Agonija i ekstaza

Erazem Lorbek, legenda slovenske košarke, u još jednom pokušaju povratka

Zadnja izmjena: srpanj 27, 2017 Profimedia

Iz Slovenskog košarkaškog saveza nedavno je stigla neobična vijest – pripremama reprezentacije priključio se već pomalo zaboravljeni Erazem Lorbek. Slovenski krilni centar nije toliko star, u veljači je navršio 33 godine života, ali profesionalnu košarku nije igrao više od tri godine. U ljeto 2014. Barcelona je s njime raskinula ugovor nakon pet zajedničkih sezona i od tada traje njegova agonija – tijelo nikako da se potpuno oporavi.

Nakon što je dugi niz sezona odradio bez većih problema, kako se bližio 30., počele su stizati ozljede. Bio je prisiljen propustiti Eurobasket 2013. u domovini zbog operacije koljena, koje ga je mučilo i sljedeće sezone. Na to se nadovezao i problem s gležnjem, stoga je rastanak s Barcelonom bio neminovan unatoč svim zajedničkim uspjesima.

Ipak, nitko nije očekivao da bi to moglo značiti potpuni nestanak sa scene 210 centimetara visokog Ljubljančanina. Godine 2015. interes za njegove usluge pokazali su Maccabi i Crvena Zvezda, ali je odlučio propustiti čitavu sezonu kako bi, pod skrbi fizioterapeuta Saše Vogrina, doveo koljeno u optimalno stanje. Da su stvari mnogo ozbiljnije nego su se činile, postalo je jasno kad je Lorbek i cijelu iduću sezonu proveo u rehabilitaciji. Mjeseci su prolazili, a stanje je bivalo isto – Erazem nije igrao košarku.

Vijest da će se pridružiti momčadi Spursa u Ljetnoj NBA ligi 2016. izgledala je kao svjetlo na kraju tunela. Odigrao je tri utakmice uz minoran učinak, poen i skok u prosjeku, ali više se nije moglo ni očekivati od ozljedama izmoždenog veterana u okršaju s atletičnim mladićima željnih dokazivanja. Najvažnije je bilo da je tijelo izdržalo zahtjevne dvoboje. Javnosti je slao pozitivne poruke i činilo se da slijedi povratak europskoj stvarnosti.

Jesenas se medijima pronijela vijest da će se vratiti u Barcelonu, ali u njenu B momčad, što je odmah demantirao. Potom se pojavila kombinacija s potpisom za matičnu Olimpiju, ali ni to se nije realiziralo. Konačno, početkom prosinca priključio se treninzima Cantua, ali već nakon tjedan dana Talijani mu se zahvaljuju. Zatim odlazi u francuski Limoges, gdje odrađuje probu kod Duška Vujoševića. Crnogorski stručnjak zadovoljan je viđenim i dogovoren je potpis ugovora, ali Lorbek potom pada na liječničkom pregledu.

Stara škola

Svi optimistični tonovi oko povratka tada su pali u vodu, kraj velike karijere visio je u zraku. Ali konačna objava nije stigla – umjesto nje došlo je iznenađenje u vidu poziva na pripreme za Eurobasket. Zašto je Igor Kokoškov pozvao igrača koji tri godine nije nastupao? Slovenski izbornik ima vrlo jednostavno objašnjenje: „Erazem Lorbek je legenda slovenske košarke!“

Ni u jednom trenutku nisam pomislio na mogućnost odustajanja

Rašo Nesterovič, još jedna slovenska legenda i aktualni glavni tajnik Saveza, dodao je: „Erazem je u našem programu već dva mjeseca, individualno je radio s pomoćnikom Radom Trifunovićem. Vrlo je malo igrača koji posjeduju njegovu klasu, zato je zaslužio ovu priliku. Koliko će se zadržati na pripremama, ovisi o njegovoj pripremljenosti.“

