Kiša papirnatih dolara zasula je gol usred utakmice Europskog prvenstva mladih reprezentacija. A transparent “Dollarumma” objasnio je sve. 18-godišnji klinac Gigi Donnarumma, jedan od najtalentiranijih vratara na svijetu, odbio je ponudu svog kluba za produženje ugovora. I to kakvog kluba? Milana. I to kakvu ponudu? Višemilijunsku.
Navijači su poludjeli. Klub je poludio. Je li “zloglasni” menadžer Mino Raiola ovog puta napokon prešao granicu? Ili je nogomet u kojem glavnu ulogu imaju superagenti poput njega ili Jorgea Mendesa tu granicu već odavno prešao?
I tko su uopće tipovi koji danas upravljaju klincima i čitavim nogometnim tržištem, trpajući u džep nevjerojatne provizije?
Mino Raiola je kao klinac s obitelji preselio iz Salerna na jugu Italije u nizozemski Haarlem. Obitelj je otvorila talijanski restoran koji se s vremenom proširio po cijeloj Nizozemskoj, a zasluge za ekspanziju pripadaju upravo njemu, koji je najbrže naučio nizozemski jezik i preuzeo menadžment.
Posao je išao jako dobro, obiteljske financije odlično su stajale, pa je tek friško punoljetni Mino u fušu uspio odraditi i jedan poslić koji mu je jasno dokazao da ima nos za trgovinu. Izmanevrirao je kupoprodaju lokalnog McDonald’sa i zaradio svoj prvi ozbiljniji novac izvan obiteljskog biznisa.
Poput većine Talijana, nogomet mu je bio prvi na listi zanimanja. U njihov restoran svakog je tjedna dolazio predsjednik lokalnog HFC Haarlema, a brbljavi gazdin sin stalno ga je gnjavio kako nema pojma. Sve dok jednog dana čovjeku nije dosadilo. Ali nije, kao što biste pomislili, promijenio restoran. Hrana je bila predobra. Nego je brbljavom debeljku ponudio posao.
Posao sportskog direktora.
S 19 godina u arogantnoj glavi i jedinim radnim iskustvom iz obiteljskog restorana, Raiola je brzo najuren. Ali bio je dovoljno uporan i naporan da širi koncentrične kružnice svojih nogometnih poznanstava, pa se iz obiteljskog restorana uskoro preselio na mjesto vježbenika u jednoj menadžerskoj agenciji.
Prvi posao u kojem je sudjelovao bio je transfer Bryana Roya iz Ajaxa u Foggiju. S obzirom da je baratao nizozemskim i talijanskim jezikom, agencija ga je poslala u Italiju zajedno s Royem, da mu bude pri ruci dok se snađe. Sedam je mjeseci živio s njim i bio njegov osobni Goran Đerek. No, nije zanemarivao svoju ‘paukovu mrežu’. Na njegov šarm pao je i ‘kameni’ Zdenek Zeman, tadašnji Foggijin trener, i otvorio mu neka dotad zaključana vrata.
Po povratku u Nizozemsku sudjelovao je u novom nizozemsko-talijanskom poslu. Transferu Dennisa Bergkampa i Wima Jonka iz Ajaxa u Inter. S obzirom da je transferna papirologija bila u njegovim rukama, kopirao je svu dokumentaciju, zapisao telefonske brojeve i počeo se pripremati za samostalnu karijeru.
A 1996. je bila njegova godina. Otvorio je tvrtku i nazvao je Maguire, inspiriran američkim filmskim hitom s Tomom Cruiseom. Vrtio je brojeve nizozemskih i talijanskih igrača i klubova, a kad ga je Juventusov gazda Luciano Moggi otkantao, zarekao se da će mu to debelo naplatiti.
