Ademi: Život je borba

Nakon dvije godine vratio se Arijan Ademi. I izgleda dobro

Zadnja izmjena: listopad 19, 2017 Goran Stanzl/PIXSELL

Nije poznato kako je to bilo za njegovih formirajućih godina u Šibeniku, ali otkako je postao profesionalac, točnije otkako je kao 19-godišnjak 2010. stigao u Dinamo, Arijan Ademi konstantno je izložen sumnji.

Uvodna su maksimirska iskustva, doduše, bila ugodna. Vahid Halilhodžić oduševio se njegovim atletskim mogućnostima, instantno ga pretpostavivši iskusnome i skupom Argentincu Adrianu Calellu. Mogli su eventualno u određenim okolnostima zaigrati zajedno, ali starter je češće bio mladi Šibenčanin, koji je započeo četiri utakmice u skupini Europa lige s Villarrealom, PAOK-om i Club Bruggeom, nastupivši u pet od šest dvoboja.

Već idućeg ljeta, međutim, Ademi je s dolaskom Krunoslava Jurčića izgubio status u toj mjeri da je na zimu poslan na posudbu u Lokomotivu. Sumnjalo se tada da nikad neće doseći razinu Jerka Leke ili Ognjena Vukojevića, a kamoli nadmašiti dvojicu prethodnika čijim je igračkim karakteristikama odgovarao. Status je, zajedno s poljuljanom vjerom u vlastite sposobnosti, morao vraćati ljeta 2012. pod Antom Čačićem, kada je ponovno izborio dres startera.

U to je vrijeme hrvatsku reprezentaciju, koja je od povlačenja Nike Kovača 2008. imala ozbiljnih problema na poziciji zadnjega veznog, a koji nisu apsolvirani do dana današnjeg, preuzimao novi izbornik Igor Štimac. Uz rutinera Vukojevića i juniora Josipa Radoševića, Štimac je prvi počeo eksperimentirati s light verzijama veznjaka ispred zadnje linije, poput Milana Badelja, Ivana Rakitića i Matea Kovačića.

Ademija nije volio.

Kad je na Štimčevo mjesto došao Kovač, čovjek koji bi trebao imati poseban osjećaj za kvalitetu nogometaša na konkretnoj poziciji, priliku je prvo dobio Mate Maleš, a nakon njegove ozljede i Ivan Močinić. Točnije – trebao ju je dobiti, jer njegovo imenovanje na popis putnika za brazilski mundijal pokvarila je nova ozljeda. Vladao je tada osjećaj da bi 21-godišnji Riječanin, da se nije ozlijedio, itekako ozbiljno aspirirao za mjesto startera na deficitarnoj poziciji. Niti Kovač se nije sjetio Ademija, pa je nogometaš, nakon kompletnog staža odrađenog u mladim HNS-ovim selekcijama, odlučio prihvatiti poziv Makedonskoga nogometnog saveza, ne želeći čekati start novih kvalifikacija, i dati izborniku priliku za novo poniženje.

Sumnja na sumnju

Najveći i za podnijeti najteži šok Arijan Ademi doživio je prije dvije godine, nakon Dinamove pobjede nad Arsenalom. Sada se više nije sumnjalo (samo) u njegove igračke kvalitete, nego u njegov osobni integritet. Ademi je proglašen prevarantom koji je oskvrnuo sport. Od svih nepravdi koje je doživio, ta je bila najokrutnija.

“Ne možeš se boriti protiv dopingiranog protivnika”, uvijek će mu zvoniti u ušima

Osobito je Ademija pogodila zapravo sasvim beznačajna izjava Arsenea Wengera, koji se samo pravdao od poraza na način nedostojan velikog trenera, ali definitivno dostojan trenerske groteske u kakvu je kroz posljednje desetljeće Francuz devalvirao. Rastresen i pogođen, Ademi očito nije bio u stanju razlučiti da je iza Wengerove izjave tek nemar i površnost. Puštajući osudi svo vrijeme da ga ždere, Ademi se dao povrijediti do razine od koje se vjerojatno nikad neće sasvim oporaviti.

“Ne možeš se boriti protiv dopingiranog protivnika”, riječi su koje će mu uvijek zvoniti u ušima.

Teško je i zamisliti agoniju kroz kakvu sportaš prolazi osumnjičen, a najčešće i unaprijed osuđen, da je uzeo doping. Vjerojatno najbolji raspoloživi odvjetnik po pitanju dopinga, Amerikanac Paul Greene – koji je prije Ademija u sličnoj parnici zastupao Asafu Powella – naveo je da je Ademi u najtežim trenucima karijere i života počeo sumnjati apsolutno u sve i svakoga, pa tako i u svoje najbliže, članove najuže obitelji i prijatelje. Pomišljao je, svakako jest, i na prestanak karijere. Jutrima bi se budio depresivan, ispričao je novinaru Sportskih novosti Tomi Ničoti, s mišlju da sve to skupa nema smisla, da bi možda najbolje bilo odustati. Realnost je, međutim, takva da je Ademi sportaš, a sportašu je teško othrvati se podražajima na treniranje jednom kad se sa svakodnevnim vježbanjem sažive.

