Kad se puno vraćate u prošlost i s nostalgijom pričate o minulim vremenima, onda to obično znači da vam sadašnjost nije baš blistava. Takva je sudbina bila svakodnevnica navijača AC Milana proteklih sezona dok su se redali porazi i očajne igre u prvenstvu, a redovito izostajalo iz Lige prvaka ili Europe općenito – uvijek je kao utjeha ostajala tek slavna prošlost i neka bolja vremena kada su se osvajali trofeji.
Dok su se ostali velikani europskog nogometa prilagodili novim financijskim trendovima koji su zavladali i uspješno napravili tranziciju u novo desetljeće, Milan je promijene dočekao nespreman. Dugogodišnji vlasnik kluba Silvio Berlusconi, koji je 1986. kupio Milan, spasio ga od bankrota i etablirao kao jedan od najvećih svjetskih klubova, odavno je svoj fokus zanimanja maknuo sa sporta, ali i biznisa. Dugovi su iz godine u godinu bili sve veći, a sredstva za pojačanja sve manja. Ona pojačanja koja su se i uspjela dovesti, najčešće su se pokazivala kao promašaji i novac bačen u vjetar.
Frustracije postojećim stanjem samo su rasle kod navijača i sve glasnija su bila zazivanja novog vlasnika, koji će ubrizgati u klub svježi kapital nužan za oporavak, kako bi se Milan vratio u trku za europski vrh. Berlusconi tvrdoglavo odbijao prodati većinski udio svog mezimca, ali konačno je popustio ovoga ljeta i dogovorio cijenu od 740 milijuna eura (uključujući sav dug) kojom je prodao klub privatnom kineskom konzorciju.
Kinezi su se obvezali uložiti i 350 milijuna eura u iduće tri godine za pojačanja, a predstavljena je i ideja o novom stadionu.
I kada se konačno činilo da novi vjetrovi pušu Milanellom, došlo je do komplikacija pri provedbi onoga što je inicijalno financijski dogovoreno. Kineski investitori po potpisivanju ugovora položili su depozit od 100 milijuna eura i dogovorili konačni transfer sredstava u prosincu. No, zbog nemogućnosti dobivanja garancija i odobrenja kineske vlade, zamolili su Berlusconija da rok odgodi za ožujak ove godine, pritom uplaćujući još 100 milijuna eura depozita na Berlusconijevu tvrtku Fininvest.
Potentna jezgra momčadi
Netko tko uplaćuje 200 milijuna depozita jamstva sasvim sigurno ima ozbiljne namjere kupiti klub, a priča o novcu za pojačanja i stadionu raspiruje maštu navijača. No, Milan nema previše vremena na raspolaganju. Kao u vrijeme kada je Berlusconi preuzimao klub prije 30 godina, trenutno raspolaže s mladom jezgrom koja je iznimno kvalitetna, ali koju će biti teško zadržati ako joj na stol ne stavi odgovarajuće ugovore.
Rezultati su ove godine iznad očekivanja. Novi trener Vincenzo Montella jako dobro vodi momčad i zasad je u borbi za Europu, pa i Ligu prvaka.
Nakon što je ozljeda iz momčadi izbacila kapetana Riccarda Montoliva, na njegovo je mjesto uskočila velika nada, Manuel Locatelli – ‘Novi Pirlo’, kako mu se tepa na Apeninima. Na vratima je fenomen, Gigi Donnarumma koji je debitirao sa samo 16 godina i od tada nije ispustio svoje mjesto u startnih 11. Radi se najvećem golmanskom talentu u posljednjih desetak godina, a momak još nije ni punoljetan. Mladi Alessio Romagnoli izaziva usporedbe s legendarnim Alessandrom Nestom, ali zapravo je moderni stoper koji se osjeća ugodno s loptom u nogama i preko kojega se može graditi igra.
Uz igrače kao što su Suso, Mattia De Sciglio, M’Baye Niang, Davide Calabria, pa i naš Mario Pašalić, koji bi lako mogao ostati i duže od jednogodišnje posudbe, imamo potentnu jezgru u kojoj nitko nije stariji od 24 godine. Plus još malo iskusniji (27) Giacomo Bonaventura, koji je uz Španjolca Susa ove sezone ponajbolji Milanov igrač.
Potencijal je nedvojbeno tu. S novcem za pojačanja i pravim trenerom, a Montella zasad pokazuje puno, Milan bi se relativno brzo mogao dići te izazvati Juventus, kojega je prošli mjesec pobijedio u talijanskom superkupu. I u prošlosti se dizao brže nego što su ljudi to očekivali…