Prvi veliki posao skuhao je s prijateljem iz Foggije, Zdenekom Zemanom. Pavela Nedveda, češku senzaciju s Europskog prvenstva, transferirao je iz Sparte u Lazio, gdje je Zeman bio trener. A pet godina kasnije naplatio je Moggiju ono obećanje. I izvukao mu tada rekordnih 41 milijun eura za svog češkog pulena. No, vratio je to Juventusu kasnije s Paulom Pogbom uz debele kamate.
U nogometni centar svijeta ušao je tek kad ga je 2002. sudbina spojila sa Zlatanom Ibrahimovićem. Dva luda karaktera brzo su se našla, a Zlatan je puno puta rekao da nije siguran kako bi se njegova karijera razvijala da ga Raiola nije “otrijeznio”.
“Nisam znao koga mogu očekivati na našem prvom sastanku, vjerojatno nekog tipa u prugastom odijelu sa skupim zlatnim satom. A tko se pojavio ispred mene? Tip u trapericama i sportskoj majici s trbuhom poput glavnog lika iz Sopranosa. Ovaj Djed Mraz želi biti moj agent?”
“Upitao me: Želiš li biti najbolji na svijetu? Ili onaj koji zarađuje najviše na svijetu i hvali se svojim skupim igračkama?”
Ni Raiola ni Mendes nemaju ni klupske, ni savezne funkcije, ni svoje privatne reprezentacije, izvršne odbore, fikus-predsjednike, kartele ni političke zaštitnike
Raiola u Zlatanu nije želio ukrotiti ono divlje, jer je bio svjestan da je baš to njegova najveća snaga. Želio je tu agresivnost i aroganciju kanalizirati u pravom smjeru i to je uspio. Ibra je postao jedan od najboljih nogometaša svijeta u 21. stoljeću, a svom alter egu poklonio je veliko poštovanje i značajan dio svoje biografije.
Nakon Zlatana odradio je gomilu unosnih transfera – poput Robinha, Marija Balotellija, Henriha Mhitarjana, Blaisea Matuidija, Romelua Lukakua, ali posao koji je napravio s Paulom Pogbom srušio je sve rekorde. I poneki mit. Poput onoga da je klub veći od bilo kojeg igrača, kojim su se u Manchester Unitedu toliko desetljeća ponosili. Dok je ondje vladao Sir Alex.
Pogbu je Raiola primijetio u Unitedovoj drugoj momčadi i zaljubio se na prvi pogled. Svojim je visokim zahtjevima za produženje njegova ugovora toliko iziritirao Fergusona da ih je ovaj obojicu najurio i iz ureda i iz kluba. Besplatno. Jer nitko United neće vrijeđati. Osobito ne neki balavac i njegov drljavi menadžer.
No, Pogba je proigrao u Juventusu, a novcem prekrcani United odlučio zabiti nož u leđa svom legendarnom treneru i pred Raiolu baciti čak 105 milijuna eura da odbjeglog sina vrati kući. I Sir Alexu još dugo trlja sol na ranu. Raiola je ispred Old Trafforda zapalio pobjedničku cigaru, a od provizije koja je prebacila 30 milijuna eura kupio je vilu u Miamiju koja je nekoć pripadala Alu Caponeu.
S druge strane menadžerskog svijeta, potpuno drugačijeg izgleda, stava i manira stoji Jorge Mendes. Tip kakvog je Zlatan zamišljao dok je čekao Raiolu. Uvijek dotjeran, postojane frizure, u skupom odijelu s kravatom, sa skupim satom na ruci. Ako je Zlatan Raiolin avatar, Mendesov je u svakom pogledu njegov najveći klijent Cristiano Ronaldo.
Mendes je nakon neuspješnog ganjanja igračke karijere svaštario. Dok je po diskoklubovima zarađivao kao DJ, došao je u priliku otvoriti noćni klub. I u tom je svijetu upoznao Nuna Espirita Santa, pričuvnog vratara Vitorije Guimaraes koji je tražio novi klub. Mendes mu je ponudio da ga on zastupa i bez ikakvog iskustva i veza transferirao ga je u Deportivo iz La Corune. Kad je taj posao realiziran, Mendesu je bilo jasno koji je njegov životni poziv.
