Gol u gostima

Nogomet nije muški sport

U gostujućoj kolumni za Telesport piše nogometna reprezentativka i trenerica

“Žao mi je, ali i dalje mislim da je nogomet za muške“ – rekla mi je to na jednom turniru majka 12-godišnje djevojčice, nakon što se njena kćer super provela igrajući s dečkima. Prišla sam joj kako bih je upitala bi li dopustila kćeri da se pridruži ženskoj nogometnoj ekipi, jer bilo je jasno da uživa u igri, ali odgovor koji sam dobila šokirao me.

Da premotam malo unatrag, moje ime je Helenna Hercigonja-Moulton. Rođena sam u Los Angelesu, Kalifornija, a odrasla na Jamajci, u Sjevernoj Karolini, Kanadi i na Floridi. Često sam selila tijekom djetinjstva. Sada živim u Zagrebu.

Nogomet sam počela igrati kad mi je bilo pet godina. Gdje god bih živjela, uvijek bih ondje pronašla ekipu u kojoj sam mogla igrati, a s godinama sam postala kompetitivnija.

Kao 16-godišnjakinja sam dobila prvu pozivnicu za kamp hrvatske nogometne reprezentacije. To je za moju karijeru bio početak faze u kojoj ću igrati na najvišoj međunarodnoj razini koju žene mogu dostići.

Brbljam o svojoj nogometnoj karijeri i postignućima najviše zato što mi je ta žena rekla da je nogomet za muške. Dajte da nastavim još malo.

Kad mi je bilo 18, doselila sam u Zagreb i nastavila igrati za hrvatsku U19 reprezentaciju, a zatim napredovala i do ženske A ekipe. Također sam kratko igrala na profesionalni ugovor u Poljskoj za KKPK Medyk Konin. Danas na poluprofesionalnoj razini igram za prvoplasiranu ekipu u Sloveniji, ŽNK Teleing GMT Beltinici.

Sve to prošlo mi je kroz glavu u trenutku kad mi je majka one djevojčice rekla kako ne želi da njena kćer ozbiljno igra nogomet, jer smatra da je to muški sport. Moja karijera, moj život, svo vrijeme koje sam posvetila nogometu i sve čega sam se odrekla zbog nogometa. Mogla sam joj ispričati svoju životnu priču, ali samo sam je zapanjeno gledala.

Ako je nogomet muški sport, zašto ga onda igram cijeli svoj život?

Zadržala sam svoje argumente za sebe, jer nisam bila sigurna da je to bilo pravo vrijeme i mjesto da ih istresem. Ako se osjeti napadnutom, mogla bi sasvim povući kćer s nogometa, pomislila sam, dok joj sad barem dopušta da tu i tamo sudjeluje na turnirima. Odgovorila sam „O, baš šteta. Ako se ikad predomislite, javite mi“ i posvetila se nečemu drugome.

U Hrvatskoj djevojčice ne mogu igrati nogomet s drugim djevojčicama prije svoje 12. godine, jer ne postoje akademije koje imaju te dobne skupine za žene

Ovaj mentalitet nešto je s čime se borim otkako sam došla u Hrvatsku.

Ljudi tradicionalno gledaju na nogomet kao na muški sport, zato jer ga uglavnom muškarci igraju – ali dječacima su od rane dobi pružene prilike da igraju nogomet, prilike koje djevojčice ne dobivaju. Hrvatska je nacija s velikom kulturom oko muškog nogometa, ali tako se malo pozornosti obraća na ženski. Nedovoljno se novca ulaže, premalo je trenera koji su uopće kvalificirani za posao koji obavljaju, medijsko pokrivanje je slabo i nedovoljno ljudi dolazi gledati utakmice i pokazati podršku.

Za dijete je ključno da se između svoje šeste i 12. godine bavi različitim sportovima ne samo kako bi bilo aktivno, nego i da bi razvilo koordinaciju i tehniku koje će mu poslužiti u bilo kojem sportu. Nakon 12. u najvećem je broju slučajeva već odabralo sport koji najviše voli ili za koji misli da mu najbolje ide. U Hrvatskoj djevojčice ne mogu igrati nogomet s drugim djevojčicama prije svoje 12. godine, jer ne postoje akademije koje imaju te dobne skupine za žene. Ako vole nogomet, mogu jedino igrati s dečkima. Nije svaka djevojčica dovoljno hrabra da bi baš ona bila jedina koja će igrati s dečkima, a nekim se roditeljima – poput one majke koja želi da se njena kćer bavi odbojkom umjesto nogometom – niti ne sviđa ta ideja.

Hrvatski nogometni savez odnedavno je počeo posvećivati više vremena i novca ženskom nogometu nego što je to činio ranije, što je dobra startna točka za napredak. Međutim, to nije i dovoljno.

Što se više pozornosti bude posvećivalo ženskog nogometu, više će ljudi o njemu pričati, više će kvalificiranih trenera u njemu raditi, više djevojčica zainteresirati za sport i on će sve brže rasti i širiti se. Ženski nogomet ima enormni potencijal i vrijeme je da ga iskoristimo.

Moj cilj je podići razinu svijesti o tome da djevojke zaista igraju nogomet – i da su dobre u tome. Sada, budući da sam i licencirana trenerica, mogu izravno pridonijeti da se to promijeni. Vjerujem da djevojčice zaslužuju priliku i znam da je, s vremenom i većim angažmanom mladih djevojaka, moguće promijeniti mentalni sklop po kojemu je nogomet muški sport.

Nogomet nije muški sport. Nogomet je sport. Igra smišljena za one koji su za nju zainteresirani, ne za one samo jednog spola.