Sam Lorbek uvjeren je da će se zadržati jako dugo: „Prošlo je zaista mnogo vremena od moje posljednje reprezentativne akcije, veselim se treninzima sa svojim starim suigračima. Želja mi je dignuti razinu igre i izboriti se za mjesto među putnicima na Eurobasket.“

Lorbek je krilni centar stare škole čija je igra itekako prolazila u moderno vrijeme. Sporih nogu i nadasve neatletičan, nije se mogao nadati NBA karijeri, ali je zato vrlo rano bilo jasno da se stvara igrač koji će ostaviti traga u Europi. Plijenio je pažnju širinom svog napadačkog repertoara i vicom u igri. Jedan je od rijetkih igrača svoje visine koji je u stanju konstantno pogađati šutove s distance, i to ne samo nakon dodavanja suigrača, već i nakon što driblingom sam sebi iskreira poziciju.

Centarska tehnika nije mu ništa slabija. Kada primi loptu na rubu reketa, neće žuriti, već će polako pumpati dok ne izbori najbolju poziciju, a onda će uhvatiti loptu i pivotirati do besvijesti ako je potrebno, odnosno dok ne uhvati protivnika na krivoj nozi i provuče loptu kroz obruč. Ako ga se krene udvajati, bez poteškoće će pronaći slobodnog suigrača, riječ je o zaista visoko inteligentnom košarkašu.

Uspon i uspon

Svoje predstavljanje na velikoj sceni izveo je na juniorskom Eurobasketu 2002. kada je bio MVP turnira usprkos porazu od Hrvatske u finalu. Tada su Roko Ukić, Marko Tomas i društvo prekinuli slovenskih niz od šest pobjeda slavivši 74:72, Lorbekova 32 poena nisu bila dovoljna. Sedam godina kasnije pokazat će da je taj poraz dobro zapamtio.

Lorbek se ipak dokopao omladinskog zlata i to na U20 Eurobasketu 2004. Nakon što su se jedva dokopali četvrtfinala upisavši tri poraza i dvije pobjede u grupnoj fazi, u eliminacijskim utakmicama Slovenci su zaredali tri pobjede i stupili na europski tron. On je ponovo bio MVP, prosječno je bilježio 17,4 poena, 7,5 skokova i 2,5 asistencije.

Što se tiče klupske karijere, Lorbek je ponikao u Union Olimpiji, za čije je mlađe selekcije igrao do 2002. kada odlazi na studij na Michigan State kod čuvenog trenera Toma Izza. Za Spartanse je kao freshman bilježio solidnih 6,4 poena i 3,3 skoka, ali se već prvog ljeta odlučuje na povratak u Europu. Potpisao je za euroligaša Fortitudo Bolognu i u sljedeće tri sezone na parketu potvrdio svoj potencijal – 2005. je proglašen nadolazećom zvijezdom Eurolige.

2006. potpisuje za Unicaju, gdje se ne snalazi najbolje pa dogodine odlazi u Lottomaticu, za koju je odigrao statistički najbolju euroligašku sezonu (13,3 poena uz 39 posto za tricu i 5,6 skokova). Kao nagrada je došao poziv iz najbogatijeg europskog kluba i Erazem potpisuje za CSKA, gdje također igra odlično. Na koncu te sezone CSKA je poražen u finalu, a Lorbek je uvršten u drugu petorku Eurolige.

Došlo je ljeto i u Moskvu stiže Barcelonina ponuda. Ne postoji previše igrača koji su prodani iz CSKA; obično su Rusi ti koji kupuju i drže igrača dok ne procijene da im više ne treba, odolijevajući čak i ponudama iz NBA klubova. Tog se puta dogodio raritet, pa je Lorbek za neotkriveni iznos preselio u Kataloniju.