Pa se tako i Ademi spontano vraćao treninzima kroz bavljenje padelom, tenisom ili borilačkim sportovima. UEFA-ini napuci o suspenziji iz svih oblika organiziranog treniranja u nogometu, prosljeđivani po njegovu uključivanju u treninge NK Kustošije pa čak i malonogometne momčadi šibenskih studenata u Zagrebu, predstavljali su tek nove i prolazne barijere na putu održavanja fizičke forme.

A fizičku je formu, pokazala su to zadnja dva Ademijeva nastupa u proteklih osam dana, danas 26-godišnji nogometaš uspio očuvati na zadovoljavajućoj razini.

Prednji razarač

Subotnji okršaj s Osijekom u Maksimiru jasno je detektirao značenje koje Ademi ima za Dinamovu momčad. Dok ga nije bilo u igri, Osječani su igrali slobodnije, imali su više zraka i povremeno uspijevali organizirati kontranapade čistim iznošenjem lopte duboko iz svoje polovice terena pa sve do po Dominika Livakovića opasne zone. Kad je Ademi nakon deset minuta igre u nastavku ušao, okolnosti su se drastično promijenile.

Nije makedonski reprezentativac, istina, donio Dinamovoj igri neku novu, dotad neprisutnu dimenziju igre. S njim je Dinamo, međutim, sve ono što je dotad radio na osrednji način, počeo raditi daleko bolje.

Ademi je po vokaciji možda najbliže tipu igrača kakve na Otoku zovu ‘forward destroyerima‘. Riječ je o visoko energičnim, fizički izdržljivim i snažno građenim igračima, čiji je prostor djelovanja visoko u kompoziciji njihovih momčadi, s ciljem da ometaju, odnosno uništavaju igru suparničkih momčadi u nastajanju, najčešće pritišćući duboko pozicionirane playmakere čija je važnost u modernom nogometu i izazvala progresiju forward destroyera. Ono što je Marouane Fellaini jako dobro radio u Evertonu za Davida Moyesa, to Arijan Ademi na izniman način, barem u uvjetima ograničene kvalitete poput one u HNL-u, može raditi za Dinamo.

Kako u fazi napada nije u stanju pridonositi kreiranjem, Ademi se uzdiže po okomici, često skroz do najviše napadačke linije svoje momčadi. Do izražaja ne dolazi dok je momčad u posjedu, nego u početnim trenucima nakon što ga izgubi. To znači brzi pritisak na loptu u nogama suparnika te njezino vraćanje, odnosno ostvarivanje reposjeda. Protiv Osijeka se ta njegova specifična kvaliteta jasno zrcalila na Dinamovoj dominaciji i konstantnoj prisutnosti pred suparničkim kaznenim prostorom. Izlazak Osječana u kontranapad kroz pas-igru više nije bio moguć, pa je za to korišten jedino mogao biti Muzafer Ejupi, koji je sposoban zadržati loptu u duelu protiv bilo kojeg stopera u HNL-u. U rijetkim situacijama kad, predvođeni Ademijem, dinamovci nisu uspijevali vraćati posjed visoko na Osijekovoj polovici, opet su uspijevali zasmetati u dovoljnoj mjeri da se Ademi stizao vratiti na svoju poziciju u zonskom rasporedu.

Dale bi se konkretne Ademijeve sposobnosti, da je u Dinamovih trenera više smjelosti i sposobnosti uigravanja momčadi, koristiti i u dvobojima protiv kvalitetnijih suparnika od maksimirskog sastava, i to kroz famozni gegenpressing. No, to je neka druga tema, baš kao i spoznaja da bi Ademi, s obzirom na poziciju koju uzima na strani napada igrajući bez lopte, trebao zabijati više golova.

Lijepo je da se Arijan Ademi vratio na nogometni travnjak, kao što je još ljepše da povratak nije dočekao zapušten. Najljepše će biti uspije li, obogaćen za strahovito traumatično iskustvo koje je proživio, ali i potaknut spoznajom da ga je Dinamo kroz cijeli proces logistički podržavao na gospodski način, poštujući ugovor i omogućavajući mu najbolju moguću pravnu podršku, on Dinamu pomoći da napokon postane ozbiljnija momčad. I osigurati da u njega više nitko ne posumnja.

Ne propusti top članke