Juriš

Velika očekivanja

Kome je upravo završena sezona donijela nadu u budućnost, a kome strepnju?

Dok se 16 momčadi oštri za početak doigravanja, za 14 NBA momčadi počelo je preslagivanje. Nakon sezone koja će se pamtiti po bijegu Kevina Duranta, rekordima Russella Westbrooka i Jamesa Hardena i sjeti koju svaki građanin Oklahoma Cityja mora osjetiti znajući da su jednom imali svu trojicu, a nisu napravili ništa.

Bez obzira što su se LeBron James i društvo tijekom regularne sezone prilično zaje… hm, zezali, ipak je prvo mjesto Istoka za Boston Celticse prilično iznenađenje. Slijedom toga još će veće iznenađenje biti ako Brad Stevens ne osvoji titulu trenera godine.

Babyface stručnjak koji je odradio prilično bezbolnu tranziciju Boston Celticsa bio je još jedan velemajstorski potez GM-a Dannyja Aingea. Čovjeka koji je na epski način opelješio Brooklyn Netse, školujući Mihaila Prohorova o razlici između bogatog gazde u europskoj i NBA košarci. I kako sve ono što njegov omiljeni CSKA s vagonima punim novca može u Europi, Netsima u Americi baš i nije dozvoljeno.

Boston s Aingeom i Stevensom već danas ima momčad koja je prva na Istoku, makar će rijetki staviti novac na njih u eventualnom konferencijskom finalu s Clevelandom. Ali ono što Celticsima nosi sutrašnjica djeluje zastrašujuće za svu njihovu istočnu konkurenciju.

U rukavu će ovog ljeta imati jedan od prva tri izbora na draftu (lako moguće i prvi) i još tri izbora druge runde s kojima mogu kombinirati i trgovati. Imaju i Antu Žižića parkiranog u Turskoj, jednog od najboljih mladih centara na svijetu. Momka čiste glave, snažnog tijela i vrhunske košarkaške inteligencije. Ako se i zadrži još jednu sezonu u Darussafaki neće pogriješiti. Niti zakasniti. Celticsi će ga čekati i dočekati.

Ako spadate u kategoriju bandwagonera, počnite nabavljati zeleno-bijele rekvizite. Jer Celticsi su najsigurnija oklada za budućnost punu radosti.

Za razliku od njihovih suparnika u prvoj rundi doigravanja i na žalost mnogih koji su se zbog Jordana i Kukoča zaljubili u Chicago Bullse. Istina, zadnjeg su dana regularne sezone Dwyaneu Wadeu omogućili slatku osvetu za podcjenjivački ugovor koji su mu prošlog ljeta Pat Riley i Miami stavili na stol, ali Bullsi nikako ne ostavljaju dojam organizacije koja zna kuda ide i kako tamo stići.

Uložili su ogroman novac u veterane Wadea, Rajona Ronda i Robina Lopeza, a onda se odjednom sjetili da bi im bilo bolje krenuti u rebuilding. Pa su tijekom sezone poklonili Taja Gibsona i Douga McDermotta Thunderu, pa pojma nemaju žele li Nikolu Mirotića dugoročno ili ne, pa svog prvog igrača Jimmyja Butlera nude na sve strane. Na koncu su popušili i izbor prve runde koji im je trebao prepustiti Sacramento i ostali u nekoj mix-zoni između statusa quo i tranzicije.

Čudnu priču ispisao je i potpuno neočekivani uzlet Miamija. Momčadi koja je s Brooklynom trebala miješati talog Istočne konferencije i na ovoljetnom draftu čekati novi kamen temeljac na kojem će graditi budućnost, za dlaku je izmaklo doigravanje. Nakon što su sezonu otvorili s očekivanih 11-30, počela se događati čarolija. I suprotnih 30-11. Pobjeđivali su i Cleveland i Golden State i Houston i Toronto i Washington, i sve to s momčadi koja bi na papiru teško ušla među osam u Euroligi.

A za sve je zaslužan Erik Spoelstra, vjerojatno najpodcjenjeniji NBA trener današnjice. Čovjek koji ima dvije titule i još dva finala, ali je potpuno marginaliziran onom bahatom prezentacijom LeBrona, Wadea i Bosha na kojoj su najavili “not one, not two, not three…” titule. Jer, kao, njegova uloga u tim titulama je minorna. Kao, igrači su sve osvojili sami. Yeah, right.

Spoelstra je tada kao ‘bezimeni’ trener dobio kredit od Rileya i potpuno ga opravdao. Nametnuo se znanjem, rješavao probleme, tesao akcije, crtao rješenja za mnoge škakljive situacije. Pronalazio je način da svoje zvijezde prilagodi momčadi i iskormilari ih do finala. Što nije baš tako lako. Pitajte Doca Riversa i Clipperse.

Ali tek je ova sezona i ova krnjava momčad Miamija mnogima otvorila oči glede njegovih trenerskih vrijednosti. Nije dobivao nagradu za trenera godine ni kad je Miami osvajao titule, pa vjerojatno neće ni sad kad nije ni ušao u doigravanje. Ali je barem svima pokazao zašto je Riley baš u njega pokazao prstom kad je LeBron donio svoje talente na Južnu plažu.

Ironično, svojim je uspjehom najviše naškodio baš sebi. Jer umjesto jednog od prva tri izbora na draftu i jednog od najboljih mladih igrača na kojem će graditi budućnost, sad će birati tek kao 14. No, Spoelstra je dokazao da ima nos za igrača. Nekog novog Hassana Whitesidea ili Tylera Johnsona sigurno je već negdje debelo podcrtao. Ne trebaju mu za to visoki pickovi.

