Juriš

Kad je football bio gangsta

Priča o domu, životu i kemiji koja je pisala povijest sporta i glazbe

Kad su ovog tjedna šefovi 32 kluba odobrili Oakland Raidersima selidbu u Las Vegas, negdje u srcu Grada anđela jedan je gangsta reper progutao mikrofon. Tako je prijestolnica kocke i grijeha nakon mnoštva odbijenica tijekom godina u kratkom vremenu dobila već drugu svoju sportsku organizaciju, jer od ove će se godine u pustinji igrati NHL hokej na ledu – ali od ekspanzijske franšize Vegas Golden Knightsa daleko su atraktivniji i važniji Raidersi. Momčad čija je priča jedinstvena ne samo u krugovima američkog nogometa i sporta, nego i čitave pop kulture.

Relokacija. Ta čudnovata specifičnost u američkom sportu puno je puta pričala priče koje europsko poimanje sporta i povezanosti navijača s klubovima teško mogu provariti. Ovog se puta poigrala sudbinama triju klubova i nekoliko gradova koji su isprepleli svoje želje i interese. Sve se vrtjelo oko Los Angelesa, drugog po veličini američkog grada koji je nevjerojatnih 20 godina bio bez vlastite NFL momčadi.

A onda je u zadnje dvije godine dobio čak dvije. Iako je zapravo želio treću. Onu koju nije dobio.

Želio je natrag ‘svoje’ Raiderse.

Los Angeles. Dom Hollywooda, Beverly Hillsa i showtime Lakersa u 1980-ima je imao i drugo lice. Bande, kriminal, droga, ubojstva i siromaštvo koje je bujalo u samom srcu grada. Compton, kvart od kojeg su zazirale i specijalne policijske postrojbe, bio je središte kriminala većinski crnačkog (oprostite, ali strašno mi je glupa tobože politički korektna kovanica “afroameričkog”) i latino stanovništva.

Nakon 22 godine provedene u Oaklandu, svemogući gazda Al Davis je 1982. preselio svoje Raiderse u Los Angeles. U grad koji je već imao Ramse, ali zapravo nije s njima bio u nekoj fatalnoj ljubavi. Iz očiglednog razloga. Često su gubili. A LA gubitnici ne zanimaju.

S druge strane, u grad je stigla oštra, gruba, čak i pomalo divlja momčad i organizacija koja je navikla pobjeđivati. I već u drugoj sezoni u gradu osvojila je NFL naslov. Najvažniji naslov u američkom sportu. Prvi i jedini koji je Los Angeles ikad u footballu proslavio.

Raidersi su u Los Angeles uletjeli poput uragana. I baš kao u svojoj borbenoj himni The Autumn Wind, pomeli čitav grad. Svojim žestokim stilom igranja, opakom crno-srebrnom opremom na kojoj se kočoperio gusarski logo, gazdom koji se svađao i sudovao sa svima i generalno klupskim imidžom odmetnika uklopili su se u bujajući porast nasilja u gradu kao ruka u rukavicu.

Ulice Comptona upravo su u to vrijeme iznjedrile novi glazbeni stil gangsta rap, kojim je kultna grupa NWA (Niggaz Wit Attitudes) prodrmala čitavu zemlju. Tražeći jedinstven vizualni identitet za svoje nastupe, NWA su uoči jednog koncerta svratili do šefa marketinga Raidersa i pitali ga mogu li na nastupima nositi njihovu opremu.

I od tog su se trenutka isprepleli Raidersi i NWA, navijači i obožavatelji, opaki reperi i opaki sportaši. Stvorila se čitava buntovnička subkultura koja je sinergijom američkog nogometa i rapa izlazila daleko izvan granica i glazbe i sporta. Nositi kapu ili oznaku Raidersa značilo je izražavati stav. Prkos. Biti dio nečeg velikog i opakog.

Opremu Raidersa nosili su i oni koji nisu imali pojma o američkom nogometu, niti ih je sport previše zanimao. Ljudi koji su živjeli sve ono o čemu su NWA repali i koji su gomilali gnjev zbog ambijenta droge, kriminala, ubojstava i policijske represije u kojem su svakodnevno živjeli, u Raidersima su našli mogućnost artikuliranja svog nezadovoljstva i bunta na puno višoj razini.

