaće koje se stavljaju na leđa pojedinaca i koje ulaze u standardni opis radnog mjesta, neovisno o poziciji.

Takav se razvoj situacije značajno odrazio na poziciju i ulogu bekova u modernom nogometu. Gluho trčanje uz aut-liniju je prošlost, u modi su bekovi koji u nogama drže ključeve organizacije igre. Od robe koja je služila da se popune police, u samo par godina postali su izložbeni primjerci u momčadima koje se bore za najveće domete.

Naravno, budući da su ogromni zahtjevi koji se stavljaju pred igrače, nemoguća je masovna produkcija novih Alvesa. Na prste jedne ruke daju se pobrojati igrači sposobni samostalno držati stranu i ponavljati se gore-dolje 40-ak puta po utakmici tijekom 60 ili 70 utakmica duge sezone uz aut-liniju u ekipi koja je u igri za trofeje na više frontova. I dok Barcelona ima Jordija Albu, a Real Madrid Marcela i Danija Carvajala, takav razvoj situacije uzrokovao je nužne promjene u načinu razmišljanja trenera i korištenju bekova u taktičkim postavkama na terenu.

Bekove novog kova kao igrače više ne definira samo brzina i moć ponavljanja, nego sve više i tehničke kvalitete te vizija igre

Bekovi i dalje mnogim ekipama daju širinu. I dalje su ključni u napadačkim postavkama mnogih ekipa. Ipak, kontekst se značajno promijenio. Sve je više ekipa koje u zadnju liniju stavljaju dodatnog stopera kako bi, između ostalog, skinuli dio tereta defenzivnih zadaća s leđa svojih bočnih igrača. Sa smanjenom potrebom za sudjelovanjem u defenzivnim akcijama, igrači na ovim pozicijama mogu se fokusirati na to kako da naštete protivniku. Na kreiranje i korištenje prostora, na napad prema suparničkoj zadnjoj liniji, na finalno dodavanje koje će napraviti razliku. Primjera radi, pogledajte što u Chelseaju rade Victor Moses i Marcos Alonso, ili što je Juventusu godinama donosio Stephan Lichtsteiner.

Ne tako davno, nogometni analitičari su predvidjeli da će se organizacija igre sve više povjeravati bekovima, jer je tu ostalo još ponešto nečuvanog prostora, još koja sekunda u zalihi prije vala suparničkog presinga. Prirodno, oni najbolji su prvi reagirali na takav razvoj situacije. U drugoj velikoj ekipi Barcelone koja se ponovno okrunila tripletom, opet je Dani Alves odigrao ključnu ulogu. Zato su ga i doveli u Torino. Iako su godine uzele danak i Brazilac nije mogao ponuditi ono što ga je karakteriziralo ranije u igri, prilagodio se i pobijedio.

Danas mu u Juventusu mnogi zamjeraju ‘carinjenje’ lopte i sporost u odnosu na dane u Barceloni, ali to je neki novi Alves. Alves koji više ne razlaže protivnika napadajući ga u prsa u punom sprintu, nego s nogom na lopti, držeći podignutu glavu i razmišljajući korak ispred ostalih. Takvu je promjenu prošao i najveći gospodin koji je ikad šutnuo loptu – Nijemac Philipp Lahm, za kojeg će njegov bivši trener Pep Guardiola reći da je najinteligentniji igrač kojeg je trenirao. U konkurenciji Xavija, Andresa Inieste i Bastiana Schweinsteigera, ova izjava mora imati težinu. U sličnog beka, koji drži nogu na lopti i razmišlja brže od suparnika, pretvara se i njegov nasljednik u liku Davida Alabe.

Više ih kao igrače ne definira samo brzina i moć ponavljanja, nego sve više i tehničke kvalitete te vizija igre. U vremenu kada se nogomet igra i razvija warp brzinom, uštedjeti koju sekundu znači uvijek biti nenadoknadiv korak ispred suparnika.  Lopta je svakako brža od igrača, ali ovi momci su shvatili da razmišljanjem šahovskog velemajstora mogu direktno uticati na tempo utakmice i usporiti događanja oko sebe.

Dodatni stoper koji će osloboditi beka defenzivnih zadataka već je postao trend, sudeći prema broju ekipa koje se okreću postavkama s tri igrača u zadnjoj liniji. Kako oni najbolji u svojim ekipama već imaju bekove koji preuzimaju ozbiljnu ulogu u organizaciji igre, možemo očekivati i širenje ove druge dominantne struje. Samo trčanje je prošlost, u modi je misliti i reagirati brže od ostalih. Nekadašnja roba za popunjavanje polica najbolji je dokaz za to.