Razočaranja? Nije teško pogoditi. Kao što se svake godine bez grižnje savjesti Greggu Popovichu može dati nagrada za najboljeg trenera, tako se po New York Knicksima već može zvati nagrada za najveći podbačaj. Iz sezone u sezonu Knicksi nalikuju Richardu Pryoru u Brewsterovim milijunima. Ono kad je morao spiskati 30 milijuna u 30 dana, ali bez da išta stekne ili ostavi iza sebe.

Mjesto gdje se okupe imena poput Phila Jacksona, Jeffa Hornaceka, Carmela Anthonyja, Derricka Rosea, Joakima Noaha i Kristapsa Porzingisa moralo bi proizvesti nešto više od 38 posto pobjeda. Ali očito je da u najslavnijoj dvorani na svijetu nema kruha dokle god se po zidovima dvorane reflektira sjena Jamesa Dolana. Knicksi će i ovog ljeta krenuti ispočetka. S novih stotinjak milijuna spremnih za spržiti.

U razočaranje spada i Tom Thibodeau, koji nije uspio momčad Minnesote, koja pršti talentom i potencijalom, dignuti na višu razinu. Wolvesi su dokaz kako u NBA ligi sam sirovi talent, bez iskustva i rutine, nikad ne daje rezultat. LeBron je toga bio svjestan kad je kao uvjet za povratak u Cleveland tražio da se potencijal zamijeni klasom.

Andrew Wiggins, Karl-Anthony Towns i Zach LaVine fantastičan su potencijal, ali teško je vjerovati da će svoje najbolje godine provesti zajedno u Minnesoti. Dok prebole dječje bolesti prvi ugovori već će im isteći, a Timberwolvesi baš i nisu organizacija koja je poznata po rastrošnosti. Thibodeau je doveden kako bi ih međusobno isprepleo i pokazao im što bi sve zajedno mogli izgraditi, ali u prvom pokušaju nije baš uspio.

Od onih koji su danas daleko od doigravanja, ali bi ga uskoro mogli napasti, najbolje izgledaju Philadelphia i Lakersi

Kao što nisu baš kliknuli ni Twin Towersi iz New Orleansa. DeMarcus Cousins u pola sezone nije uspio pomoći Anthonyju Davisu da zajednički dohvate doigravanje i formiraju silu kojoj su se mnogi radovali. Pelicansi ispred sebe imaju ljeto u kojem bi trebali smisliti sastojke za čarobni napitak koji će Davisa i Cousinsa pretvoriti u Davida Robinsona i Tima Duncana. Ne uspiju li, teško će dogodine u ovo vrijeme uvjeriti Cousinsa da im se dugoročno obveže na vjernost.

Od onih koji su danas daleko od doigravanja, ali bi ga uskoro mogli napasti, najbolje izgledaju Philadelphia i Lakersi. O potencijalu Sixersa najbolje govori podatak da su Dario Šarić i Joel Embiid osvojili pet od šest nagrada za novaka mjeseca Istočne konferencije ove sezone, kao i realna mogućnost da istom nagradom dominiraju i dogodine. Tada će po nju svom snagom krenuti Ben Simmons, a možda i neko novo megatalentirano lice s njihovog (najmanje) 4. izbora narednog drafta.

Na suprotnoj obali i Los Angeles Lakersi već neko vrijeme gomilaju talent, kojem će bez ikakve sumnje uskoro priključiti i neku od velikih zvijezda. Zov La-La Landa je uvijek primamljiv, a Lakersi imaju nekoliko uistinu sjajnih mladih igrača među kojima je i naš Ivica Zubac.

Nakon što je Phila Jacksona potjerala iz svoje spavaće sobe, Jeannie Buss napravila je potez godine razvlastivši brata Jima svih sportskih funkcija u Lakersima, a u organizaciju vratila zarazni osmijeh Magica Johnsona. Kao uspomena na brata razmetnoga i GM-a Mitcha Kupchaka koji mu očito nije znao reći “ne”, stoje još trogodišnji basnoslovni ugovori Luola Denga i Timofeja Mozgova. Ali nije to ništa što ugled Lakersa i veze novog GM-a i Kobeova menadžera Roba Pelinke ne bi mogli ispeglati.

Bila je to sezona uživancije za sve hrvatske ljubitelje košarke. Bojan Bogdanović je postao važan kotačić jedne od najboljih momčadi Istoka i čeka ga veliki novi ugovor na ljeto. Ako ga ne prevare lokalpatriotizmom koji je već počeo ozbiljno pritiskati prema Malcomu Brogdonu, Dario Šarić će na svečanosti 26. lipnja dobiti nagradu za novaka godine. Ivica Zubac je zaradio pažnju Hollywooda, a najmlađi igrač lige Dragan Bender svijetu je pokazao tek dio raskoši onoga čime raspolaže.

‘Čarobni’ tandem iz Orlanda imao je problema i zbog organizacijskog lutanja koje je na kraju sezone dovelo do otkaza GM-u Robu Henniganu. Ali za Marija Hezonju nema straha, on će se izboriti i za minutažu i za status, a slobodni Damjan Rudež moći će u miru odvagnuti između američkih i europskih ponuda ovog ljeta. U svakom slučaju imamo se razloga veseliti novoj sezoni.

No, pustimo sad budućnost. Pred nama je najbolji dio sadašnjosti.

It’s playoffs time baby!