Samo 13 godina Raidersi su proveli u Los Angelesu. Ali tih će 13 burnih godina vječno imati poseban status u povijesti. I sportskoj i glazbenoj

Dok su bili zatvoreni u granice Comptona i okolnih kvartova, za njihove probleme i život nije se znalo. A ni marilo. No, sad im je medijsko blještavilo najpopularnijeg američkog sporta, u kombinaciji s oštrim i beskompromisnim rimama sve popularnijeg novog glazbenog stila, osiguravalo daleko prostraniju pozornicu. Znali su da će ih se čuti. I vidjeti, ako obuku crno-srebrnu opremu.

Siromašni crnci i hispanci iz geta nisu se mogli tako poistovjetiti sa showtime Lakersima, luzerskim Clippersima, prilično dosadnim Ramsima ili ‘bjelačkim’ Dodgersima – premda su, recimo, NWA nosili i opremu drugih gradskih momčadi. Za njih je to bio neki drugi svijet. Ali Raidersi su bili njihova priča. Oružje, droga, tučnjave na terenu i izvan njega bili su slika svlačionice Raidersa. S njima i pobjede. Bili su prvi Bad Boysi američkog sporta.

Za razliku od Lakersa koji su crtali sliku bogatog, blještavog, holivudskog Los Angelesa, Raidersi su uz glazbenu gangsta rap pozadinu pričali priču o nekom drugom LA-u. Priču o drogi, kriminalu, siromaštvu, priču o Los Angelesu koji je bio duboko skriven od očiju i kamera. Getoiziranom, podijeljenom gradu koji je gorio iznutra. I samo čekao erupciju.

Kako je vrijeme prolazilo, stvari su sve više počele izmicati kontroli. Oprema Raidersa počela je pripadnicima bandi sve više služiti kao alternativna ratna uniforma u kojoj se iz dana u dan ubijalo i ginulo. Postalo je jasno da energija koja bi sve češće eksplodirala na stadionu ili oko njega sve manje ima veze s Raidersima i njihovim rezultatima. Događali su se međusobni sukobi različitih bandi i tučnjave s policijom, a socijalni i društveni problemi s ulice su se sve više prenosili i na tribine.

Kulminacija se dogodila 1992., kad su sukobi crnačkog stanovništva i policije pretvorili LA u ratnu zonu. Sve se više šuškalo o Raidersima kao utegu, a ne lokomotivi zajednice, i gazda Al Davis je u ljeto 1995. spakirao kufere i vratio Raiderse u Oakland. Službeno zbog toga što nije želio dijeliti budući novi stadion s drugom momčadi, a neslužbeno zato što je čitava liga jednostavno željela maknuti Raiderse iz LA-a.

Od tada pa do danas, 22 godine kasnije, Los Angeles za njima još uvijek uzdiše. Mnoga su srca u Gradu anđela zatitrala kad je prije nekoliko godina novi gazda Mark Davis, poput svog oca početkom 1980-ih, opet Oaklandu zaprijetio Los Angelesom. I doista, Raidersi su po drugi put u povijesti raskinuli brak s Oaklandom, ali prekasno da bi se po drugi put vratili u LA. Tamo su već planski gurnuti Ramsi i Chargersi. A crno-srebrni dresovi s gusarom u grbu otisnut će se u pustinju.

I što god se ondje dogodi, teško će u Las Vegasu ostaviti trag kakav su ostavili u Los Angelesu. Momčad koja je već triput selila u potrazi za novim i modernim stadionom koji će zvati domom, konačno će takav stadion od dvije milijarde dolara dobiti u gradu kocke.

Ali dom će i dalje ostati daleko od nje. Jednim dijelom u Oaklandu, koji ju je već dvaput izgubio. A drugim u Los Angelesu, koji je još nije prežalio.

Samo 13 godina Raidersi su proveli u Los Angelesu. Ali tih će 13 burnih godina vječno imati poseban status u povijesti. I sportskoj i glazbenoj. Bilo je to vrijeme kad se trendovi nisu slijedili, nego stvarali.

Vrijeme kad je kemija između sporta i glazbe skuhala nešto puno veće i moćnije od puke zabave.

Pročitali ste sve besplatne članke ovaj mjesec.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

Ovaj članak je dostupan samo pretplatnicima.

Za neograničeno čitanje Telesporta i podršku istraživačkim serijalima, odaberite jedan od paketa.

X

Podržite oslobođeni sportski teritorij.

Za pristup i neograničeno čitanje Telesporta odaberite jedan od paketa.