Juriš

Ludi ćaća

Je li LaVar Ball bolesni otac ili marketinški genij?

LaVar Ball je uvijek želio biti nekakav faktor. Pokušavao je kao sportaš, ali nije ga baš išlo. Svoju igračku ‘karijeru’ zadržao je debelo ispod visine s koje danas gleda svijet. Želio je biti košarkaš, ali maksimum koji je dosegao bilo je 2,2 poena u 26 odigranih utakmica na sveučilištu Washington State. Mrvicu više od prosjeka koji je imao domar.

Kad je vidio da od košarke neće biti ništa, prebacio se na američki nogomet. Dvaput se uspio progurati do trening kampova dviju NFL momčadi, na kojima sudjeluju stotine teškaša. Ali nikad dalje od toga.

Nije mu to, međutim, smetalo da se ponaša kao da je iza njega u najmanju ruku All Star karijera u oba spomenuta sporta. Nije mu smetalo da diže u nebesa mladoga sebe i bubne kako je tada bio sposoban pobijediti Michaela Jordana. Niti mu je smetalo da svog sina po kvaliteti pretpostavi Stephu Curryju prije negoli je ovaj odigrao svoju prvu NBA utakmicu.

Znao je da će biti ismijavan zbog tih usporedbi. Ali znao je i da će njima privući pažnju. Više nego što je privlačio njegov prvi i prilično diskretni sin svojim igrama na parketu.

Jer Lonzo Ball, prema većini skautskih impresija uvjerljivo najveći košarkaški talent u kući Ballovih, potpuno je suprotan ocu. Tih, prilično povučen tip koji karakterom i ponašanjem nimalo ne podsjeća na ‘ludog ćaću’. A u svijetu showbusinessa, kojemu NBA apsolutno pripada, takvi ne prolaze kao oni koji na ovaj ili onaj način kampiraju po medijskim rubrikama.

Da bi napravio svoje sinove zvijezdama, LaVar Ball je najprije sebe odlučio napraviti zvijezdom. I u tome strahovito uživa

Otkako je ‘uragan LaVar’ prije malo više od godinu dana zapljusnuo američke medije, stalno traju rasprave o tome gdje ga svrstati. U klasu bolesno ambicioznih i nerealnih roditelja čiji kompleksi manje vrijednosti i potreba za sportskim uspjehom vlastite djece često prelaze granicu fizičkog i psihičkog zlostavljanja? Ili među samouke marketinške genije čiji je svaki potez zapravo pažljivo isplaniran i predviđen?

LaVar je po općem dojmu još uvijek negdje na sredini te klackalice. Iako ga neki kritičari već sad svrstavaju u kategoriju najgorih roditelja sportaša ikad, podsjećajući na psihičke traume i slomove koje je ogromni roditeljski pritisak u konačnici proizveo kod Tigera Woodsa, Jennifer Capriati, Jelene Dokić, Mary Pierce, Mirjane Lučić ili kod nas manje poznatog quarterbacka Todda Marinovicha, kojeg je ‘projekt’ oca Marvina potpuno psihički slomio i gurnuo u pakao droge, dosad nitko nije rekao ružnu riječ o njegovom odnosu prema sinovima. Ali i da nitko ne zna što se događa unutar njihova četiri zida.

S druge strane, LaVar je odradio maestralni posao u ključnom periodu prije ulaska svog najstarijeg sina u NBA. I sigurno je da medijska prašina koju je uskovitlao ima barem jednake zasluge koliko i Lonzov košarkaški talent za hype koji se stvorio oko njega i pretvorio ga u drugi izbor na draftu.

Jer iako su i Markelle Fultz i Jayson Tatum i još neki ekstratalenti imali i bolje brojke i skautske preporuke od njega, uoči drafta najveća je priča bio Lonzo Ball. Dok je, primjerice, De’Aron Fox, koji je Lonza uništio u međusobnom dvoboju u osmini finala NCAA turnira ubacivši 39 poena i izbacivši ga iz natjecanja, završio tek kao peti izbor bez ikakve velike pompe. Očeva jezičina Lonza je pomogla uzdignuti do statusa prve zvijezde drafta 2017. Ali i najveće lovine. Znalo se da će ga poneki napaljeni veteran dočekati na volej.

Pa iako i Lonzo i LaVar imaju tu sreću da u ligi više nema tipova poput Billa Laimbeera, Ricka Mahorna, Dennisa Rodmana ili Charlesa Oakleya, Lonzu je već u prvoj NBA utakmici dobrodošlicu poželio Patrick Beverley, jedan od najoštrijih braniča u ligi. Unosio mu se u tijelo, u lice, provocirao ga i pokušavao izbaciti iz takta. Tražio je u njemu LaVara. Ali nije ga našao. Lonzo je debitantske provokacije istrpio s osmijehom, a već u drugoj utakmici u karijeri odgovorio svima koje je zanimalo od čega je uistinu napravljen – s 29 poena, 11 skokova i devet asistencija.

Samo 20-ak dana kasnije stigla je nova potvrda njegova talenta. Protiv Milwaukeeja je ubacio 19 poena i uz 12 skokova i 13 asistencija sa samo 20 godina i 15 dana postao najmlađi autor triple-doublea u povijesti NBA lige. Ipak, njegove izvedbe u prvom mjesecu NBA karijere potpuno priliče novaku, s puno oscilacija i amplituda, i zasad je na sasvim solidnom all-round učinku od 9 poena, 7 skokova i 7 asistencija.