Na Nunovu preporuku polako je ulazio u portugalsko nogometno društvo, a uz poslove koje je dogovarao najviše je vremena trošio na utakmicama mlađih kategorija, gdje je upravo stasavala sjajna generacija. Među njima i onaj najveći – Cristiano Ronaldo. Mendes je 16-godišnjem Ronaldu pristupio kao stariji brat i taj su odnos sačuvali do danas.
U međuvremenu, Mendesa je pogurao još jedan poljubac sreće. Najjači portugalski menadžer Jose Veiga, koji je držao većinu starijih portugalskih zvijezda, ušao je u rat s Portom zbog toga što su mu minirali dogovoreni prijelaz Sergija Conceicaa u Deportivo i prodali ga Laziju. Veigu je to koštalo svih poslova s najvećim portugalskim izvoznikom nogu, a na upražnjeno mjesto na paradnom je konju ujahao Mendes.
Ronaldo, Pepe, Quaresma, Deco, Nani, Anderson, Simao, Carvalho, Paulo Ferreira, Maniche – Mendes je malo po malo okupio čitavu portugalsku reprezentaciju. Pa je logično da im priključi i najveću trenersku zvijezdu. Josea Mourinha je nakon titule europskog prvaka s Portom brazilski menadžer gurao u Liverpool, ali Mendes je vidio svoju priliku, iako mu Mou nije bio klijent. Dogovorio je još unosniji transfer u Chelsea i Mourinhu donio papire na potpis. Ovaj je otkazao Brazilcu i potpisao s Mendesom ‘naslijepo’.
Mendes se uskoro nije više mogao obraniti od klijenata, zbog čega ga mnogi portugalski menadžeri ne mogu smisliti. ‘Njegovim’ se klubovima smatraju Real Madrid, Chelsea, Atletico, Inter i Manchester United, gdje je parkirao na stotine milijuna svog nogometnog blaga.
Procjenjuje se da danas nijedan ozbiljniji posao u Portugalu, zemlji gdje stasaju brojni europski, južnoamerički i afrički talenti, ne može proći bez njegova blagoslova. Već je prebacio cifru od milijardu i pol eura vrijednosti transfera, a Benfica, Porto, Sporting i ostali duguju mu mjesto u svojim klupskim muzejima jer je slio stotine milijuna u njihove trezore.
Ostavio je nešto sitno i za sebe, naravno. Iako ne postoji točna informacija o njegovom udjelu kod transfera, nije tajna da je Jorge Mendes danas jedan od najbogatijih posrednika u nogometnom biznisu. Praćen poreznim i off-shore kontroverzama i ozbiljnim optužbama da je u nogometni biznis uveo ilegalne ‘treće strane’. No, zasad još uvijek bez sudskog epiloga.
Prije nego što se netko dosjeti vući paralele između dvojice svjetskih superagenata i nekih naših “supermenadžera”, valja imati na umu da je ovdje doista riječ isključivo o – agentima. Da ni Raiola, ni Mendes nemaju ni klupske, ni savezne funkcije, ni svoje privatne reprezentacije, ni svoje osobne izvršne odbore, ni svoje fikus-predsjednike, ni svoje političke zaštitnike, ni svoje prvoligaške kartele, ni svoje vrišteće sukobe interesa.
A nebulozne provizije koje svjetski superagenti zadnjih godina trpaju na svoje račune konačno su izazvale reakciju FIFA-e. Gianni Infantino i njegova nova administracija najavili su nove propise kojima bi se menadžerske provizije ograničile na maksimalno pet posto vrijednosti transfera.
Bilo bi pametno. Čisto da novac od nogometa ostaje u nogometu, a ne na off-shore računima i Caponeovim vilama.