Već se prve sezone pokazalo da je Xavi Pasqual pogodio s pojačanjem – osvojena je Euroliga, tek druga u povijesti kluba, a Lorbek je ponovo uvršten u drugu najbolju petorku. Svoju najbolju sezonu za Katalonce odigrao je 2012., prije samo pet godina, kad je bio MVP finala španjolske lige u kojem je uništio Real Madrid, a prvi put je izabran u najbolju petorku Eurolige. U ljeto 2012. bio je na igračkom vrhuncu, nitko nije mogao slutiti kakav ga strašni sunovrat ubrzo čeka.

Poput mahnitog romantika

Za slovensku seniorsku reprezentaciju Lorbek je debitirao na Eurobasketu u Srbiji i Crnoj Gori 2005. Tada i dvije godine kasnije stasao je uz kapetana Nesteroviča i Matjaža Smodiša, da bi 2009. u Poljskoj uzeo momčad u svoje ruke i odveo je do najvećeg uspjeha u povijesti – četvrtog mjesta.

Naprosto je briljirao, iz reketa je trpao kao nikad, a trice je gađao fantastičnih 53 posto. Konačni prosjek: 16,4 poena, 7,4 skoka i 2,2 asistencije po utakmici. Toliko je dominirao da mu je publika tijekom utakmice sa Srbijom skandirala „MVP!“

Slovenci su u Poljskoj gazili sve pred sobom, osvojili su prvo mjesto u obje grupne faze uz samo jedan poraz (Španjolska). U četvrtfinalu su ih čekali Hrvati, Lorbekovi dužnici iz juniorskih dana. S 27 poena i 8 skokova vodio je Sloveniju do pobjede 67:65 i dočekao osvetu nakon sedam godina.

Mogli su Slovenci još i dalje dogurati – vodili su 10 razlike protiv Srbije na poluvremenu, ali na kraju je utakmica otišla u produžetak u kojem Miloš Teodosić šalje Lorbeka u borbu za broncu. Ondje se u okršaju s Grcima dogodila nova drama – u tvrdoj utakmici dviju razočaranih momčadi Heleni su slavili s poenom viška. Unatoč tuzi zbog drvene medalje, ostaje zapisano da je Erazem Lorbek bio u najboljoj petorci turnira te je, još važnije, bio najbolji igrač Slovenaca u njihovom povijesnom pothvatu, a to mu daje status legende, kako ga je oslovio sadašnji izbornik.

Odigrao je još i Eurobasket 2011. i na njemu upisao svoj posljednji nastup za Junake. Uskoro je krenula agonija s ozljedama.

Postavlja se pitanje: što mu ovo sve sad treba? Neuspješne probe u klubovima koji su ga prije mogli samo sanjati, riskiranje novih ozljeda, svakodnevni teški rad u 34. godini života… Odigrao je lijepih 11 sezona u Euroligi, zaradio dovoljno da osigura lagodan ostatak života.

„Proces rehabilitacije dug je i mukotrpan, ali ni u jednom trenutku nisam pomislio na mogućnost odustajanja.“

Erazema očito vuku motivi koje ne posjeduje svaki sportaš. Igranje košarke ne predstavlja mu posao, već ljubav i strast, ne može se drugačije objasniti tolika ustrajnost. Ona podsjeća na mahnitu privrženost ostavljenog romantika koji godinama poslije prekida i dalje juri za bivšom djevojkom, koja ga je već zaboravila.

Košarkaški ga je svijet spremio u arhiv, ali on se nalazi u još jednom pokušaju povratka, možda i konačnom. Slovenija je nekoć pod košem bila jaka kao zemlja, ali posljednjih godina to postaje njena najslabija točka, zato su ove sezone naturalizirali Anthonyja Randolpha. Ako se pokaže fizičkim spremnim, Lorbek će sigurno dobro doći Kokoškovu i postati najljepša priča Eurobasketa, ali to je jedno veliko ‘ako’.

Slijede tjedni istine u kojima su moguće tri opcije: uspješni povratak, nastavak borbe ili konačni kraj. Nadajmo se da će se upornost ovog puta isplatiti.