I sve bi vjerojatno išlo nekakvim svojim uobičajenim tijekom, a LaVar bi se mogao u potpunosti posvetiti bildanju medijske pažnje prema drugoj dvojici svojih sinova i svojim medijskim prepirkama sa svima – uključujući i američkog predsjednika Donalda Trumpa – da trener Luke Walton nije počeo malo eksperimentirati s Lonzom i produživati mu vrijeme boravka na klupi kao odgojnu mjeru za nerezonske šutove i loše odluke.

LaVar je vrlo brzo zaboravio na obećanje koje je dao Magicu Johnsonu uoči drafta – kako se neće miješati u trenerove i klupske odluke ukoliko ga Lakersi uzmu. “Ja sam s njim gotov, došao sam do svog maksimuma, sad ga prepuštam vama”, cvrkutao je ljetos gospodin Ball.

Trajalo je tek 20-ak utakmica. LaVar je ondje gdje se najbolje osjeća, ispred kamera i mikrofona, kritizirao način na koji Walton i Lakersi vode Lonza, zamjerajući im da ga tretiraju kao malu bebu. Očito je bilo naivno očekivati da se čovjek koji se svađa s čitavim svijetom prije ili kasnije neće posvađati i s trenerom Lakersa. Jer treneri koji ne podređuju momčad njegovim sinovima u svijetu LaVara Balla imaju problem.

Sva trojica njegovih sinova, 19-godišnji LiAngelo, 16-godišnji LaMelo, baš kao i Lonzo prije njih, u istoj srednjoškolskoj momčadi Chino Hills imali su svoj one-man-show čiji je jedini smisao bio nabijati individualne brojke. Lonzo je često znao zabijati preko 40, LiAngelov je rekord 72, a najmlađi LaMelo je nekim sirotim vršnjacima ukrcao čak 92.

Prošle sezone, dok su mu oba mlađa sina bila u toj srednjoškolskoj momčadi, ponašao se kao trener iz prvog reda tribina. Njegovo stalno dovikivanje igračima što da rade i ulasci u svlačionicu kad god mu se prohtije rezultirali su svađama s trenerom Stephanom Gillingom i njegovom ostavkom na kraju sezone. DiAngelo je otišao na UCLA, a LaVar je od novog trenera Dennisa Latimorea tražio ne samo da njegov sin LaMelo bude prva i jedina napadačka opcija u novoj sezoni, nego i da momčadi priključi nekoliko igrača koje će mu on pokazati.

Latimore je to odbio, dobio je u tome i podršku ravnatelja škole, pa je LaVar odgovorio radikalno. Ispisao je LaMela iz škole i objavio kako će ga školovati kod kuće i od njega u privatnoj radionici napraviti najboljeg košarkaša u povijesti. Iako američki zakoni dopuštaju školovanje kod kuće, naišlo je to na brojne kritike i osude.

No, ludi ćaća gura svoje. I ne prihvaća ničije sugestije. Bile one iz Chino Hillsa ili Los Angeles Lakersa.

Lonzo je izjavio kako bez svega što je napravio njegov otac on vjerojatno nikad ne bi dogurao do NBA lige. I vjerojatno nije daleko od istine. Još manje bi LiAngelo, akcelerant koji ima tretman solidnog, ali nimalo impresivnog talenta s gomilom tjelesnih i tehničkih mana. I koji je više pozornosti u svojoj prvoj sveučilišnoj sezoni zaslužio krađom u dućanu u Kini i diplomatskom akcijom Trumpove administracije koja ga je spasila od višegodišnjeg zatvora nego svojim košarkaškim potezima.

Teško je prognozirati što će biti s LaMelom, ali kućna izolacija i individualni treninzi s ocem umjesto s momčadi imat će svoje posljedice. LaVar je daleko od vrhunskog košarkaškog trenera, što se može vidjeti i na Lonzovim tehničkim nedostacima, posebno čudnoj mehanici šuta. Kakav će iz te radionice izaći LaMelo? Vrag zna.

Da bi napravio svoje sinove zvijezdama, LaVar Ball je najprije sebe odlučio napraviti zvijezdom. I u tome strahovito uživa. Svojim je jezikom sinovima otvorio mnoga vrata i uklonio brojne prepreke. Ali je istovremeno mnoge i stvorio.

Ključno je pitanje – koliko su ti klinci zapravo dobri? I još važnije – koliko su mentalno jaki? Pritisak neispunjenih očekivanja skršio je mnoge sportaše i gurnuo ih u životni ponor. LaVar Ball je svoj trojici sinova stvorio svijet ‘mi protiv svih’ i namijenio im ulogu proizvoda. Postavivši pritom letvicu očekivanja jako visoko.

Hoće li se oni s njome moći nositi? I koliko dugo? Najstarijem je tek 20, a milijuni ljudi samo čekaju neki njegov kiks da bi se narugali njegovom brbljavom ocu. Imaju li ti klinci dovoljno mentalne snage za sve prepreke i ratove koje je otac pred njih postavio?

Saznat ćemo. A za konačnu presudu o liku i djelu LaVara Balla morat ćemo pričekati još poneku godinu. U međuvremenu, gdje god njega i sinove odvela njegova ekscentričnost, netko bi mu morao dati neku nagradu za sportski marketing.

Jer teško je naći nekoga tko ju je zaslužio više od njega.